Tomislav Goluban: “Blues u Hrvata još uvijek je novi termin”

Nakon albuma “Pigeon’s Flight“, “Mr B.“, “Zagorje Blues“, “200$ SUN Memphis Album“, maksi singla “Libertin trilogija”, Tomislav Goluban i njegov Little Pigeon’s ForHill Blues bend izbacili su novi album pod imenom “Med i bregi”.

Na albumu gostuju Zdenka Kovačiček, Singrlice, Lela Kaplowitz, Hana Hegedušić, Ksenija Erker, Bojana Klepač i Tamara Obrovac kojoj je ‘pripala’ najavna pjesma “Med i bregi”.

O novom albumu i što se sve događalo u razdoblju od zadnjeg intervjua popričali smo s Tomislavom.

Upravo ti je izašao novi studijski album “Med i bregi”. Jesi li zadovoljan svojim albumima?
Vrlo mi je teško izabrati onaj ‘najdraži album’ pa prema tome mogu prosuditi da sam sa svim albumima vrlo zadovoljan. Nakon što završim sa snimanjem i produkcijom, rijetko album preslušavam. Ali u tim rijetkim trenucima svaki put čujem nešto novo ili naletim na neku ‘caku’ koju sam totalno zaboravio. Skraćeno, zadovoljan sam s vlastitom diskografijom – preporučam ju svakome.

Kroz svaki svoj album provlačiš taj jedan zagorski ‘štih’, ali također se tu ističe i blues pristup koji je oblikovao tebe kao glazbenika. Je li bilo teško naći inspiraciju za stvaranje glazbe što se tiče novih pjesama?
Nikad nisam ima problema s nedostatkom inspiracije, baš naprotiv. Ne znam je li to dio neke kreativne, plodne faze ili jednostavno imam inspiraciju. Ponekad bi bilo mudro znati usmjeriti je na bitne pjesme ili momente, ali za sada je ne mogu skroz kontrolirati. Ideja za ovaj treći solo album došla je nakon smrti tvog djeda Jožeka koji je znao zapjevati stare zagorske napjeve. Po pjesama na albumu može se vidjeti da na njemu prednjače obrade tih napjeva u novom ruhu. Koliko ti je trebalo da te stare napjeve prearanžiraš i pretočiš ih u novo ruho?
Danas mi je žao što nisam više vremena provodio u ‘istraživanju’ djedovog znanja i umijeća muziciranja na usnjaku. Eto, nekad ispred nosa imaš veliko ‘bogatstvo’ a ne znaš ga pokupiti?!? Što se samog vremenskog perioda tiče, tri godine su matematički odgovor – od ideje do realizacije ovog albuma.Ima li još koji zagorski napjev koji bi isto tako prearanžirao?
Mnoštvo njih, sljedeći album je već 70 posto definiran.

Koliko ti je zabavno igrati se s tim napjevima i aranžmanimaa?
Vjerojatno je i to jedan od razloga zašto sam se odlučio u životu baviti glazbom, dođe mi kao neki prirodni proces, jednostavno je tu u meni i o tome ne moram razmišljati i ‘forsirati ju’. Sve što sam do sada u glazbi složio je stopostotni odraz igre i osobnog zadovoljstva, bez ikakvih kompromisa, dosade ili ‘tlake’.

Nakon toliko godina bavljenja blues glazbom, sviranjem usne harmonike i slušanjem bluesa, koji su glazbenici za tebe bili inspirativni i utjecali na tebe prilikom stvaranja novog albuma?
Svaka pjesma bila je zamišljena kao odgovor na neki utjecaj. Singl albuma ”Med bregi” inspiriran je New Orleans grooveom i glazbom Dr. Johna, instrumental ”Rano v jutro” inspiriran je Ry Cooderom, ”Lepe ti je zagorje zelene” boogie-woogie pijanistima, ”Oči moje očice” B.B. Kingom, ”Meknite se vse gore” gospel pjevačima, ”Kusica blues” zamišljena je kao delta blues, ”Jedna pura, dva pandura” mješavinom country utjecaja i diskografije sastava Delta Moon.

Na albumu gostuju mnoge domaće glazbenice. Kako to da si se odlučio pojačati ženskim snagama?
Odmah nakon inspiracije dedinim popevkama, definirao sam da želim ženske vokale kao sekundarni motiv. Blues je u većini slučajeva karakterističan za muške glazbenike. Brojne su teme koje se obrađuju upravo iz muške perspektive. Spojiti zagorske popevke s blues glazbom i uz to dodati žene kao glavne aktere bio mi je još veći izazov. Odluke o uparivanju pjevačica i pjesama donosile su one same i dodavale im svoj osobni štih.

Kako je bilo surađivati s Tamarom Obrovac s kojom najavljuješ album?
Predivno i vrlo poučno iskustvo. ‘Zli Hadžo’ dobro je napisao: “Jako dobra ideja i čudim se da je se nisu sjetili ranije, spojiti zagorski blues i istrijanski etno zvuk Tamare Obrovac u sjajnu kombinaciju old-school swinga i jazza”, pa se ja još uvijek pitam kako se toga nisam sjetio prije?!

Da se malo vratimo unatrag što se tiče tvog glazbenog rada. Svoj četvrti album “200$ SUN Memphis Album” snimio si u legendarnom Sun studiju u Memphisu u kojem su nastale neke od antologijskih blues snimaka. Kakvo je bilo to iskustvo, je li to bilo ostvarenje snova za jednog bluesera?
Za vrijeme snimanja bio sam toliko zbunjen i opčinjen Sun atmosferom da je sve skupa zbilja bilo kao san. Kad se sjetiš tko je sve tamo snimao, moraš osjetiti dozu poštovanja prema tom prostoru. Dan-danas neke dijelove s tog albuma ne mogu odsvirati na isti način kao na tom albumu. Kad još pogledam dokumentarac koji je tamo snimljen, sve mi se vrati kao da je bilo jučer. Neprocjenjivo dobar feeling!

Da ti se opet pruži prilika, bi li ponovio to iskustvo?
Bih, ponovio bih ga i siguran sam da bi ispalo potpuno drugačije. Sun studio daje ti neku posebnu energiju, unutar tih zidina kola poseban zrak. Tamo nemoguće postaje moguće. Taj CD je audio i video zapis momenta i trenutnog raspoloženja. Definitivno moj autorski ‘suvenir No. 1’. Njegova dodana vrijednost jest i ta što je poslužio kao inspiracija i neka vrsta vodiča predstavnicima Hrvatskih blues snaga u Memphisu. Moram se ovdje zahvaliti Siniši Bizoviću koji je uočio znak ‘Make your own CD’ u Sun studiju i natjerao me na snimanje.

Nakon toliko godina sviranja usne harmonike i priznanja za svirku, vježbaš li svakodnevno ili tome pristupaš ‘kampanjski’?
Svaki dan mi je prioritet ‘zapičiti usnjak’ u usta. Obaveze me nekad odvedu u drugom smjeru ali definitivno pokušavam svaki dan vježbati. Nekad uspijem osam sati, nekad 30 minuta, trudim se. Bez vježbanja nema dobrog muziciranja i nema napretka. Navodno je i sam Hendrix već tijekom pripremanja doručka, gitaru objesio o vrat i vježbao i vježbao. Kažu da nije slučajno bio tako dobar. Rješenje je u upornom i konstantnom vježbanju.

Kad bi mi još netko plaćao sate provedene u vježbanju, to bi bio apsolutni jackpot. Zato ne razumijem kako se organizatori koncerata, lokalni birtijaši te samozvani menadžeri i promotori čude kad glazbenici žele naplatiti svoje usluge?!? Ako provedeš radni dan vježbajući instrument osam sati, nitko ti to neće platiti. Rješenje je da nakon tog vježbanja nešto odsviraš pred publikom i tada naplatiš trud i vrijeme utrošeno u svoje znanje. Taj odnos se kod nas poprilično pobrkao, nažalost.

Bio si jedan od osnivača i prvi predsjednik udruge Hrvatske blues snage. U prošlom intervjuu izjavio si da nisi nešto posebno zadovoljan stanjem bluesa na našoj sceni, ali da postoji tračak nade za nju. Je li se što promijenilo?
Mislim da nikada neću biti zadovoljan sa situacijom na domaćoj blues sceni, a to je ujedno i razlog da se na ovaj ili onaj način trudim učiniti nešto za njen napredak i razvoj. Osnivanje Hrvatskih blues snaga je po nešto najbolje što se hrvatskoj blues sceni dogodilo i zato mi je velika čast što sam bio njen prvi predsjednik – vjerojatno je to čuvena zagorska predsjednička ‘žnora’.

Od većih uspjeha izdvojio bih četiri hrvatska blues challengea, tri međunarodna zagrebačka blues festivala, Blues kategorija u sklopu Porina, obogaćivanje hrvatske blues diskografije, sudjelovanje hrvatskih predstavnika na svjetskom i europskom blues natjecanju te ucrtavanje Hrvatske kao blues članice u sve važnije svjetske blues organizacije i festivale. Sve to dogodilo se u nepune četiri godine njenog djelovanja. Iznenadna smrt pokretača hrvatske blues priče Dražena Buhina i gospodarska kriza usporile su brzinu napretka blues scene, ali novoizabrano predsjedništvo s Hrepom i Bizijem preuzelo je veliki teret na svoja leđa te vrlo dobro obavljaju svoje zadatke.

Blues u Hrvata novi je termin i tek predstoji proces njegove afirmacije u kulturu hrvatskog naroda. Početak smo uspješno odradili, a na nekim novim klincima je da u našoj ideji ustraju i dalje.

Postoje li neki naši blues izvođače koje možeš izdvojiti kao ‘branitelje’ blues boja kod nas?
Ovdje definitivno valja spomenuti pobjednike aktualnog hrvatskog Challengea, Tea Aničića iz Splita i Delta Blues Gang iz Pule. Toplo preporučam da ih poslušate prvom prilikom. Na njima je da hrvatsku blues šahovnicu pronesu ponosno u Ameriku, po mogućnosti dalje i bliže!

Iza sebe imaš i brojne nastupe i’preko granice’. Imaš li neko posebno sjećanje na neko omiljeno mjesto gdje si nastupio i gdje bi opet volio nastupiti?
Friško mi je sjećanje na koncert u Istanbulu ovog ljeta. Bio je to susret vrlo različitih kultura, ali sve razlike bile su zaboravljene čim smo zasvirali – blues glazbu na centralnom trgu. Na povratku nas je na aerodromu prepoznala jedna Amerikanka i rekla da se od sinoć čudi kako je uspjela čuti dobar blues iz Hrvatske (?!) usred Istanbula (?!). Vrlo ugodno sam se osjećao na sjeveru u Norveškoj i Švedskoj – vrlo sređene i kulturne zemlje, totalna suprotnost nama. Tamo sam bio u ljetnim mjesecima pa sam s hrvatskih 40 stupnjeva odletio na ugodnih ljetnih 25. Dobro je da je bilo ljeto jer po zimi nije gore ugodno.

Koji su tvoji daljnji planovi oko promocije novoga albuma?
Središnja promocija albuma održat će se 15. studenog u zagrebačkom klubu Sax! od 21 sat. Do sada mi je to najveći koncertni projekt pa već pomalo ‘štrikam’. Uz moj prateći sastav na pozornici će nam se pridružiti brass sekcija (Robert Polgar, Mario Šincek i Zvonimir Bajević), talijanski gitarist Mike Sponza te na banju Zoran Perić iz Picksiebnera. Od vokalnih solistica na koncertu će zapjevati Tamara Obrovac, Zdenka Kovačiček, Lela Kaplowitz i Singrlice. Svi ste dobro došli, ulaz se ne naplaćuje, a probrana Bolfan vina stižu direktno s Vinskog vrha.

Koje su iduće koncertne stanice gdje će te publika moći vidjeti i poslušati?
30. studenog sviramo u predivnoj dvorani Kulturnog centra Ivan Rabuzin u Novom Marofu. Nakon toga slijedi Čakovec, pa Rijeka i Split. Ponude nam pljušte sa svih strana tako da će sigurno još nešto uletjeti putem. Nadam se da ćemo uspjeti organizirati veliku i svečanu zagorsku promociju, ali oko toga ćemo se čuti za mjesec-dva.