Ako je u koncertnom smislu početak studenog bio u znaku dvaju zagrebačkih jazz festivala, kraj mjeseca je zasigurno obilježen slavljeničkom regionalnom turnejom grupe Leb i sol. Kako ste već mogli čitati u najavi na našem siteu, u nešto manje od mjesec dana obići će prostor od Novog Sada do Ljubljane i održati 10 koncerata povodom tridesete godišnjice osnivanja. Kakve su impresije u bendu nakon 10 godina stanke i ponovnog okupljanja, reći će Vlatko Stefanovski, koji je strpljivo tipkao odgovore na e-mail pitanja…
Ove godine je dvostruki jubilej grupe Leb i sol – 30 godina od osnivanja, 10 godina od razlaza. Što je bilo najteže, a što najlakše napraviti u vezi ponovnog okupljanja grupe? Kad ste zapravo počeli o tome ozbiljno razmišljati?
Prijateljski prijedlozi, savjeti i ideje o ponovnom okupljanju benda traju već više od tri godine. Naravno, u međuvremenu je svatko radio svoje stvari, i vjerojatno se čekao pravi trenutak za tako nešto. Naravno, čekala se i prava ponuda i garancije da će sve biti kako treba. Nekada smo kao pioniri krčili put i prilagođavali se svakojakim uvjetima. Ovaj put je produkcija Avalon iz Skopja ambiciozno zamislila sve – i evo već se realizira taj projekt: 30 godina Leb i sol. Najteže je bilo dogovoriti se, a najlakše je bilo prosvirati zajedno.
S obzirom na tvoje zapažene projekte u posljednje vrijeme – surađivao si, prije svega, s Miroslavom Tadićem, ali i vrhunskim bosanskim jazz pijanistom Bojanom Zulfikarpašićem, pa Gibonnijem i drugima – otkud ti motivacija za rad na starim i poznatim materijalima Leba i soli? Da li možda možemo očekivati neke bitno drukčije aranžmane dobro poznatih pjesama?
Svirati sa starim suradnicima je dosta komforan osjećaj. Nismo ništa mijenjali niti prilagođavali novom vremenu. Tajna je u tome što poštujemo aranžmane od prije dvadeset-trideset godina, a ta muzika i danas zvuči nevjerojatno svježe. Jedini noviteti su naše iskustvo i mjera u svemu tome… Naravno, i pokoji novi instrument ili oprema koju tada nismo imali.
Leb i sol je bio jedan od rijetkih jugoslavenskih bendova s uspješnom i dugom inozemnom karijerom, svirali ste doslovno od New Yorka do Taškenta. Kako je krenula cijela ta priča s odlaskom preko granice? Da li ste nakon prve ploče ozbiljno razmišljali o međunarodnom uspjehu, i da li vam se to činilo realno?
Izlazili smo i svirali vani jer su nas zvali s raznih rock, jazz ili world music festivala. Imali smo i malo sreće i želje za otkrivanjem novih prostora. O velikom uspjehu nismo previše sanjali, ali smo ipak obavljali svoj dio domaćeg zadatka. Komunicirali smo s ljudima iz cijelog svijeta i tu i tamo slali ploče i press-materijale. Iz tadašnje perspektive nije bilo moguće napraviti veliku svjetsku karijeru. Zapadni muzički biznis je najčuvanija tvrđava u koju se teško ulazi. Pogotovo ako dolaziš s Balkana.
Za ovu turneju okupili ste se u izvornom sastavu. Da li će na nekim koncertima biti posebnih gostiju, npr. u Beogradu Dragoljub Đuričić? A na koncertima u Hrvatskoj?
Dragoljub će najvjerojatnije gostovati u Beogradu, ali druge goste nismo planirali iz jednostavnog razloga da ne remetimo energiju koju bend uspostavlja za vrijeme koncerta. To je kao mašina koju ne treba prekidati kada postigne radnu temperaturu.
Kad pogledaš probe za turneju i povratničke koncerte u Bitoli i Ohridu, što je za tebe najveća razlika između Leba i soli nekad i sad, osim što ste svi (neznatno) stariji?
Mislim da smo bolji nego ranije zato što je svako od nas ušao u ovu novu avantauru s više respekta i pažnje prema projektu. Ranije smo znali biti razmaženi ili tvrdoglavi po nekim pitanjima. Danas je odnos dosta profi, a i dovoljno gentlmenski. Humor nikada nije nedostajao u redovima grupe…
Kao najavu turneje napravili ste pjesmu “Raspukala Šarplanina” s popratnim spotom. Prve reakcije su bile da grupa zvuči poletnije nego na nekim bitno mlađim snimkama. Kako to tumačiš i možemo li spot i pjesmu tumačiti kao tihu najavu neke nove ploče Leba i soli? Što će biti s bendom nakon turneje, u slučaju da sve prođe u skladu s očekivanjima?
To što nova stvar zvuči poletno govori o tome da smo u međuvremenu akumulirali dovoljno energije i entuzijazma za zajednički rad. Ne bih želio da se ta stvar shvati kao šlagvort za novi album. Takvih planova nemamo… A ja nemam ideju što će biti poslije Nove godine. Samo znam da bih želio otići na dugi zimski odmor.
A kakvi su tvoji planovi? Spremaš li kakav novi projekt? U Hrvatskoj konstantno vlada veliki interes za tvoj zajednički rad s Miroslavom Tadićem, čak ima i komentara kako dugo niste svirali u Zagrebu? Da li vas dvojica spremate nešto novo?
Rano je govoriti o mojim novim planovima. Imam u glavi određene ideje ali to ću raditi kada se malo slegne prašina oko svega ovoga. S Miroslavom imam plan svirati sljedeće ljeto, a imamo i dogovore za svjetske festivale. Malo ćemo proširiti duo u mogući trio ili kvartet.
Za kraj, budući da će Leb i sol odsvirati koncerte u Splitu i Rijeci, reci nam koja ti je najdraža uspomena iz Splita?
Imam veoma lijepe uspomene iz Splita. Naravno najjača i najdraža je ona kada sam imao četiri godine i kada su me roditelji vodili na odmor na Hvar. Duga i magična putovanja autobusima, vlakovima i brodovima. Imam i dan danas crno-bijele fotke s tog putovanja. Those were the days, my friend…
