Sinoć su objavljene nominacije za 30 dodjelu nagrada Porin, najveće glazbene nagradu u Hrvata, a na službenoj stranici Porina, pohvalili su se kako su ove godine zaprimili 2129 prijava u 37 kategorija. Ta informacija na prvi pogled izaziva zapravo blago oduševljenje, s obzirom da su među tim brojnim prijavama bila prijavljena i 303 albuma za nagradu Album godine.
No, ako pogledamo nominacije od sinoć, moramo se zapitati koliko je zapravo pozitivna tolika brojka prijavljenih, da li je žiri Porina uopće u stanju preslušati toliku količinu materijala, da zaista izabere one koji zaista zaslužuju nagradu. Da li je žiri preslušao albume koji su se prijavili jer izgleda da se scena ne prati (osim ako je sve zahvatila kolektivna amnezija) jer da je, znali bi da konkretno, Tram 11, nema što raditi na listi nominiranih za Hip hop album godine. O nezainteresiranosti za hip hop scenu kod nas govori i žalosna činjenica da je ova kategorija uopće uvedena tek prije dvije godine.
No vratimo se na tramovce i situaciju na koju očito treba podsjetiti. Dakle, početkom prošle godine Tram 11 je izbacio album “Jedan i jedan” pod izdavačkom kućom Menart, a koji sadrži, blago rečeno, neke poprilično kontroverzne stihove. Album je čak u početku dobio nekoliko vrlo pozitivnih recenzija, a koje su slavile “povratak hip hopa” – beskompromisnost, izravnost i ostale hip hopu prikaladne epitete. No, čini se da je to više bilo tako radi same činjenice što su se ikone hip hopa 90-ih u nas vratile na scenu, nego radi samog sadržaja albuma, kojem se, u početku, radi navedenog hajpa, zažmirilo na jedno oko, ili bolje rečeno, začepilo jedno uho.
No, naposlijetku je ono bilo ipak otčepljeno, te su salve reakcija na mizoginiju, homofobiju, pa i koketiranje sa ustaštvom na kraju imale rezultata. Album je povučen iz prodaje, Menart je tramovce izbacio iz labela, na što su oni naravno reagirali osnivanjem vlastitog, Pad sistema records, po pjesmi iz 1999., a čiji naziv upućuje i na to za što se tramovci deklarativno bore. Prikladno je pak i radi godine izdavanja te pjesme, jer prema sadržaju albuma, čini se da je taj duo u toj godini i ostao.
I sad, možemo govoriti o tome da su nekorektnost i oštar jezik sastavni dio tog žanra (iako to uopće ne mora biti tako), no jedno je to, drugo je čisti neukus i izbacivanje osobnog bijesa nakupljenog po prema svemu sudeći, portalima upitno istinitog sadržaja i YouTube teorijama zavjera. Stihovi na tom albumu, na kraju ostavljanju dojam da su Tram 11 neko vrijeme pomno skupljali kolekciju najgadnijih Facebook komentara i od toga radili pjesme. No, i kada ne bi prelazili sve granice dobrog ukusa, album je jednostavno slab, muzički ne donosi ništa novo, a njegovi kreatori kreativno su ispuhani. I, uz toliku reakciju javnosti i label koji ih se odrekao, lirika koja “krasi” ovaj album pun ne kritike, nego mržnje za “sve što nije normalno”, jednostavno nema što raditi na Porinu ili bilo kojoj drugoj nagradi, kad smo kod toga.
Ako se žiri pak zaželio nekog old school hip hopa, trebao je ipak obratiti pozornost na izvođače koji nisu već 30 godina na sceni, pa samo radi toga za njih i znaju. Naime, iako u ovoj kategoriji ima mjesta za samo 3 nominacije, s liste vidno nedostaje recimo HRAM, šibenski kolektiv koji je lani izbacio svoj prvi album, a koji se nalazi na svim listama najboljih domaćih albuma 2022. Tu je i niz repera s albumima koji su mogli tu završiti, no svi su oni žiriju Porina očito promakli, osim ako isti žiri ove godine možda vodi Velimir Bujanec osobno.
