Posljednjih nekoliko godina koncertni odjeljak glazbene industrije bilježi pozamašan rast zarade od tribute koncerata. Organiziranje tribute sastava u posljednje vrijeme je poprilično na meti mnogih posjetitelja, komentari na društvenim mrežama na ovu temu su nepresušni, a usprkos tome klubovi pucaju po šavovima od posjetitelja raznih tribute večeri.
Uzmimo za primjer samo nedavno održane večeri Piknik Parka, mađarskog Linkin Park tribute benda koji je u čast tragično preminulog frontmana Chestera Benningtona kod nas održao već nekoliko rekordno rasprodanih nastupa i totalno raspametio ekipu.
Neosporno je kako samoj popularizaciji tribute koncerata doprinosi isključivo ta ogromna zainteresiranost publike i veliki broj prodanih ulaznica. Uspoređujući takvu situaciju, ne možemo se oteti dojmu kako se vrlo često dogodi da će mnogi radije izdvojiti primjerice 40, 50 ili više kuna za nastup tribute sastava, dok će biti problem dati 20 kuna za koncert dobrog autorskog domaćeg sastava.
Ipak, izjava da tribute sastavi ubijaju autorsku glazbu je prilično hrabra te, iako je tema o kojoj smo nedavno pisali, zavrijeđuje da je detaljnije proanaliziramo i čujemo priču s druge strane. Ta druga strana su upravo promotori i koncertni organizatori koji u zagrebačkim klubovima Vintage Industrial Bar, Boogaloo ili Sax! često organiziraju ovakve večeri. Upravo iz tog razloga kontaktirali smo promotora Pericu Štefana iz Hangtime Agency i Tomasa Krkača iz Vintage Industrial Bara kako bi nam dali vlastito viđenje ovako interesantne i prilično aktualne teme.
Ubijaju li tribute bendovi autorsku glazbu? DA ili NE?
Perica nam je odmah u startu dao do znanja da teza kako tribute bendovi ubijaju autorsku glazbu nikako ne stoji, pogotovo ne u godini u kojoj se nalazimo i u doba društvenih mreža te svih mogućih alata za promociju kao i veliku količinu mjesta na kojima se može svirati, posebice u Zagrebu. “Imaš toliko načina da se izraziš, da to ljudi vide. Druga je stvar hoće li ih ta autorska glazba privući”, naglašava te kao primjer izdvaja Tonija Starešinića za kojega kaže da je napravio čudo s Chuijem, koji se 200% trudi oko svoga benda, i koji je uvijek dostupan za sve što treba u PR smislu, a glazba mu je sve samo ne nešto za široke mase, i da je tajna upravo u tom bezrezervnom angažmanu i predanosti.
“Nekada cajke krivac, a danas tribute bendovi”
Oko učestalo negativnih i posprdnih statusa glazbenika o tribute bendovima, Perica kaže: “Zašto tu energiju ne uložiti u nešto autorsko, pa makar i pjesmu kroz hejt o tributeima?” te nadodaje: “Nekad su cajke bile glavni krivac, sad su tributei.” Štefan smatra kako je za krizu “autorske” glazbe u alternativnim i rock krugovima kriva primarno biologija te da generacije mlađe od 1993. naprosto ‘ne briju na rokenrol’: “Nemaju svoje generacijske bendove, ne idu jedni drugima na svirke i to je jednostavno tako.” Ipak, Perica se slaže kako sve ima svoj rok trajanja i intervale, tributei neće biti vječno interesantni ljudima te će doći doba “autorske” glazbe s nekom novom generacijom. Naglašava kako kvalitetna autorska glazba i tributei mogu sasvim mirno supostojati, u što se i sam uvjerio kada je Hangtime Agency organizirao večeri u kojima su autorski bendovi nastupali prije tributea, što je rezultiralo s 30 do 40% većim brojem koncertne publike na tim bendovima.
S obzirom da tribute sastavi postoje u Engleskoj, Europi i Americi dugi niz godina te datiraju od ere Elvisa Presleya i rock’n’rolla pa sve do danas, Tomas iz ViB-a ističe kako su razlozi pojave takvih sastava relativno kratke karijere tadašnjih zvijezda i mnoštva klubova koji su bili popularni u to vrijeme. “Postojali su i objektivni razlozi zašto je publika dolazila slušati te pjesme u klubove, a to je jednostavno neimanje gramofona ili magnetofona, a emitiranja tih pjesama bilo je samo na radijima koji su puštali tu modernu glazbu”, pojašnjava Tomas te zaključuje kako odnos klupskih i tribute sastava nije štetio autorskim grupama već je stvarao veći broj publike i interes za tu glazbu.
Zbog čega nam tribute koncerti uopće trebaju?
Perica je mišljenja kako trenutno živimo u razdoblju izrazitog deficita ‘jakih’ autorskih bendova u komercijalnom smislu. “Ako govorimo o rock’n’rollu i nekom alternativnijem izričaju, Hrvatska nema rokere mlađe od 35 godina koji bi mogli prodati tisuću karata u milijunskom gradu kakav je Zagreb. To je činjenica. Tako da mi je jako upitno govoriti o velikoj količini ‘jakih autorskih bendova'”, teška srca zaključuje Perica te nadodaje: “Meni to kao promotoru naravno teško pada jer očito ni mi, skupa s izdavačima, nismo nikoga uspjeli progurati u mainstream i da bend postane prepoznatljiv širim masama.” S druge strane, cijelu priču je sagledao i kao obični posjetitelj koji tribute večeri gleda kao na dobar izlazak s frendovima gdje će popiti pivo i uživati u reprodukciji glazbe benda koji mu je drag. Malo nostalgije, malo zabave – to je zapravo ta dobitna kombinacija o kojoj Perica priča.
Tomas pak ističe kako, uz autorske bendove, organiziraju i tribute koncerte zato što veliki broj mega grupa više ne postoji: “Ostala je njihova glazba koja je nadživjela vremenski sud. Postala je jednom riječju ‘klasika’. Razlog zašto ih klubovi angažiraju i danas je jednostavno poslovna rutina i naslijeđe.” Kao primjer je uzeo Zagreb koji još od ’60-ih godina pa sve do danas ima jaku klupsku i koncertnu scenu.
Tribute večeri živućih bendova
Svakako se postavlja i pitanje zbog čega se onda organiziraju koncerti bendova koji još uvijek postoje? Red Hot Chili Peppers, Pearl Jam, Arctic Monkeys samo su neki od njih. “Razlog nastupa tribute bendova postojećih sastava je što su oni već naznačili svoju veličinu i popularnost, a i karijere im traju već 10 i više godina. Osim toga, za publiku je slušanje svirke uživo ugodnije od DJ-a jer je bliže smislu same rock muzike. Da nije tako vjerojatno ne bi dolazili na koncerte”, pojasnio nam je ovu dilemu Tomas.
Kriteriji po kojima se biraju tribute bendovi
“Tributei se biraju po pretpostavljenoj ili dokazanoj jačini benda i pretpostavci koliko ljudi mogu dovesti, tj. koliko možeš zaraditi od njih. Nimalo romantično, ali tako je”, pojašnjava Štefan te nadodaje kako na odabir dakako može imati utjecaj i njihova osobna preferencija. Tomas s druge strane kaže kako se za koncerte u počast glazbi i autoru, kao što su primjerice oni u slučaju Dina Dvornika ili Jimija Hendrixa, biraju najbolji muzičari s domaće ili svjetske scene, od kojih su neki i svirali s tim autorima.
“Obični tribute sastavi to izvode gažerski i samim tim kvaliteta je niža”, istaknuo je Tomas te dodatno pojasnio kako na izraz ‘gažerski’ gleda kao na polovičan pristup (čitanje teksta i akorda s notnog stalka) što po njemu zna umanjiti kvalitetu izvedbe. “Takvi sastavi su podložni sviranju različitih stilova glazbe i niti jedan od njih nisu doradili. Jednostavno nisu dovoljno dobri”, zaključuje Tomas.
Posjećenost i zarada – usporedba tribute i autorskih nastupa
Perica tvrdi kako im se kao promotorima puno više isplati raditi tribute bendove s kojima zapravo pokrivaju minuse koje su nakupili na autorskim bendovima. “Nitko tko radi tribute bendove nije kao klinac maštao ‘e radit ću Linkin Park tribute!’ Htio sam raditi pravi bend, ali i do toga ne dolaziš preko noći. Radiš tribute da preživiš i da se uopće možeš baviti ovim poslom te da možeš ponuditi i autorske bendove istovremeno jer bi inače morao imati nekog bogatog šeika iza sebe ili sponzora ili u krajnjem slučaju i institucije.”
Naglašava kako sve ovo govori u kontekstu rock’n’rolla i njegovih podžanrova, a također se dotiče i percipiranja samog glazbenog biznisa: “Ljudi često romantiziraju glazbeni biznis, s posebnom naglaskom na promotorstvo, ali to je prije svega biznis, kao i svaki drugi. Iza puno lijepih fotkica, videića, lajkova krije se puno stresa, razočaranja, dugova i nimalo romantičnih trenutaka – baš kao i u svakom drugom poslu”, zaključuje Perica. S druge strane, Tomas ističe kako autorski sastavi zarađuju mnogostruko više novaca od tribute inačica, naročito van granica Hrvatske.
Dosadašnja postignuća i budući planovi
Od najuspješnijih tribute koncerata Perica izdvaja Linkin Park i Arctic Monkeys večeri, dok se Tomas ne može odlučiti za najuspješniji iz razloga što je većina koncerata popunjena nevezano za sam glazbeni sadržaj, odnosno je li on uvjetno rečeno stariji ili mlađi.
Nakon uspješnog Linkin Park tribute nastupa u Boogaloo, Perica najavljuje i novi nastup Arctic Monkeys tributea na istoj lokaciji te tribute Dina Dvornika u Saxu. Tomas za Vintage najavljuje pun program do samog ljeta i tribute večeri grupa Nirvana, Led Zeppelin, Amy Winehouse, EKV, itd.
Nakon što smo čuli gorespomenute promotore/organizatore koji, između ostalog, organiziraju tribute večeri, u idućem članku saznajte što o svemu tome imaju reći upravo protagonisti, odnosno članovi nekoliko naših uspješnih tribute i cover bendova.
