Prošloga tjedna saznali smo da su S3ngs prvi superfinalisti Karlovačko RockOff festivala, a sinoć se na istoj lokaciji odvila još jedna epizoda, odnosno druga polufinalna večer.
Ovoga puta smo mogli čuti pet u potpunosti različitih sastava, po žanrovskim odrednicama i senzibilitetu – od indie rocka, ekscentričnog electro popa, rocka, kantautorskog popa i queer pop cabareta.
Sve je krenulo s mladim indie rock bendom Lika Kolorado koji su oformljeni 2015. godine, a čine ga već prilično iskusni glazbenici s domaće indie scene. Lika Kolorado su sada napokon odradili i premijerni nastup pred zagrebačkom publikom, probili led druge večeri i pokazali što znaju i umiju u svega pola sata vremena.
Nastup ovog svježeg četveročlanog benda (koji je do nedavno bio u tročlanoj formaciji) krenuo je u nešto laganijem tonu pred praznjikavom prostorom, koji se do kraja nastupa polako počeo puniti ljudima, ali ni u jednom trenutku sve do prvih redova. Međutim, za premijerni nastup benda ovo je bio itekako korektno odrađen posao. Ono što je naročito plijenilo pažnju su radiofonične melodije i prilično inspirativni tekstovi obavijeni kroz melankoličan prizvuk Vanjine gitare, naročito osjetni kroz pjesme “Sanjao sam te”, “Smiješ zaurlat” i “Kralj”.
Iako se kod njih osjeća i utjecaj američkih bendova ’90-ih, tu se u možda i najvećoj mjeri osjeća taj britpop štih i himničnost nekih pjesama koje su prilično dobro prihvaćene od strane publike. Osim utjecaja američke i britanske scene, u tim sporijim, rastegnutim vokalnim dijelovima, vokal Filip Riđički je senzbilitetom tu i tamo znao podsjetiti i na Dubravka Ivaniša iz Pipsa.
Ono što je jedino nedostajalo je nešto malo više energičnosti na pozornici. Nju je pretežito poticala Ana na basu koja je svojim specifičnim stilom sviranja fino zaokružila i osvježila cijeli bend. Filip se pred kraj nastupa pridružio i novom bubnjaru, na čijem je mjestu do nedavno i sam bio i obavljao ulogu bubnjara i vokala istovremeno. Taj mali nedostatak energičnosti bi bio nadoknađen da su se odlučili uvrstiti i back vokale ritam sekcije, koje smo malkice priželjkivali za vrijeme nastupa.
Idući bend nas je uspio nasmijati, zaintrigirati, zabaviti te prilično popuniti i prve redove. Riječ je o Roppongi Red, zagrebačko-bečkom sastavu koji se deklarira kao electro pop. Međutim, oni su sve samo ne nekakav isprazni electro pop. Energični i divlji, ekscentrični i prilično originalni, a jučer su nam dokazali jedno, iako se žanrovski ne uklapaju u RockOff, da se njihova muzika osim partijanerima, može svidjeti i rockerima i punkerima.
Osjetili smo kod njih i utjecaje Die Antwoorda, naročito po Moraninim krikovima na završecima stihova, koji su neodoljivo podsjećali na Yolandi. Koreografija je bila na razini, dok je Morana svojim seksipilom i energičnošću izdominirala pozornicom. Iako se bend u jednom momentu mrvicu pogubio, troje članova na elektronskim bubnjevima, sintisajzerima i samplerima su uz Moranu činili sve što mogu da zadrže pozornost publike u Katranu.
S obzirom na konzervativnost Hrvata, nekako sumnjamo u njihov zvjezdani status na ovim prostorima, ali bez premca ga mogu potražiti u inozemstvu. “Bend za London i L.A.” kako je rekla članica žirija, Remi. Među dosadašnjim bendovima na RockOffu iz proteklih sezona, riječ je o definitivno najotkačenijem bendu koji je zasvirao na ovom festivalu i koji je prilično osvježio cijeli festival i ostvario dojam kao da smo na nekakvom ludom partiju. A ruku na srce, što drugo i očekivati od benda koji je naziv preuzeo od četvrti za partijanje u Tokiju. “Napokon bend koji nije normalan” izjavila je Remi, što zaista drži vodu.
Nakon njih je uslijedilo još nešto što RockOff već dugo nije doživio. Rockeri iz benda Široke ulice su u potpunosti ostavili dojam kao da su na vlastitom koncertu, da je publika samo njihova i nikakvo takmičenje nije nimalo važno. No jedno je sigurno – više od polovice ljudi u Katranu sigurno su došli isključivo radi ovoga benda, koji je u samo četiri godine postojanja uspio iza sebe stvoriti malu vojsku fanova. Jučer je u zraku bio pravi rockerski ‘feeling’ i atmosfera, iako bend u pravilu svira pjesme okarakterizirane pop rock izričajem. Par pojedinaca se našlo i na ramenima frendova, vijorili su se i šalovi Dinama, a na nekolicinu laganijih pjesama kao što je “Sanjam”, na kojoj je inače gost Sara Renar, palilo se i par upaljača.
Na drugoj večeri treće sezone Karlovačko RockOffa, Široke ulice su se definitivno pokazale kao bend koji je najviše komunicirao s publikom, dok je najveći vrhunac bio upravo na pjesmi “Sve mi je smrt osim plesa“. Gitarist i tekstopisac Borna u glazbenom pogledu je imao najupečatljiviju ulogu, vokal Filip odlično zvuči uživo, ali i posjeduje taj pravi frontmenovski stav, ritam sekcija je iznimno uigrana, dok su cijelu stvar na zaista veliku razinu podizale i dvije djevojke na back vokalima. Ovo je bio bend koji je dobio najveću podršku publike, ali ipak, na kraju nije pobijedio.
Sastav koji je dobio prilično nezahvalnu poziciju kada je riječ o rasporedu sviranja, je Auguste. U potpunosti drugačijeg izričaja od Širokih ulica, kantautorice Gordana Marković i Ivana Lulić, sada već neko vrijeme s potporom cijelog benda, nisu imale lak zadatak, a to je zaintrigirati publiku koja je do njih bila uglavnom sačinjena od fanova ovih mladih rockera. Njihova glazba je delikatna, jako sofisticirana i lijepa, tako da su se nešto teže uklopile u atmosferu kojom zrači ovaj rockerski klub. Ipak, Auguste je sastav koji je to odradio u potpunosti profesionalno i s dozom iskustva kojim se malo bendova RockOffa može pohvaliti.
Raznježile su publiku sa svojim ženstvenim popom kombiniranim s indie folkom i jazzom, iznimno zanimljivim vokalnim dijelovima te bogatim glazbenim aranžmanima koji su dodatno dolazili do izražaja uz dijelove na klavijaturama i harmonici. Ivana i Gordana svojim vokalima pričaju jednu posebnu priču i stvaraju ambijent koji je predivno osjetiti na njihovim koncertima. Pjesme su im pristupačne i kao stvorene za radio postaje te smatramo da će tom stazom i dalje uspješno koračati i bez natjecanja kao što je RockOff.
Bend koji je dobio čast da zatvori večer, na kraju su ispali i pobjednici večeri, U pol’ 9 kod Sabe. Šesteročlani je to sastav poznat po kombinaciji indie popa i cabareta i po nekolicini underground himni zagrebačke feminističko-queer scene. Ovo je druga godina zaredom da bend nastupa na ovom festivalu, što im se očigledno napokon isplatilo jer ćemo ih gledati i slušati i na finalnoj večeri.
Ovoga puta su djelovale još energičnije i veselije nego prošle godine. Pjesme koje smo slušali su bile slične kao i prethodnog puta, ponovno su se pjevušili zarazni refreni i ponovno se ljuljuškalo na melodije ovih prilično pamtljivih pjesama koje su kreirale jedan poseban ambijent svojevrsnog mjuzikla. Sada smo imali prilike čuti i novu pjesmu “Moram”, dok je pjevačica Martina najavila i skorašnji završetak rada na drugom albumu. Čvrst i zanimljiv nastup nažalost nije popratilo puno ljudi zbog kasnog noćnog sata, ali su ga zato dobro promotrili članovi žirija koji su U pol’ 9 kod Sabe ovoga puta počastili s odlaskom u finale, 4. studenog.
Iako smo nekako polagali nade da će to biti Široke ulice, barem po onome što smo vidjeli i čuli, očito je da su u pitanju nešto drugačiji kriteriji od strane žirija. Čestitamo bendu na daljnjem prolasku, i vidimo se na istoj lokaciji i idućeg četvrtka kada će nas zabavljati Nezahvalnici, Rezerve, Bobo, Surka BeatBox i Mangroove.
