Nakon prošlotjedne objave rezultata javnog sufinanciranja programa rock glazbe u Hrvatskoj od strane Ministarstva kulture, članovi Udruge koncertnih promotora Promo danas su na konferenciji za medije iskazali svoja mišljenja.
Podsjećamo da su kriteriji Ministarstva kulture bili sljedeći:
1. programi koji promoviraju hrvatske neafirmirane bendove, afirmirane rock skupine i hrvatske rock glazbenike (minimalno 30% programa unutar jedne programske cjeline)
2. dostupnost/pristupačnost publici (cijene ulaznica u skladu s hrvatskim standardima; odgovarajući kapacitet prostora)
2. međunarodna relevantnost programa
4. kontinuitet održavanja programa
5. jasno profiliran programski sadržaj s live izvedbama kvalitetnih autora/glazbenika/skupina (predmetnom području ne pripadaju koncerti tzv. cover bendova ni estradne priredbe)
6. jasno i detaljno razrađen prijedlog financijske konstrukcije
Iako je još jučer bilo jasno kako su koncertni promotori nezadovoljni dobivenim od Ministarstva kulture za program rock glazbe, sada smo na presici saznali kakva su njihova promišljanja o ovom pitanju.
Mate Škugor ispred SuperUho festivala i programa ŽednoUho ističe: “Dobili smo potporu koja je istovjetna onoj od prošle godine i slična onoj kojoj smo dobivali proteklih 15 godina. U našem slučaju ništa bitno se nije promijenilo, a trebalo se promijeniti jer je stručno povjerenstvo, koje je odlučivalo o tim projektima, odlučilo bitno drugačije. S jedne strane, moram priznati da sam ugodno iznenađen što nas nisu u potpunosti odrezali, budući da povjerenstvo bira i razrješuje sam ministar, kako ga je izabrao prošli ministar, tako ga je aktualni mogao jednim potezom ukinuti. Moglo se dogoditi nešto puno radikalnije i drastičnije.
Drago mi je što nismo svi ostali bez ikakvih sredstava, ali s druge strane žao mi je što se taj potencijalni veliki korak prema naprijed nije dogodio. Dogodila se jedna sitna kozmetička promjena koja neće rezultirati onim bitnim promjenama na koje smo mi ciljali. A tu se opet vraćamo na klubove i činjenicu da je apsolutno svaki iole veći grad u državi prije imao nekakav klub.
Zbog nebrige vladajućih spram društva, odnosno mladih ljudi i njihovih potreba za kulturom i zabavom, događa se taj fenomen Bobana Rajovića u Arenama. Sale Dragaš je spomenuo da se to događalo i prije, ali događala se nekakva Lepa Brena koja je svirala u Jugoslaviji u svim većim gradovima, a ne u manjim sredinama. Umjesto nekadašnjih klubova gdje se svirao rock’nroll, sada na obodu grada Šibenika imate dva prostora u kojima se svira isključivo estrada i narodnjaci. Ljudi tamo nemaju pravog izbora. Postoji taj Azimut u Šibeniku, međutim puno manjeg kapaciteta i financijskih mogućnosti. Upravo zbog te nebrige, svi ljudi koji se bave kulturom za mlade su prepušteni ulici, odnosno tržištu. U toj situaciji događa se ovo, kulminacija Bobana Rajovića ili Saše Matića u Lisinskom. Taj čovjek prije 25 godina ne bi imao što tražiti u Lisinskom, i unazad 10 godina, jer ovo što trenutno Lisinski radi je kulturocid.
Prvo se očekuje razgovor unutar Ministarstva i nekakva reakcija od strane ministra koja je zasad izostala. Nakon toga će se znati što i kako dalje, i ja se stvarno nadam da ćemo ga uvjeriti da ovo što radimo ima smisla. Ministar kao nekadašnji navijač, ako je bio krajem ’80-ih aktivni Bad Blue Boys, ta izvorna ekipa je slušala rock’n’roll. Danas nažalost slušaju nekakvu drugačiju muziku, tako da ni navijači nisu ono što su bili. Vjerujem da je on u to vrijeme također slušao rock’n’roll ako je bio u takvom okruženju. Možda ipak da nekakav senzibilitet prema ovakvih stvarima, pa neće doći do potpunog zanemarivanja i ubijanja ove inicijative.”
Zoran Marić pokazao je svoje nezadovoljstvo zbog činjenice što INmusic na kraju nije dobio ni kunu od Ministarstva: “Vijeće, pod vijeće za ‘Rock glazbu: festivalski i klupski program’ imalo je jasne, objektivne i mjerljive kriterije. Sve te kriterije INmusic festival svojim dosadašnjim izvođenjem u potpunosti zadovoljava, a to je ocijenilo i stručno vijeće u kojem su sjedili Aleksandar Dragaš, Ilko Čulić, Damir Urban i Mišković iz Rijeke. I od strane Ministarstva odobrenih, odnosno predviđenih dva milijuna kuna za rock glazbu, na taj način je dodijeljivalo i INmusicu i ostalim programima koji su zadovoljavali u toj mjeri, kao što je Super Uho kojemu su drastično smanjena sredstva, a koji uz INmusic u najvećoj mjeri zadovoljava kriterije, pa do drugih programa po Hrvatskoj.
Unatoč tome Ministarstvo je izbacilo INmusic festival mimo svih kriterija, tu je problem, jer ako Ministarstvo ne poštuje svoje kriterije, onda što poštuje? Što je onda mjerilo i kriterij, na koji način i zbog čega smo izbačeni? Što god oni kažu je naknadno uvedeni kriterij i to nije način na koji može funkcionirati bilo što. Država mora stvarati okvire koji su stabilni, pouzdani i pravedni, to je demokratska država. Nedemokratska država onda može raditi što god hoće.
Oni žele reći da bi se cijela rock scena trebala zadovoljiti mrvicama mrvica, to je apsolutno u potpunosti neprihvatljivo, uvredljivo i podcjenjivački, prije svega za publiku. Time će najviše trpjeti publika, odnosno građani ove zemlje koji imaju javnu potrebu u kulturi za rock glazbom. Tu je temeljni problem, a istraživanja su pokazala da 70 posto ljudi sluša i prati rock glazbu. Da nije tako, mi ne bismo ni dosad opstali, ali ne možemo dugoročno opstati bez javne potpore u nekoj mjeri. Mjera može biti razumna, nitko ne traži 100 posto pokrivanje, ni 50 posto pokrivanje, jer ovo što je vijeće odlučilo i dodijelilo INmusicu je i dalje dva do tri posto troškova koje INmusic ima.
Izvan Hrvatske se to daleko više podupire i zadovoljavaju se potrebe svojih građana. Od Srbije i Exita koji ima milijun eura potporu, kino Šiška u stotinama tisuća, u Francuskoj i Parizu samo jedan festival ima preko milijun eura potporu, Sziget festival također… Neupitna je činjenica da je nakon toliko godina rock’n’roll glazba kultura i treba je podupirati da ne bi bila u potpunosti prepuštena tržištu. Jer ako je tako, onda će reći nemojte dogovoriti nijedan hrvatski bend jer hrvatski bendovi ne prodaju ulaznice. Dovodite ono što prodaje ulaznice, to nam poručuju. INmusic nikad nije išao za tim da dovodi one koji će prodavati najviše ulaznica. Briga nas što je David Guetta popularan, mi ga nećemo dovesti”
Na komentare o možebitnim razlozima izbacivanja INmusica zbog sponzora, Marić nadodaje: “Moguće da je to, ali to je potpuno bizarna, licemjerna i cinična izjava. Recimo gospođa zamjenica ministra je došla iz HNK-a, radila je tamo, a HNK itekako ima sponzore. Ministarstvo je podiglo sredstva za Dubrovačke ljetne igre koji imaju daleko više i veće sponzore od INmusica. Odjednom ti kriteriji ne važe u slučaju Dubrovačkih ljetnih igara, prodaju ulaznice, a imaju sponzore, HNK isto tako. To je licemjerno jer svi drugi kolege kojima su odobrili sredstva također imaju sponzore i također prodaju ulaznice.”
O daljnjim akcijama i koracima kaže: “Ova akcija koja je pokrenuta prošle godine se mora nastavljati, a mi ćemo inzistirati na od javnosti prihvaćene činjenice da rock glazba treba biti sufinancirana i prihvaćena kao javna potreba u kulturi. Nemamo moć da nekoga smjenjujemo, ali imamo moć da ukazujemo na problem i da čekamo kad dođe neka nova garnitura, neki novi ljudi. Na podcjenjivanje ne pristajemo, mi smo ti koji imamo odgovornost da publici prezentiramo glazbu koju žele čuti i imamo odgovornost da inzistiramo da se rock glazba prihvati kao javna potreba u kulturi. Na tome će ustrajati bez obzira što ove godine ne očekujemo nikakvu reakciju na ovo. Ovo sve nije primjereno demokratskoj državi. Ako ministar Hasanbegović želi promovirati nekakav socijalistički model, upravljanja Ministarstvom, okej, to je njegovo pravo.”
Vedran Meniga, direktor Seasplash festivala također je izrazio nezadovoljstvo: “Unatoč postojećoj zadovoljštini, ostaje gorčina u grlu jer odobrena sredstva su kap u moru koja ne zadovoljava ni minimalne postojeće potrebe, niti garantira ikakav održivi razvoj u dugoročnijem razdoblju.
Upravo je pokretanje domaćih brendova u ranim godinama hrvatske samostalnosti, poput Seasplash festivala prije nepunih 15 godina, osiguralo temelje za ostvarivanje suradnji koje su u domaće okruženje dovele međunarodno popularna festivalska i ina druga događanja, po kojima je Republika Hrvatska posljednjih godina postala prepoznatljiva diljem planete i konkurira za idealno odredište masovnih posjeta, koji u konačnici rezultiraju katapultiranjem interakcija na kulturnim, gospodarskim i društvenim razinama.
Svi koji zagovaraju, ili su odgovorni za nacionalnu strategiju kulturnog razvoja moraju imati više razumijevanja i osigurati sufinanciranja domaćih organizatora koji takvu potporu nužno trebaju žele li ostati konkurentni i preživjeti na novootvorenom tržištu Europske Unije. U protivnom ćemo svi (p)ostati jeftina radna snaga događanja u vlasništvu inozemnih tvrtki, kao što je već slučaj na dobrom dijelu obale, gdje isključujući rijetke primjere domaći festivali koji mogu probiti lokalne okvire interesa nestaju jedan za drugim.”
Dražen Goreta ispred Tvornice kulture kaže: “Tražili smo samo
sastanak s Ministarstvom, da vidimo zbog čega je budžet smanjen, a
Tvornica kulture nije pohlepna da se žali što su nas skresali. Prvi put
smo nešto dobili, ali zbog solidarnosti s ostalim članovima udruge Promo
smo se pojavili u ovoj inicijativi da vidimo što će biti dalje. Jer ako
su sada maknuli INmusic, po nekoj toj logici glede veličine sljedeći
smo mi. U udruzi Promo sam predstavnik svih klubova u Hrvatskoj, zato
što je Tvornica po nekom defaultu najveći klub.
Htjeli bismo imati slične kriterije u našoj državi kao što je to Slovenija, čak i Srbija, a da ne govorim o europskim zemljama,
svugdje se ti klubovi sufinanciraju na ovaj ili onaj način. A jesmo li
od lokalne samouprave dobili kakva sredstva, neki jesu. Ovdje na
lokalnoj samoupravi Tvornica je dobila nula kuna, i to sad već petu,
šestu godinu, odkad smo mi u Tvornici. Nikada nismo ništa dobili od
grada Zagreba i smatram da je i to dosta zabrinjavajuće. Ako netko od publike ima kritiku zašto ima manje koncerata, to je sve stvar sufinanciranja.
Naš kao državu i ovo područje zaobilaze strani izvođači, na način da se
sve rjeđe i rjeđe spuštaju južnije od Beča. Ogromni napori se moraju
posložiti u priči da se ovdje organizira strani koncert, a kad se to
dogodi, onda je i veća cijena.
Za bilo kakvu daljnju inicijativu
mi više nećemo biti sposobni toliki broj koncerata kao do sada
organizirati, ako nećemo biti suportirani i s lokalnom samoupravom i s
Ministarstvom kulture. To je neki cilj, da se zadovolje potrebe u
kulturi. Zato se i zovu javna sredstva u kulturi. Ako publika misli da
je u koncertnom biznisu zarađivanje novaca, vjerujte mi da nije tako. Bez sufinanciranja sredstava jednostavno nećemo moći opstati, naročito u ovoj krizi
kao što je Marić iz INmusica rekao, gdje su nam ulaznice jeftinije nego
ulaznice u okruženju, a izvođači se kupuju po istoj cijeni. Neki strani
izvođač u Zagrebu kad svira, karta je 150 kuna, a već 150 kilometara
dalje u Ljubljani je 10 eura skuplja ulaznica prema publici. Svi smo u
ovoj državi pogođeni krizom, ali nije samo pitanje trenutne situacije,
već i pitanje kako će to biti u budućnosti ako se kriteriji ne poštivaju
za ono što smo se borili ovih ranijih godina. Isto tako je pitanje hoće
li rock glazba biti u sustavu sufinanciranja.
Tražili smo kao udruga sastanak s ministrom, nije nam se još javio, a htjeli bismo ga upoznati s cijelom situacijom. Nismo politički obojeni, borili smo se i prošle godine kad je na vlasti bila druga opcija.
Možda ćemo mu u tom susretu pojasniti cijelu situaciju, a ako ne, onda
imamo svoje načine da javnost dignemo na noge. Hvala Bogu publika je na
našoj strani već nekoliko puta pokazala svoju vjerodostojnost u obrani
‘rock glazbe i rock kulture’ u cijelosti. Ali to ništa ne znači dok ne
dopre do Ministarstva.”
