Poput mnogih mladih bendova ni Leprousu nije bilo lako početnih godina postojanja.
Preciznije rečeno, otprilike deset godina teškog rada trebalo je proći da bi ovi momci, koji su u glazbeni svijet zakoračili kao tinejdžeri, postigli uspjeh o kojem su maštali kao i svaka mlada osoba. Leprous je osnovan 2001. godine u gradu Notoddenu, odakle dolazi vjerojatno najveći norveški metal bend svih vremena – Emperor.
Promjene postava također su nešto što možemo smatrati normalnim u počecima rada velike većine bendova, pa tako ni Leprous nije bio imun na njih, a do prvog izdanja, EP-a “Silent Waters”, stigli su 2004. godine. Njega su, kao i demo album “Aeolia” (2006.) sami financirali iako još uvijek nije bilo naznaka da će od svega toga na kraju biti nešto. Za nešto takvo trebalo je čekati do svibnja 2009. i debitantskog albuma “Tall Poppy Syndrome“, koji je objavio Sensory Records of America.
Naš sugovornik bio je gitarist Tor Oddmund Suhrke, koji je rekao ponešto o počecima benda, osobnim idolima, Mars Volti, Ihsahnu, Hrvatskoj… Pripremite se i uzmite si vremena ako vas zanima ovaj bend. Razgovor je bio dug, nadamo se i zanimljiv.
Fino vam je ime – Leprous…
Leprous smo osnovali kao mladići, kada smo imali 15-ak godina, 2001., a način na koji smo odlučili ići s imenom ‘Leprous’ bila je zapravo obična pretraga rječnika. Našli smo riječ ‘Leprous’ i 12 godina kasnije još smo ovdje.
Vaš novi album također ima zanimljiv, a opet jednostavan naziv – “Coal“. Zašto? Možda zato što je album taman kao ugljen?
Naslovna pjesma “Coal” govori o činjenici da nije nužno da imate preduvjete koji vas vode do mjesta gdje ćete završiti, već i da je ključna stvar način kako da iskoristite sve svoje resurse. Metafora je u razlici između ugljena i dijamanata, iako su oba materijala građena od iste tvari, ugljika. Naravno, korištenje ugljena u naslovu može se tumačiti na više načina, a reći o našoj glazbi da je na ovom albumu nešto tamnija od prethodnih albuma zanimljiv je način gledanja na nju.
Vašu glazbu ljudi vole opisati kao moderni progresivni metal. Mogu li dodati ‘eksperimentalni progresivni rock/metal’, jer ima utjecaja avangarde, heavy metala, rocka, jazza, fusiona, čak i deatha?
Nastojimo ne biti previše usredotočeni na definiranje žanra koji sviramo, već radije preferiramo vrstu glazbe koju nalazimo prirodnim putem umjesto da pokušavamo slijediti pravila koja dolaze kada ste vjerni jednom specifičnom žanru. Slobodni ste tada dodati bilo kakva obilježja za koja mislite da će vam se s njima glazba više dopasti. Ova činjenica koju spominješ dokaz je da smo uspjeli u spajanju različitih žanrova u naš glazbeni miks.
Neki ljudi su vas usporedili i s The Mars Voltom. Što ti misliš ?
Nemam problema s time da nas se uspoređuje s The Mars Voltom zato što mislim da je to super bend. Ja također mogu uvidjeti da smo možda u određenoj mjeri pod njihovim utjecajem jer ima puno vrsta glazbe koju smo slušali kroz godine. Nastojimo ne zvučati previše kao bilo koji drugi bend, ali da u našim pjesmama ima tragova drugih bendova, to je nemoguće izbjeći.
“Coal” je mračan, melankoličan, čak i malo depresivan album s puno teatralne/dark atmosfere i mislim da je dosta težak, masivan, ali istovremeno i dinamičan…
Da, mogu se složiti s tvojim opisom, jer to je tvoj osjećaj kada si ga poslušao, ali svejedno imam pravo i reći da si možda i u krivu. Mislim da je “Coal” u usporedbi s našim prethodnim albumima ‘ozbiljniji’, a pojedine su pjesme na više različitih načina rezultat nekoliko manjih ideja koje smo preoblikovali u zasebne pjesme. Ne kažem da to mora biti jedini pravi način da se naprave pjesme, ali ovaj put to je ono što smo htjeli napraviti i vrlo smo zadovoljni konačnim proizvodom.
Produkcija je tamna, ali glasna, energična… Jeste li zadovoljni?
Da, svi smo zadovoljni s produkcijom, a nakon objavljivanja nekoliko albuma shvatili smo da će uvijek biti stvari koje su možda mogle biti malo drukčije da smo imali malo više vremena, iako to nužno ne znači da bi krajnji proizvod bio bolji. Ovoga puta smo radili pod još većim pritiskom nego ranije, bili smo prinuđeni brže donositi odluke, nešto što zapravo mislim da je imalo pozitivan učinak na to da su pjesme ostale vjernije svojim originalnim idejama.
Pjesme su različite, s umjerenim promjenama ritmova, mnogo je kreacija u instrumentalnim izvedbama. Koju bi ti eventualno izdvojio kao najbolju?
Zaista ne mogu izdvojiti jednu najbolju pjesmu, jednostavno zato što se moje mišljenje o tome cijelo vrijeme mijenja. Pjesme na “Coal” su vrlo različite, kako si rekao, ali mislim da su prikladno posložene na set-listi. Naravno, to je bio dio stvaranja pjesama, imam drugačiji način slušanja pjesama nego ljudi koji samo slušaju gotov proizvod, a ako bih izdvojio specifičnu pjesmu u odnosu na druge onda je to “The Valley”. To je pjesma koja je zapravo spoj dviju različitih pjesama za koje smo utvrdili da im nedostaje nešto osobno. Mi smo izvukli najbolje iz obje pjesme i napravili “The Valley”. Kad smo je snimili, bez da smo ikada prije odsvirali novu inačicu, otkrili smo da neke stvari nakon svega ne funkcioniraju dobro i velik dio ove pjesme napravljen je tijekom snimanja, nešto što nismo mogli napraviti prije.
Moj favorit je finalna “Contaminate Me”. Izvrsna, kompleksna progresivna pjesma s puno emocija, ali i agresije, energije, bijesa. Ihsahn gostuje u toj pjesmi, ako se ne varam?
Da, “Contaminate Me” je također bila moj favorit s vremena na vrijeme, ali kao što sam rekao, moje ‘omiljene’ pjesme mijenjaju se cijelo vrijeme. U stvari mi se kod ove pjesme sviđa to što je jedna od najsamostalnijih na albumu, za koju smo zapravo već kad smo je napravili odlučili da bude finalna, kao što možete vidjeti iz popisa pjesama na stražnjoj naslovnici, gdje je malo odvojena od ostatka. To je pjesma koja je u velikoj mjeri napravljena u suradnji više nas, s različitim doprinosima. Einar i Tobias došli su s osnovnim idejama za glazbu, ja sam napisao tekst, a na kraju, tu je dio koji se sastoji od jako emocionalnog glazbenog pristupa s Einarovim synthevima, Ihsahnovim vokalima i improvizacijama violine Hakona Aasea.
Kako je došlo do toga da svirate s Ihsahnom? Znam da ste iz istog grada, Notoddena.
Neki članovi benda znaju Ihsahna nekoliko godina, kao rodbinu i kao učitelja glazbe, a on je bio taj koji nas je zamolio da budemo njegov prateći bend kad je odlučio da će njegov solo projekt nastupati uživo. To je dobitna kombinacija za obje strane. On je dobio stalan bend koji se sastoji od instrumenata koji su mu potrebni, a mi smo dobili mogućnost da putujući s njim dobijemo puno iskustva, kao i mnoge važne kontakte u glazbenoj industriji. Još kad smo počeli kao mladi bend 2001. godine, on i njegova supruga Heidi pomogli su nam da se razvijamo kao glazbenici i kao bend, ali bez utjecaja na naš glazbeni izričaj. Oni su važan dio svih naših dosadašnjih albuma.
Možeš li mi reći kako će sve to izgledati na Metaldays u Tolminu, gdje nastupate zajedno? Najprije ćete svirati svoj set pjesama, a poslije nastupate s Ihsanom ili kako?
Zapravo sam malo nesiguran po pitanju toga kakav će biti ovaj show. Kad idemo na festivale svirati s Ihsahnom i kao Leprous ponekad sviramo jedan za drugim, ali također možemo svirati u dva potpuno različita termina (nastupaju pretposljednjeg dana, 25. srpnja, najprije Leprous, zatim Ihsahn, op.a.).
Koliko dugo ćete biti s Ihsahnom? Imate li točne planove za suradnju u budućnosti?
Trenutno je naš plan da sviramo s Ihsahnom na svim njegovim koncertima u 2013., a zatim ćemo vidjeti što dalje. Kao Leprous smo sve veći i poznatiji bend, čvrsto smo stali na svoje noge i sve je teže kombinirati dva posla, ali za sada ćemo svi uživati u putovanju i zajedničkom sviranju. To je dobro za karijeru, iako smo najviše zainteresirani za rad s Leprous, tako da je za nas važno da naša svirka s Ihsahnom nije u konfliktu s Leprousom kao bendom. Kao što sam rekao ranije, trenutno smo svi u win/win situaciji. Kad je riječ o suradnji s njim i Heidi, osim sviranja uživo, pretpostavljam da će nam svojom stručnošću pomoći ako bude potrebno i veselimo se nastavku naše suradnje.
Koliko vam je važno to što svirate s legendom poput Ihsahna?
Otkako sviramo s njim dogodilo nam se mnogo pozitivnih stvari, kao što su one u promotivnom dijelu u kojem smo jednostavno’njegov bend’, te kontakti koje smo ostvarili kroz njegove kontakte u glazbenoj industriji. S druge strane, ipak, mi smo prilično sigurni da to nije samo zbog njega, da smo posljednjih godina stasali kao glazbenici i kao umjetnici. Nastupanje s njim izazov je za nas da sviramo nešto drukčiji žanr nego u Leprousu. Siguran sam da je to lijepo iskustvo, ali ne vidim veliku promjenu u našem muziciranju kao rezultat sviranja s njim. Naravno da se pojedine pjesme gdje s njim surađujemo kao session glazbenici odlikuju vrlo posebnim glasom, ali još uvijek ne mogu naći da se u toj glazbi prilično razlikujemo od naše glazbe iz Leprousa.
Prije nekoliko godina svirali ste u Hrvatskoj s Therionom i Loch Vostokom. Sjećaš li se možda tog koncerta, mnogi su uživali u vašem nastupu?
Naravno da se sjećam jer je to bio jedan od koncerata naše prve velike europske turneje i lijepo je čuti da ste uživali u njemu. Zapravo sam te večeri bio jako bolestan, tako da nisam baš imao prigodu uživati koliko sam mogao poželjeti, ali nadam se da ćemo se uskoro vratiti u Hrvatsku.
Jesu li Therion i Ihsahn najveći glazbenici s kojima ste svirali?
Pa, ja u biti ne osjećam da mogu usporediti naš odnos s Ihsahnom i Therionom, jer zapravo sviramo u Ihsahnovom bendu, a s Therionom smo bili na turneji. Ako si mislio s kojim bendovima smo zajedno svirali na istim festivalima i slično, uvijek je zabavno svirati s bendovima čiji smo bili veliki obožavatelji kad smo bili mlađi, kao što su, među ostalima, Iron Maiden, Limp Bizkit, Opeth, Emperor, Devin Townsend… Tužno je to reći, ali teško je danas biti oduševljen susretom s poznatim glazbenicima kao što bi to bilo dok smo bili mlađi, jer sada je zapravo vrijeme kad se susrećemo na festivalima.
Možda želiš istaknuti neku vašu posebnu live izvedbu…
Teško je izabrati jednu izvedbu koja nadmašuje sve ostale, ali spomenuo bih nešto, mislim na japanskoj turneji koju smo radili u prosincu 2011. s Ihsahnom i The Haunted. Bio je to vrlo zanimljiv izlet s vrlo zanimljivim ljudima. Volim Japan i tamošnju kulturu i veselimo se povratku tamo.
Na jesen idete na europsku turneju s poljskim bendom Blindead. Koliko koncerata planirate održati?
Naša headlinerska turneja ove jeseni podijeljena je u dva dijela i sastoji se od više od 40 koncerata. Prva polovica bit će u rujnu, održavat će se u sjevernom dijelu Europe, a drugi dio u listopadu/studenom i uključuje više južnijih europskih zemalja. Blindead će putovati s nama u drugom dijelu, a mi smo još uvijek neodlučni glede predgrupa za prvi dio. Kao što sam ranije rekao, voljeli bismo vratiti se u Hrvatsku, ali da bi se to dogodilo potrebno je da ljudi u Hrvatskoj traže da se vratimo.
Koja je tvoja životna filozofija?
Zvučat će kao klišej, ali mislim da je najvažnija stvar u životu da ispunite svoje dane stvarima koje su vam značajne. Naravno, također je važno da unaprijed planirate, kako biste mogli ostvariti stvari koje ste si postavili kao cilj, ali važno je i da uživate u sadašnjosti, umjesto da uvijek planirate unaprijed. Ja ispunjavam život s ljudima koje volim, koji su mi dragi, aktivnostima i intelektualnim poticanjima koji mi daju osjećaj postignuća i zadovoljstva, poput glazbe, među ostalim stvarima.
Jesi li ostvario svoje snove, svoje planove? Što bi u životu volio napraviti, a do sada nisi uspio?
Naravno da se još nisu ostvarili svi moji snovi, jer bi to bilo prilično dosadno u dobi od 26 godina (smijeh). Kad mi dođe da razmišljam o tome, mislim da vjerojatno nikada neću ostvariti sve svoje snove, jer sam uvijek u potrazi za nečim novim. Kad je riječ o nedostatku nečega, mislim da je to vrijeme, ali ja stvarno ne gledam na taj način. Jedina stvar koju uvijek morate činiti je pokušati ponovno sve dok vam ne uspije.
