Dekada djelovanja, truda, muke, konstanti, kao i uspona i padova, iza kanadskog je heavy metal sastava Striker iz Edmontona.
U tom je periodu objavljeno pet studijskih albuma, nastupalo se na brojnim festivalima, održale turneje s poznatim bendovima, a popularnost proširena na Europu, gdje je Striker postao značajnije ime nego na ‘svom’ kontinentu.
Time, Striker ponovno udara…
O, da! Ne možemo i ne želimo prestati udarati.
Što se novoga dogodilo između “Stand In The Fire” i “Striker”? Nekako je brzo stigao novi album…
Prije svega, odradili smo pakleno puno turneja. Europsku turneju s Primal Fear, pa zatim tri različite turneje po Sjevernoj Americi (Meksiko, Kanada i SAD, pa onda opet SAD), svirali smo na 70.000 Tons of Metal festivalu, što je bilo predivno iskustvo, i naravno, spremili sve za naš novi album, kao i za europsku turneju sa Sonata Arcticom.
Jesu li sve pjesme na albumu “Striker” nove ili ste možda neke napisali u ranijem periodu?
Ne, ništa nismo koristili od onoga što smo napisali ranije. Sve pjesme na albumu, sve je potpuno novo. Općenito govoreći, ako pjesma nije bila dovoljno dobra da se nađe na prošlom albumu, zašto si sniziti standarde za svoj sljedeći album? Često puta, kao tekstopiscu, može biti jako teško obuzdati vlastiti ego i odustati od nekih pjesama koje si napravio, napustiti ih, pogotovo kad si na njima ostavio stotine sati rada i truda. Jasno, možete se držati nekih ideja, a ponekad bi i neki njihovi dijelovi mogli pronaći svoje mjesto u novim pjesmama, ali najvažnije je shvatiti da će se ocjenjivati kvaliteta pjesme, a ne podatak koliko ste sati ostavili radeći na njoj. Stalno pišemo nove materijale i rastemo kao glazbenici, a uvijek želimo pronaći put prema novijim i boljim stvarima. Stalno učimo i vjerujemo da je svaka naša nova glazba bolja nego ikad.
Album ste snimali u nekoliko studija, a miks i master je radio Fredrik Nordstrom? To baš i nije jednostavno sve skupa posložiti, pretpostavljam.
Pa i nije. Iako, mi zaista volimo snimati nove pjesme. To je bitno drugačije nego svirati uživo na koncertima, ali kao što sam već rekao, mi smo glazbenici, a to znači da volimo sve aspekte procesa stvaranja glazbe. Snimanje kod kuće je odličan način za istraživanje, nema nikakvog pritiska i nitko vam ne pokušava reći što trebate ili što morate napraviti. Radili smo sve dok nismo bili zadovoljni sa svim dijelovima, a nakon što smo ih sve snimili, materijal smo poslali Fredriku Nordstromu i ubrzo ga od njega dobili natrag, s finalnim miksom.
Snimili ste pjesmu “Desire” Ozzya Osbournea, s albuma “No More Tears”…
“Desire” je jako zabavna pjesma. U biti, mi smo birali između nekoliko pjesama i odabrali nju. Nismo puno razmišljali, ona nam se dopala i snimili smo ju.
Obično bendovi prvi album nazovu svojim imenom, a vi ste petog…
Razlog što smo novi album nazvali “Striker” je taj što smo osjećali da je on, u biti, definicija našega zvuka. Ako slušate ovaj album, razumjet ćete našu glazbu. Kao takvog, osjećali smo da njegovo imenovanje po bendu ima smisla. Mi smo, također, ovom albumu prišli s minimalističkim konceptom i najbolji način da ga se opiše je ‘self-title’ u njegovom nazivu. Puno je dobrih pjesama na njemu, moja omiljena bi mogla biti “Born To Lose”, iako mi se stvarno dopadaju “Shadow’s In The Light” i “Over The Top”, koja stvarno kao da raste iz mene.
Možda ćemo koju od ovih, ili neku drugu, gledati kao videospot?
Nastojimo tako nešto napraviti i voljeli bi, ali to će stvarno biti teško, jer smo tako prokleto zauzeti.
Zmija, rogovi, mačevi… klasična heavy metal naslovnica…
Pa da. Prošle godine smo adaptirali naš logo, s mačevima u pozadini, a onda smo htjeli ići dalje s tom idejom i dobili super logo s iscrpnim prikazom detalja. To je na kraju završilo kao cover albuma. Zmije i mačevi su pravi metalni simboli.
Album “Striker” ste u Kanadi objavili za vaš nezavisni label Record Breaking Records, a u Europe putem SAOL-a. Tko pomaže u promociji u Kanadi i općenito u Sjevernoj Americi?
Ovdje uglavnom radimo sve sami. Radimo s velikim timom ljudi koji nam pomažu promovirati našu glazbu i bez njih ne bismo mogli puno toga napraviti, no veći dio toga je uglavnom do nas. Radimo puno s CDBaby da bi naša glazba bila dostupna u Sjevernoj Americi i na internetu.
Kompariraj nam malo metalnu atmosferu u Kanadi i općenito Sjevernoj Americi, s onom u Europi.
Uvijek svugdje nastojimo izvući sve najbolje iz nas i pronaći novu publiku i nove obožavatelje. Europa je definitivno pravo mjesto za metal. Sve u i oko metala u Europi je bolje nego u Americi. Od samo dolaska, rezervacija, radnih dozvola, a i to je najlakše mjesto na svijetu za turneje. Sjeverna Amerika je naš dom, ali nam je puno teže ovdje biti na turnejama. Sve je malo teže u Sjevernoj Americi, putovanja su duža, smještaji nemaju iste sadržaje, a taj popis bi mogao ići i dalje… U osnovi, vi samo trebate pogledati na festivalsku scenu… Gdje su svi ‘najslađi’ metal festivali ? U Europi. Tržište je veće, što ga čini boljim za sve.
Koji je najvažniji metal festival u Kanadi ?
Rekao bih da je to Heavy Montréal u Montréalu. To je veliki festival, istog opsega kao neki od europskih festivala. Ljudi uvijek pokušavaju replicirati, da se europski festival osjeti u Sjevernoj Americi, a oni im se počinju približavati. Heavy Montréal uvijek ima ‘bolesno dobar’ izbor bendova.
U Europi se ne zna baš puno o mladim kanadskim bendovima…
Ima ih, rastu poput plimnog vala. Uvijek smo uzbuđeni kada naši vršnjaci uspiju, to je dobro za metal kao i za glazbenu industriju u cjelini, a osim toga, znamo koliko su teško radili svi ti drugi bendovi kako bi doživjeli svoj uspjeh. Također, znamo da obožavatelji vole istraživati glazbeni krajolik i potraga za drugim dobrim kanadskim bendovima je uvijek super. Nadamo se da mi možemo biti vrata za ljude, da kroz nas vide i otkriju i druge dobre bendove.
Kakva je situacija na televizijskim i radijskim programima u Kanadi? Ima li na njima mjesta za metal?
Tu u Kanadi, zapravo nema ništa posebno na TV-u ili na radiju za metal glazbu. U SAD-u ima u malo većim gradovima, a jedine koje sviraju Striker, ili u osnovi metal uopće u Kanadi, su nezavisne radio postaje. Jedino što čujete ovdje na radiju je country i pop, i nešto malo klasičnog rocka.
Tvoja preporuka, neki dobar kanadski bend. Osim Strikera…
Nickelback! (smijeh) Ali, ‘ajmo ozbiljno. Vjerojatno naši prijatelji iz Skull Fist, rade jako dobro i zaista rasturaju.
Rekao si da se u Kanadi sluša pop i rock, a tu zaista ima puno poznatih bendova; Nickelback, Sum 41, Billy Talent, Arcade Fire… Zanima li te takva glazba?
Pa izgleda da sam dijelom već odgovorio na ovo tvoje pitanje. Ne, nismo baš jako puno zainteresirani za tu vrstu komercijalne glazbe. Puno je u toj glazbi važnije koliko će se prodati albuma, od želje i potrebe da se pokuša napraviti uzbudljiva glazba. Mislim da je puno bendova prešlo tu granicu, na neki način, a zatim, nakon što su okusili uspjeh, zvuk im je postao komercijalniji i počeli su biti bljutaviji i nezanimljivi. Rekao bih da mi uvijek možemo nešto naučiti od tih uspješnih bendova i pokušati razumjeti što nam je činiti da mi budemo uspješni u našem okruženju.
Dolazite iz Edmontona. Nafta i NHL tim Edmonton Oilers su zaštitni znak grada, ako se ne varam…
Pa, da. Eto, tamo kod nas u Edmontomu je jako hladno i sve je pokriveno snijegom, a većina ljudi je, više od odlaska na heavy metal koncert, zainteresirana za bušenje nafte i slušanje country glazbe u svojim kamionima. Ali to je naš dom i mi ga volimo. Iz nekog razloga uvijek je Edmonton imao jaku metal scenu, većina turneja po Sjevernoj Americi se zaustavila i ovdje, tako da ovdje u ovom snijegu postoji nešto posebno.
Dosta ste svirali po Sjevernoj Americi i Europi…
Da. Svugdje nam je super svirati. Imamo veliku bazu obožavatelja u Kanadi, ali Europljani su nam čvrsta i slatka, uistinu draga baza. Oni nas nevjerojatno podržavaju, posebno u Njemačkoj i Španjolskoj, gdje smo imali neke stvarno lude koncerte i ne možemo dočekati da se vratimo.
Nedavno ste nastupili na 70,000 Tons of Metal. Impresije…
Bilo je uistinu nevjerojatno. Ako ste u potrazi za odlaskom na metal festival, ovo je jedan od onih na kojeg morate ići. Ako ne zbog bendova koji nastupaju, onda zbog krstarenja- Nema festivala kao što je taj, a najbolje od svega je to što se možete družiti sa svim bendovima. Ne možete se nigdje sakriti jedni od drugih.
U Europe ste tijekom veljače, ožujka i travnja svirali i svirat ćete sa Sonata Arcticom, Thuderstone, Triosphere… Svakako se nadamo da će biti tako. Radimo na tome da dobijemo što više nastupa, da budemo dijelom line-upova ljetnih festivala.
