Vangelis

12019

Pravim imenom Evangelos Odysseas Papathanassiou (r. 29.3.1943., Volos, Grčka), Vangelis je najuspješniji i najveličaniji grčki kompozitor, producent i aranžer svih vremena.

Tijekom svoje pola stoljeća duge glazbene karijere, za vrijeme koje se bavio i drugim projektima, do sada je objavio dvadeset studijskih te nekoliko soundtrack, kompilacijskih i kolaboracijskih albuma koji su se zajedno diljem svijeta prodali u multimilijunskoj tiraži.

1968.
U to vrijeme na atenskoj Akademiji umjetnosti uz slikarstvo pod vodstvom Aristotelisa Coudourofa također studirajući i klasičnu glazbu, nakon raspada svog prvog benda, uspješnoga The Forminx (poznatog pod imenom The Formynks) (s kojim je tijekom prve polovice aktualnog desetljeća objavio devet singlova i jedan božićni EP – svi napisani na engleskom jeziku), zajedno s vokalistom Demisom Roussosom (r. 15.6.1947., Aleksandrija, Egipat; ex-The Forminx), bubnjarom Lucasom Siderasom (r. 5.12.1944., Atena) i gitaristom Anargyrosom ‘Silver’ Koulourisom (r. Grčka) osniva progresivni rock bend Aphrodite’s Child s kojim se, kako bi pobjegao od tadašnje vladavine desnice u Grčkoj, preselio u Pariz gdje su, nakon što su privukli pažnju Pierra Sberrea za etiketu Philips Records, snimili svoj debitantski singl – “Rain And Tears”.

Studeni: Uvelike se oslanjajući na kompoziciju “Cannon In D Major” njemačkoga kompozitora Johanna Pachelbela iz 17. stoljeća, nakon što je u protekla tri mjeseca već postao veliki hit u većini država diljem Europe, spomenuti singl doseže 27. mjesto UK charta.

1972.
U protekle četiri godine objavivši još deset singlova te tri albuma – “End Of The World” (1968.), “It’s Five O’Clock” (1969.) i konceptualno nastrojeni “666” (1972.), koji su se diljem svijeta, napose Europe, prodali u više od 20 milijuna primjeraka, uslijed brojnih kreativnih nesuglasica Aphrodite’s Child obznanjuju svoj raspad, a uz Roussosa i Vangelis se otiskuje u solo karijeru.

Dok je još bio član benda snimio je glazbu za soundtrack filma “Sex Power” (1970.) redatelja Henrya Chapiera kao i razne kratkometražne filmove o divljini francuskoga redatelja rođenog u Cetinju (Crna Gora), Frederica Rossifa te dva solo albuma – “Hypothesis” (poznat pod nazivom “Visions Of The Future”) (1971.) i “The Dragon” (1971.), koji će bez njegova dopuštenja biti objavljeni 1978. godine te iz dotičnoga razloga nedugo zatim biti povučeni iz prodaje.

Uradci napravljeni za spomenute Rossifove filmove zajedno će biti objavljeni 1973. godine na kompilacijskom soundtrack albumu naziva “L’Apocalypse Des Animaux“.

Bazirajući se na glazbenim pasažima pomiješanima s govorom voditelja iz raznih vijesti i protestnim pjesmama te konceptualno nastrojen, objavljen mu je i treći studijski solo album – “Fais que Ton Reve Soit Plus Long que la Nuit” za kojega je inspiraciju pronašao u pariškim studentskim prosvjedima iz 1968. godine.

1973.
Potpisavši novi snimateljski ugovor za etiketu Vertigo Records, objavljuje četvrti studijski solo album, progressive rock-new age nastrojeni “Earth“, na kojem uz Koulourisa gostuju francuski vokalist i kantautor tunižanskog podrijetla – Robert Fitoussi (kasnije poznatiji kao F. R. David) te vokalist Warren Shapovitch.

1974.
Udruživši se s Koulourisom i Fitoussiem zasebno objavljuje njihov zajednički singl – “Oddysey”, a krajem godine dobiva poziv da se pridruži britanskoj progressive rock grupi Yes nakon odlaska njihova klavijaturista Ricka Wakemana.
Nakon što je nekoliko tjedana proveo snimajući s njima odlučio im se ne pridružiti iako se za to vrijeme sprijateljio s njihovim liderom – Jonom Andersonom (nedugo zatim za Wakemanovu zamjenu bend će uvesti švicarskog klavijaturista Patricka Moraza).

Muziku podržava

1975.
Konačno se preselio u London gdje je podigao vlastiti studio – Nemo. Odlučivši se koncentrirati samo na synthesizerske kompozicije, za svog novog izdavača RCA Victor Records objavljuje svoj šesti studijski solo album – “Heaven And Hell” na kojem uz English Chamber Choir gostuje i Jon Anderson.

1976.
Veljača (7): Album “Heaven And Hell” doseže 31. mjesto UK charta.
Ožujak: Praćen dvojicom perkusionista, šestoricom afričkih svirača kongi, basistom, pjevačem koji je istovremeno svirao i harfu, zatim dirigentom i pijanistom Davidom Bedfordom, English Chamber Choirom te šezdesetak djevojčica na timpanima, u londonskom Royal Albert Hallu održava jedan od svojih rijetkih nastupa uživo.

(Ne osjećajući se naročito dobro pred očima publike, rijetko će se odlučivati nastupati uživo.)

Listopad (23): Između ostaloga sadržavajući sampleove raznih povijesnih izjava američkih astronauta prilikom slijetanja na Mjesec, njegov sedmi studijski solo album, jazz-blues-electronic nastrojeni “Albedo 0.39” na kojem je sve instrumente odsvirao sam, doseže 18. mjesto UK charta.
Objavljen je soundtrack “La Fete Sauvage” s glazbom iz istoimenoga prošlogodišnjeg Rossifova dokumentarca o divljini.

1977.
Objavljen je osmi studijski solo album – “Spiral” na kojem je po prvi puta upotrijebio synthesizer Yamaha CS-80.

1978.
Deveti studijski solo album, eksperimentalno nastrojeni “Beaubourg“, tematski se oslanja na život u istoimenoj pariškoj četvrti gdje je stanovao početkom tekućega desetljeća.

1979.
Izdan za njegova sljedećeg izdavača Polydor Records, objavljen mu je deseti studijski solo album – “China” za kojega je inspiraciju pronašao u Kini te čijih će nekoliko kompozicija tijekom sljedećih godina biti iskorišteno u brojnim televizijskim dokumentarcima o Dalekom Istoku.

Uglavnom sadržavajući obrade raznih grčkih folk standarda, objavljen je kolaboracijski album – “Odes” kojega je napravio u suradnji s grčkom glumicom i pjevačicom Irene Papas i još jedno soundtrack izdanje u nizu – “Opera Sauvage” napravljeno za istoimeni Rossifov dokumentarac o divljini na kojem ponovo gostuje i Jon Anderson.

Dotičnim će soundtrackom privući pažnju nekih od ponajboljih filmskih redatelja, napose Petera Weira u čijem će filmu iz 1982. godine, “The Year Of Living Dangerously” biti iskorištena jedna kompozicija s njega, “L’Enfant”.

1980.
Veljača (16): Krajem 1979. zajedno s Andersonom, oformivši duo Jon & Vangelis, debitantskim izdanjem – singlom “I Hear You Now” (objavljen u prosincu 1979.) doseže 8., a debitantskim albumom – “Short Stories” 4. mjesto UK charta.
Rujan (13): Singl Jona & Vangelisa doseže 58. mjesto US charta.
Listopad (4): Album Jona & Vangelisa doseže 125. mjesto US charta.

Studeni: Objavio je jedanaesti studijski solo album, pretežno vokalno nastrojeni “See You Later” kojim se vratio k svojem izričaju s početka prošloga desetljeća te na kojem, uz Andersona, gostuju violinist Michel Ripoche, vokalist Peter Marsh, Cherry Vanilla i članovi talijanske grupe Krisma (poznate pod imenom Chrisma) (s kojima je do tada snimio dva kolaboracijska albuma – “Chinese Restaurant” – 1977. i “Hibernation” – 1979.).

1981.
Lipanj (13): Prethodno odabran od strane filmskog producenta Hugha Hudsona da napravi glazbu za aktualni filmski hit “Chariots Of Fire”, s radnjom smještenom u vrijeme održavanja osmih ljetnih Olimpijskih igara 1924. godine u Parizu, soundtrack “Chariots Of Fire” doseže 5., a njegova naslovna tema 12. mjesto UK charta. Album će na dotičnom chartu provesti vrlo impresivna 103 tjedna.

Srpanj (18): Iskorištena u BBC1-TV-evom serijalu “Cosmos” autora Carla Sagana te skinuta sa šest godina starog albuma “Heaven And Hell”, naslovna tema, imenovana “Heaven And Hell (Theme From The TV Series Cosmos)”, doseže 48. mjesto UK charta.
Listopad (24): Drugi studijski album Jona & Vangelisa, “The Friends Of Mr. Cairo” doseže 64. mjesto US charta.

1982.
Siječanj (23): Prvi singl skinut s albuma “The Friends Of Mr. Cairo”, “I’ll Find My Way Home” (objavljen u prosincu prethodne godine), doseže 6. mjesto UK charta.
Veljača (13): Album “The Friends Of Mr. Cairo” doseže 6. mjesto UK charta.
Travanj (8): Soundtrack “Chariots Of Fire” u SAD-u doseže platinastu tiražu.
(17): Nakon što je početkom godine osvojio filmsku nagradu Oscar za najbolji soundtrack, album “Chariots Of Fire” doseže 1. mjesto US charta.

Svibanj (8): Njegova naslovna tema također doseže 1. mjesto US charta prodavši se u više od milijun primjeraka. Ponovo ušavši na nacionalni UK chart singlova “Chariots Of Fire” istog je dana dosegnula i 41. mjesto istoga.
Lipanj (26): Singl “I’ll Find My Way Home” Jona & Vangelisa doseže 51. mjesto US charta.

Zajedno s filmskim redateljem Ridleyem Scottom radio je na soundtracku za veliki aktualni filmski hit “Blade Runner“, koji će zbog nesuglasica s filmskim studijom, službeno ostati neobjavljen čitavih 12 godina.

1983.
Svibanj (7): Najavni singl nadolazećeg trećeg studijskog albuma Jona & Vangelisa, “And When The Night Comes”, debitira na 87. mjestu UK charta.
Srpanj (9): Treći studijski album Jona & Vangelisa, “Private Collection“, doseže 22. mjesto UK charta.
Kolovoz (6): Drugi te ujedno i posljednji singl s aktualnog albuma Jona & Vangelisa, “He Is Sailing”, doseže 61. mjesto UK charta.

Rujan (10): Album “Private Collection” doseže 148. mjesto US charta.
U početku samo za japansko tržište objavio je soundtrack “Antarctica” napravljen za film “Nankyoku Monogatari” japanskoga redatelja Koreyoshia Kurahare (koje će u ostatku svijeta biti objavljen pet godina kasnije) kao i komponirao glazbu za veliki nadolazeći filmski hit “The Bounty” (1984.) redatelja Rogera Donaldsona i Dina De Laurentiisa čiji će soundtrack također ostati neobjavljen.

Napisao je glazbu za grčku kazališnu tragediju “Elektra” Michaela Cacoyannisa u kojoj je glumila i Papas kao i nadolazeću britansku baletnu hit-predstavu “Frankenstein – The Modern Prometheus” (1984.) Waynea Eaglinga u kojoj je uz Eaglinga igrala i Lesley Colier.

1984.
Kolovoz (18): Kompilacija “The Best Of Jon & Vangelis” doseže 42., a skinut s nje, “State Of Independence” (originalno objavljen na albumu “The Friends Of Mr. Cairo” te također dvije godine ranije uspješno obrađen od strane Donne Summer) debitira na 67. mjestu UK charta.
Listopad (27): Ambijentalno-new age nastrojen, dvanaesti studijski solo album – “Soil Festivities” doseže 55. mjesto UK charta.
Objavio je i kolaboracijski album – “The Velocity Of Love” kojega je napravio u suradnji s talijansko-američkom pjevačicom Suzanne Ciani.

1985.
Ožujak (30): Mračnijeg tona u odnosu na prethodnika te sadržavajući poneki element ethno glazbe, njegov trinaesti studijski solo album – “Mask” debitira na 69. mjestu UK charta.

Za novoga izdavača Deutsche Grammophon Records bit će mu objavljen i četrnaesti studijski solo album, opskurniji te eksperimentalniji “Invisible Connections” kojim je završio svoju trilogiju albuma iz aktualnoga desetljeća započetu s albumom “Soil Festivities”.

1986.
Završio s komponiranjem glazbe za baletnu predstavu – “The Beauty And The Beast“, objavio je i kolaboracijski album s Papas – “Rapsodies” kao i “Geheimnisse/Tra Due Sogni” napravljen u kolaboraciji s talijanskom pjevačicom, glumicom i televizijskom zvijezdom Milvom (Njihova prva suradnja uključivala je album “Ich Hab’ Keine Angst/Moi, J n’ai pas Peur” objavljen 1981. godine).

1987.
Veljača: Tvrdeći da je za kompoziciju “Titles” sa soundtracka “Chariots Of Fire” iskoristio dijelove njegove kompozicije “City Of Violets”, član grčkog benda iz ’70-ih. Poll te njegov prijatelj u to vrijeme, Stavros Logarides, zbog spomenutoga razloga protiv njega podiže sudsku tužbu koja će kasnije biti odbačena.
Travanj (11): Nakon što je u SAD-u u međuvremenu njegova kompozicija “Hymne” bila iskorištena u televizijskoj reklami za pivo Ernest & Julio Gallo, osam godina star, soundtrack “Opera Sauvage” doseže 42. mjesto US charta.

1988.
Rujan: Od strane BBC-TV-a iskorišten kao glazbena podloga za praćenje 24. ljetnih Olimpijskih igara održanih u Seoulu, singl “Chariots Of Fire” ponovo se našao u centru pažnje u Velikoj Britaniji.
Studeni: U međuvremenu se vrativši natrag u domovinu, za svog novog izdavača Arista Records objavljuje petnaesti studijski solo album, u potpunosti synthesizerski te stilski raznovrsno nastrojeni – “Direct“.

1989.
Srpanj (29): Sadržavajući 14 kompozicija napravljenih za filmove “Blade Runner”, “Missing” i “The Bounty”, kompilacija “Themes” (izdavač Polydor Records) doseže 11. mjesto UK charta.

1990.
Studeni: U cijelosti snimljen u hotelskoj sobi u Rimu gdje je prisustvovao snimanju filma “Bitter Moon” (1992.) Romana Polanskog te izdan za East West Records, objavljen je njegov šesnaesti studijski solo album, konceptualno nastrojeni – “The City“.

1991.
Travanj: Ponovo se udruživši s Andersonom, za Arista Records objavljuje četvrti studijski album njihova dua “Page Of Life“.
Srpanj: Sadržavajući jednu njegovu kompoziciju, objavljena je humanitarna kompilacija raznih izvođača – “Polar Shift : A Benefit For Antarctica”.

1992.
Listopad (24): Snimljen za istoimeni filmski hit Ridleya Scotta u povodu obilježavanja 500. godišnjice otkrića Novoga svijeta od strane Kristofora Kolumba, soundtrack “1492 – Conquest Of Paradise“, debitira na 33. mjestu UK charta.

(Album je dosegnuo čelne pozicije chartova u nekoliko država svijeta, napose Europe te postao najprodavaniji album na njemačkom glazbenom tržištu u povijesti što mu je priskrbilo Nagradu Echo za najboljeg inozemnog izvođača u protekloj godini. Osvojio je i Golden Globe Award za ‘soundtrack godine’.)

(31): Skinut s njega te objavljen u EP obliku, singl “Conquest Of Paradise”, debitira na 60. mjestu UK charta.
(Singl je dosegnuo čelne pozicije chartova u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji i Švicarskoj te se diljem svijeta prodao u više od 4 milijuna primjeraka.)
Komponirao je glazbu za Euripidovu predstavu “Medea” u kojoj je među ostalima glumila i Papas, a od strane francuskoga Ministarstva kulture dobio je počasno odlikovanje za sveukupni rad.

1994.
Lipanj (18): Konačno objavljen te proglašen jednim od njegovih najboljih soundtrack izdanja – “Blade Runner“, debitira na 20. mjestu UK charta.
Objavljena je i druga kompilacija uradaka Jon & Vangelisa, “Chronicles“.

1995.
Listopad (24): Sadržavajući kompozicije tri godine kasnije upotrijebljene u dokumentarcu “Deep Seas, Deep Secrets” The Learning Channela i Discovery Channela te nekolicinu pjesama sa sljedećega mu studijskog albuma, objavljen je njegov sedamnaesti studijski album – “Voices“.

Međunarodna astronomska unija po njemu je imenovala manju planetu – 6534 Vangelis.

1996.
Ožujak (2): Album “Voices” provodi jedan tjedan na 58. mjestu UK charta.
Travanj (20): Uz njegove također sadržavajući i uratke koje je snimio s Andersonom, ‘best of’ kompilacija – “Portrait (So Long Ago, So Clear)“, debitira na 14. mjestu UK charta.
Listopad (25): Slično nastrojen kao prethodnik, objavljen je “Oceanic” – osamnaesti studijski solo album.
Objavljen je kolaboracijski album – “A Separate Affair” snimljen u suradnji sa španjolskom elektronskom grupom Neuronium.

1998.
Veljača (24): Bez njegova dopuštenja te s izmijenjenim popisom pjesama, etiketa Higher Octave US Records reizdaje posljednji studijski album Jona & Vangelisa, “Page Of Life”.
Listopad (19): Objavljen je njegov devetnaesti studijski solo album, klasično-bizantski nastrojeni “El Greco” na kojem uz Konstantinosa Paliatsarasa gostuje i španjolska operna diva Montserrat Caballe.

Studeni: Kako bi promovirao aktualni studijski album, u Londonu pred odabranom publikom izvodi rock standarde “Hey Jude”, “Tutti Frutti”, “Take The High Road”, “Imagine” te englesku nacionalnu himnu “God Save The Queen”.

1999.
Svibanj (26): Prisustvuje otvaranju Olimpijske zgrade u Ateni tijekom čega je od grčkog Olimpijskog komiteta primio počasnu nagradu. Tijekom aktualnog desetljeća također snimio i glazbu za nekoliko podvodnih televizijskih dokumentaraca francuskoga biologa, moreplovca i filmskoga redatelja Jacques-Yvesa Cousteaua.

2000.
Svibanj: Piše glazbu te dizajnira umjetničku olimpijsku zastavu za ceremoniju zatvaranja nadolazećih 27. ljetnih Olimpijskih igra održanih u Sydneyuza što je mislio da će mu dobro poslužiti za sljedeće ljetne Olimpijske igre održane u Ateni (Atenski Olimpijski komitet posao je dodijelio nizozemskom DJ-u Tiestou što se Vangelisu iz kulturoloških i tradicijskih razloga nimalo nije svidjelo).
Objavljena je kompilacija – “Reprise 1990 – 1999” s uradcima snimljenih za etiketu East West Records u periodu između 1990. i 1999. godine.

2001.
Listopad (23): Za novog izdavača Sony Classical Records objavljen je njegov dvadeseti studijski solo album, klasično nastrojeni “Mythodea: Music For The NASA Mission: 2001 Mars Odyssey” na kojem gostuju London Metropolitan Orchestra, sviračice harfe te sopranistice – Amerikanke Kathleen Battle i Jessye Norman kao i grčki nacionalni operni zbor te perkusijski ansambl. Snimljen uživo u atenskoj Glazbenoj dvorani do kraja godine poslužio je kao povod za NASA-ino lansiranje svemirske letjelice na Mars.

2002.
U prvoj polovici godine piše službenu himnu za nadolazeće Svjetsko nogometno prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji.

2003.
Studeni (15): Obuhvaćajući njegovu cjelokupnu karijeru do tada, kompilacija – “Odyssey: The Definitive Collection” (izdavač Universal Music), doseže 20. mjesto UK charta, a i NASA mu je uručila medalju za izvanredno služenje javnosti.

2004.
Objavljen je soundtrack “Alexander” za filmski hit “Alexander The Great” redatelja Olivera Stonea na kojem među ostalima gostuje i slavna britanska violinistica Vanessa Mae.

2007.
Prosinac (20): Objavljen soundtrack “El Greco Original Motion Picture Soundtrack” snimljen za istoimeni filmski hit redatelja Yannisa Smaragdisa.

2008.
Atensko sveučilište imenovalo ga je počasnim doktorom (Profesor Emeritus), a Američki helenistički institut mu je u lipnju uručio nagradu za njegova izvanredna glazbena postignuća kao i dugogodišnju promociju helenizma kroz umjetnost.

1 Shares
Muziku podržava