Oni nisu The Orange Stripesi kako ih mnogi nazivaju. Oni su The Orange Stripsi i dolaze iz malog rudarskog grada u istočnom dijelu Istre. Gledao sam ih na prošlogodišnjem UFO festivalu u Osijeku i odmah su zagolicali moju pažnju. Iskoristio sam njihov nastup na ovogodišnjem Rokajfestu kako bih saznao ponešto više o njima.
Pričao sam s njihovim pjevačem Valdetom i basistom Borjanom. Na prvi dojam me izuzetno oduševila njihova upornost i količina beskompromisnosti u nastojanju da budu ono što jesu. Prvi rezultati su već vidljivi pa krenimo redom…
Nešto o vama…
Valdet: Nastali smo 2002., dok smo još bili na faksu u Rijeci. Odlučili smo se okupiti i napraviti ‘najbolji bend na svijetu’.
Borjan: Kako smo slušali vrlo sličnu vrstu muzike, našli smo se jedne pijane večeri i razgovarali smo o tome da osnujemo bend. Nakon toga smo se počeli raspitivati zna li tko što svirati. Obično se nađu ljudi koji znaju svirati pa se tek onda dogovaraju kako će bend zvučati, a mi smo krenuli skroz naopako, što znači da smo znali kako želimo zvučati, ali nismo znali svirati. Taj obrnuti način nam je bio velika motivacija za sve što je uslijedilo kasnije.
Kako ste u početku zvučali? Čiji utjecaj je bio najizraženiji?
Valdet: Zvučali smo očajno. Loše za nas je bilo to što mi uopće nismo znali svirati. Istovremeno smo pokušavali raditi nove stvari i učili svirati.
Borjan: Najviše su se slušali Radiohead, The Smashing Pumpkins, The Smiths…
Kakvo je stanje s materijalima? Trenutno još uvijek imate demosnimke…
Borjan: Još uvijek smo bez labela. Imali smo par ponuda od naših diskografskih kuća dok smo još bili u povojima, ali uvjet je bio da prevedemo stvari na hrvatski. Nama to nije odgovaralo i sve redom smo ih odbili. Vidjeli smo smisao u tome da je ova muzika prihvatljiva isključivo na engleskom jeziku.
Nedavno je vaša pjesma “Madras” uvrštena na kompilaciji izdavačke kuće Matchbox Recordings…
Borjan: Evo to je konačno neko priznanje za naš dosadašnji rad i nama je jako drago da se to dogodilo upravo u Velikoj Britaniji.
Kako je taj materijal dospio do njih?
Valdet: Barem danas to ne bi trebao biti problem. Valjda oni imaju neke svoje ljude koji kopaju po internetu i traže nove dobre bendove. Jedan od najpraktičnijih načina za pronaći takvo nešto je svakako myspace. Tako su valjda i oni došli do nas, rekli su da im se sviđa naša muzika i da bi nas rado uvrstili na tu kompilaciju.
Borjan: To stvarno jako dobro izgleda. Oni šalju tu kompilaciju na oko 30-ak izdavačkih kuća, na 1300 malih trgovaca, a osim toga bit će još na par najboljih svjetskih medija i providera on line-muzike. U svakom slučaju, to je dvostruki CD s oko 30 izvođača, a najavili su ga kao ‘Hotest Indie Rock in the World’. Mislim da ta rečenica najbolje govori o svemu.
Što je sa svirkama? Imate li zakazanih nastupa?
Borjan: Moglo bi se reći da nam je još jedno veliko priznanje i ovogodišnji nastup na Exitu, jer je to svakako najbolji festival na ovim prostorima i čudo jedno je kako je teško tamo upasti. Ove godine je zaprimio oko 3000 prijava za Future Shock stage na kojem nastupaju neafirmirani bendovi. Izabrano je 30 bendova iz cijele Europe, a od naših je tu još Bilk, koji je već nastupao tamo.
Valdet: Stvarno je bilo jako teško upasti i drago nam je što su od oko 200 prijavljenih hrvatskih bendova nas izabrali. To je velika odskočna daska za nas.
Imate dosta svirki vani, čak više nego u Hrvatskoj…
Valdet: U tih par godina što sviramo smo svirali apsolutno sve što nam je ikada ponuđeno. Nikada nismo odbili neki nastup koliko god su mjesto održavanja i uvjeti bili loši.
Borjan: Ako je i bila pokoja odgoda, to je zato što nismo mogli zbog obveza na poslu, a gotovo sve dogovoreno smo odsvirali.
Ispada da ne tražite gotovo ništa… Što tražite kao uvjet za svirku?
Valdet: Ne tražimo ništa, samo ono što nam se ponudi. Sviramo iz razloga da sviramo. Neki uvjeti u kojima smo znali nastupati su bili dosta sramotni, no mi smo svejedno svirali jer ako netko može birati da li da svira ili ne, ne znam zašto bi uopće izabrao ovu drugu opciju. Svako iskustvo jako dobro dođe i mi se svejedno ne bi htjeli odreći nijednog od tih koncerata.
Borjan: Mogu ti reći da smo u oko 30% posto slučajeva zaželjeli da imamo barem onakav zvuk kakav imamo na probi, onda znaš kako je bilo.
A kakve uvjete imate na probama?
Valdet: Recimo da imamo dva jako lijepa tepiha, par zvučnika koji jedva rade, puno prozora, postere Shakire i Britney Spears…
Je li vam grad Labin dao nekakav prostor ili vam barem nekako pomogao?
Valdet: Grad Labin nam nije dao apsolutno ništa. U povijesti Labina, moglo bi se reći čak i Istre, se jako malo puta dogodilo da je neki bend otišao tako daleko, no mi svejedno nemamo nikakvu podršku. Ispada kao da ne radimo ništa, a uvijek će dati potporu onima koji imaju jednu do dvije pjesmice.
Možemo se osloniti isključivo na sebe i kamo god idemo trošimo svoj novac, svoje vrijeme. Ipak, ono što je najbitnije je da mi uopće ne mislimo odustati od toga. Ljudi od kojih možda ponešto i očekuješ ti okrenu leđa, a onda kad ti se dogodi nešto veliko im odjednom postaneš interesantan. Sad je već kasno i više nam ne treba ničija pomoć. Zapamtili smo svima kojima su nam pomogli, a takvih je bilo jako malo.
Borjan: Interesantna je jedna stvar, konkretno kako su ljudi slijepi za vlastitu promociju i vlastiti prosperitet. Npr. kad na myspace tražilicu upišeš Labin, automatski će ti izbaciti The Orange Strips, a oni ne vide to.
Valdet: Mi u svakom pojavljivanju u medijima s ponosom ističemo da smo iz Labina, bez obzira što u bendu ima članova koji porijeklom uopće nisu iz Labina.
Borjan: Gdje god smo bili, u Velikoj Britaniji, Austriji, Belgiji, evo sad ćemo i u Srbiju, uvijek smo se trudili promovirati naš Labin.
Recite mi sad malo o toj turneji po Velikoj Britaniji. Kako su vas tamo dočekali?
Borjan: Britanska turneja je sadržavala sedam koncerata, a odsvirali smo još jedan u Belgiji. Imali smo još ponuda, ali jednostavno ih nismo mogli spojiti u tih osam dana koliko su pojedini članovi mogli biti odsutni od posla, faksa… Novac je također bio veliki problem. Konkretno smo potrošili oko 2000 Eura na račun troškova turneje. Negdje su nam platili nešto, negdje ništa i to je jedan ogroman minus na našim računima.
Ipak, sve se to da prebroditi ako se uzme u obzir da je to jedan ogroman zalog za našu budućnost, a izgleda da se stvarno počelo pokazivati da je. Moram pohvaliti sve redom, od ponašanja tamošnjih organizatora do same publike
Valdet: Ne bih volio da ispadne da mi sad kukamo. Samo želim reći da često gledam razne bendove koji kao razlog svoje propasti i odustajanja od ozbiljnog bavljenja sviranjem navode financijske poteškoće. Treba vjerovati u sebe i samo tako možeš naprijed.
Jeste li imali samostalne koncerte ili su bile nekakve redaljke po festivalima?
Valdet: Bilo je svega.
Borjan: Valjda dovoljno govori podatak da su nas u šest od osam gradova u kojima smo svirali ponovno zvali da nastupimo kad se budemo nalazili negdje u blizini.
Uz Exit imat ćete nastup i na još par festivala…
Valdet: Da, Exit, pa Ljubljana, Mađarska, Istra… Ovo ljeto nećemo nimalo usporiti iako u isto vrijeme snimamo album i jako nam je bitno da taj prvi album ispadne kako treba. Par prvih pjesama smo snimili u Rijeci, no zbog praktičnosti smo snimanje prebacili u studio Radio Pule.
Snimate nove stvare ili radite reizdanja stvari koje su bile na demu?
Valdet: Sviramo uglavnom nove stvari, a na prvi album ćemo uvrstiti i par stvari koje su se nalazile na demoalbumu.
Borjan: Od trinaest stvari, devet ih je nastalo u zadnjih godinu i pol dana, a za većinu starih stvari se može reći da smo ih na neki način prerasli.
Valdet: Tih par starih stvari ćemo staviti čisto zato što im dugujemo, jer da nije bilo njih, ne bi bilo ni nas.
Za kraj. Kakav je dojam s Rokajfesta?
Borjan: Svirali smo pred praznom binom, ali mi nismo ni očekivali ništa s obzirom da smo svirali u 14 h.
