Varg Vikernes (Burzum): “Svi oblici umjetnosti proizlaze iz nekog oblika očaja”

11098

Varg Vikernes aka Count Grishnackh (Christian Larsson Vikernes) prvi poznati bend imao je 1988., a zvao se Uruk-Hai.

U periodu do 1991. svirao je zajedno s budućim članovima Immortala u Old Funeral i Sataniel (Abbath), a kada se ovaj posljednji raspao osnovao je ‘one-man’ projekt Burzum (‘tama’ u jeziku Mordora trilogije “Gospodar prstenova”), u kojem je u početku imao session glazbenike, no kada je najavio da ne planira nastupati uživo, ostao je sam.

Burzum je zajedno s Emperor, Immortal, Mayhem i Darkthorne jedno od ključnih imena norveške scene s početka devedesetih. Iako, treba istaknuti da se njegova glazba od početaka razlikovala od navedenih bendova, jer ju je Varg sa sirovog, ‘primitivnog’ black metala vrlo brzo preorijentirao na ambientalu, baziranu na klavijaturama.

Ključan događaj, koji će, kasnije se ispostavilo, formirati cijeli njegov život, bilo je upoznavanje s Euronymousom (Oystein Aarseth) iz Mayhema, koji je imao prodavaonicu Helvete (‘pakao’ na norveškom) gdje su se okupljali sljedbenici tzv. Crnog kruga, te je osnovao diskografsku kuću Deathlike Silence Productions, u kojoj je htio okupiti sve black metal bendove.

Upravo je “Burzum” (1992.) izašao pod njenom etiketom, te EP “Aske” (1993.), na čijoj je naslovnici bilo zgarište crkve Fantoft, jedno od najvećih norveških nacionalnih blaga i kulturoloških spomenika izgrađeno u 12. stoljeću, a zapaljeno 6. lipnja 1992. godine.

Varg je u kolovozu 1993. završio u zatvoru nakon što je ubio Euronymousa, lidera Mayhema, benda u kojem je kraće vrijeme svirao bas gitaru. Iako je obdukcijom utvrđeno da je Euronymous ubijen nožem, te su pronađena 23 uboda, Varg je tvrdio da je pao na slomljeno staklo i da se sve dogodilo u samoobrani, s obzirom da je on trebao biti žrtva urote, jer je Euronymous mislio njega oteti i ubiti.

Točni detalji, motivi i razlozi ubojstva nikada nisu razjašnjeni, no nagađalo se da je Varg ubio Euronymusa zbog želje za liderskom pozicijom na norveškoj sceni, te zato što Euronymous nije želio objaviti Burzumov album za Deathlike Silence Records, iako su imali takav dogovor. Varg je optužen za ubojstvo i palež crkava, te osuđen na 21 godinu zatvora, što je tada bila maksimalna kazna u Norveškoj.“Det Som Engang Var” i “Hvis Lyset Tar Oss”, albumi s materijalima snimljenim tijekom 1992., izašli su 1993., odnosno 1994. godine, a “Filosofem” 1996., snimljen u ožujku 1993. s posljednjim snimkama prije osuđivanja i zatvaranja. Dok je bio zatvoren uspio je snimiti dva instrumentalna albuma u mračnom, ambijentalnom stilu, “Daudi Baldrs” (1997.) i “Hlidskjálf” (1999.).

Proveo je 16 godina u zatvoru, snimao albume, pisao pjesme, knjige, a nekoliko je puta od norveškog Ministarstva pravde tražio prijevremeno oslobađanje, no zahtjevi su mu odbijeni, uz ostalo i zato što je 2003. godine, uz pomoć neonacista, čijom se ideologijom ozbiljno ‘zarazio’ u zatvoru, pobjegao nakon što je dobio slobodan vikend. Iz zatvora je pušten 2009. godine.

Otkada je na slobodi snimio je tri albuma, “Fallen” (2010.), “Belus” (2001.) i “Umskiptar”, koji izlazi krajem svibnja, te napisao knjiguSorcery And Religion In Ancient Scandinavia” koja je izašla 2011. i u prvoj tiraži je rasprodana.

Muziku podržava

Poznato je da Varg iznimno rijetko daje intervjue, a jednu od prigoda dobili smo mi, pa u nastavku pročitajte razgovor s jednim od najkontroverznijih glazbenika metalne (a i šire) scene.

Uskoro izlazi novi album “Umskiptar”. Koliko je drukčiji od dva prošla, “Fallen” i “Belus”. Koje bi elemente izdvojio?
“Umskiptar” se razlikuje od prethodna dva albuma na mnoge načine, ali uglavnom u vokalnom stilu, s obzirom na činjenicu da sam koristio drugi jezik (ovaj put stari norveški umjesto norveškog). Album ukupno ima sporiji tempo i za ciljanu je publiku koja cijeni atmosferu i, smatram da možemo tako reći, više metalni stil stare škole, pomiješan s ne-metal utjecajima (poput srednjevjekovne europske glazbe).

Ima li sličnosti između njega i najranijih radova Burzuma?
Pa, to je od istog glazbenika, u istom studiju, tako da mislim da je to neizbježno.

Pročitao sam da je “Umskiptar” baziran na norveškoj poemi “Völuspa”…
Da, on se temelji na staroj (ne baš, ali i norveškoj) skandinavskoj poemi poznatoj kao “Völuspa”.

Koliko su tekstovi važni za album? Progovaraš li ti kao glazbenik kroz glazbu i kroz atmosferu, možda kroz tekstove ili je jednako važno oboje?
Normalno, tekstovi nisu važni za mene kada slušam glazbu, ali neki puta jesu, a kad sam radio glazbu, uvijek jesu. Tekstovi su vrlo važni, ali mislim da je sam jezik ono što je napravilo tako veliku razliku ovaj put. Stari norveški mnogo je više poetski i lijepog zvuka u odnosu na moderan norveški (posebno u odnosu na svoje strašne dijalekte). Sam jezik stvara vrlo poseban ugođaj koji je napravio da se ovaj album ističe u odnosu na druge.

“Umskiptar” je sniman u Grieghallen Studiu u Bergenu, jesi li sam svirao sve instrumente, producirao, miksao ili si imao pomoć od nekoga?
Pa, uvijek imam pomoć u miksanju, produkciji i masteringu mojih albuma, od Pyttena (tehničar i inženjer), Davidea Bertilinija (tehničar) i Naweeda (mastering tehničar). Ipak, sviram sve instrumente sam i naravno, također radim sve vokale.

Bergen je poznat kao kolijevka black metala. Jesi li se sreo s nekim od kolega, družite li se inače?
Kada sam u Bergenu uvijek se družim s bubnjarom Uruk-Haia, Fredrikom Steimlerom, a za ostale nemam interesa.

Tvoji su albumi oduvijek imali mračnu atmosferu. Je li to odraz tebe kao osobe? Jesi li pesimistična, depresivna, mračna ili jednostavno – realna osoba?
Mislim da bi ‘odražavanje individualnosti’ bilo pravilno definiranje. Svi oblici umjetnosti proizlaze iz nekog oblika očaja, a volja od strane umjetnika da stvori neki oblik harmonije u svijetu bez sklada. Neki umjetnici imaju ozbiljne osobne probleme, koji se bave disharmonijom svijeta u kojem žive, čiji su dio, a drugi su više stoici i mislim da je veći dio ‘mraka’ u umjetnosti rezultat toga. Nisam ni depresivan ni mračan, ali sam svakako pesimističan gotovo oko svega. Pritom sam i stoik. Zapravo brinem samo oko stvari na koje mogu utjecati.

Mnogi tvoji fanovi pitaju se gdje si? Znaju što radiš, pišeš glazbu, knjige, ali možeš li i želiš li reći gdje sada živiš? Kako si se snašao nakon povratka iz zatvora ponovno u ‘civilnom društvu’?
Prošao sam jako dobro, hvala. Živio kratko vrijeme na farmi u Telemarku, jer sam morao (s obzirom na uvjete puštanja iz zatvora), a od tada sam živio u mnogim mjestima. Imam adresu e-pošte, tako da svatko tko želi sa mnom razgovarati lako može to učiniti, ako se pobrinem odgovoriti, naravno, ali da se izbjegne pažnja lokalnih medija (tamo gdje jesam), ne govorim strancima gdje živim.

Kako tvoja djela dolaze do publike? Tvoja knjiga “Sorcery And Religion In Ancient Scandinavia” jako se dobro prodavala, koliko sam čuo. Mogu li se albumi Burzuma i tvoje knjige kupiti u trgovinama, CD shopovima ili imaš poseban način njihove distribucije?
Koliko ja znam, možete ih pronaći u mnogim trgovinama u Europi, a ako ne, uvijek ih možete jednostavno naručiti online. Ako imate Internet, stvarno vam ne trebaju fizičke trgovine tamo gdje živite…

Imaš li u planu pokazati se publici, odsvirati možda neki koncert?
Ne, nemam takve planove.

Dugo si bio u zatvoru, čitali smo da si se bavio mnogim stvarima, ali uglavnom glazbom i knjigama. Reci nam što si radio, one stvari koje želiš izdvojiti?
Pa, ne bih htio dosađivati s takvim trivijalnostima.

Koliko su te godine u zatvoru promijenile? Jesi li sada druga osoba, misliš li da bi nešto napravio drukčije nego s 18 ili 20 godina?
Ne bismo trebali uznemiravati svoju svijest s previše ‘što ako’. Ja sam povezan sa zbiljom i stvarima koje mogu napraviti.

Black metal važan je dio norveške kulture. Čak i vaši diplomati uče o njemu da bi ga prezentirali u svijetu. S obzirom da si ti jedna od glavnih osoba u norveškom black metalu, kako se osjećaš kada to čuješ ?
Pa, Burzum nije black metal, a ja s black metalom nemam nikakve veze, pa se ni ne zamaram time. Puštam da ta parodija subkulture metala koju smo započeli 1991. ide svojim tijekom.

Mnogi bendovi pjevaju i pišu o borbi dobra i zla. Gdje je granica između dobra i zla, postoji li uopće ili je jako mala?
Ja se ne bavim takvim jednostavnim konceptima. Ne postoji ‘dobar’ ili ‘zao’ u prirodi. Sunce daje svjetlost za vas da vidite, ali to vas također može oslijepiti. Sunce daje toplinu, tako da možete živjeti, ali također možete izgorjeti. To u svakom slučaju nije ‘dobro’ ni ‘zlo’, i ništa u prirodi, i mi smo toliko dio prirode kao i sve drugo u ovom svijetu.

Što je za tebe smrt? Neki kažu kraj priče, neki novi početak. Što ti misliš?
Mislim da bi sve bilo bolje ako bismo vjerovali u reinkarnaciju u srodstvu (bilo ono pravo ili ne), jer bi to prisililo čak i najveće sebičnjake među nama učiniti ono što je najbolje za naše potomke. Naši su preci vjerovali u reinkarnaciju i imali su vrlo zdrava društva, sve dok Ahasverus nije stigao sa svojim otrovom.

Kakvi su ti planovi za budućnost? Sigurno imaš mnogo ideja.
Uz sve online krađe mog rada mislim da bi bilo najbolje potpuno prestati pričati o onome što radim i reći samo kad sam spreman nešto objaviti.

Želim ti puno sreće i još mnogo dobrih albuma i knjiga koje će zanimati tvoju publiku.
Hvala, i hvala vam na interesu. Živjela Hrvatska!

0 Shares
Muziku podržava