Tifa: “Živ sam i zdrav i rock’n’roll nije umro”

Nakon 13 godina Mladen Vojičić Tifa konačno je, nakon brojnih najava, izdao novi album. Materijal je rađen u njegovom prepoznatljivom stilu kojim dominiraju hard rock i AOR riffovi te polagane balade.

Ovaj bivši pjevač Divljih jagoda i Bijelog dugmeta nanovo je oživio
svoju karijeru punu uspona i padova. Na sceni je već preko 30 godina.

Na pitanja Tifa odgovara nevjerojatno brzo. Teško se drži teme, vidi se da želi reći mnogo više nego što uspijeva izgovoriti. Za otprilike isti broj riječi nekim glazbenicima u intervjuu treba doslovno dvostruko više vremena. Atmosfera za stolom s njegovim prijateljima i suradnicima konstantno je vesela i na visokoj razini.Služi se bosanskim jezikom, koji je blizak i hrvatskom i srpskom, ali se razlikuje i od jednog i od drugog, pa smo pokušali što vjernije ostaviti prikaz sintakse tog govora, s tim dodatkom što su neke riječi morale biti prevedene.Nekad ste svake, ili svake druge, godine izdavali album, a sad je prošlo čak 13 godina od posljednjeg...
Nije me bilo 13 godina, ali nisam ja nigdje išao, niti se vraćao, znaš? Ja sam u principu bio aktivan, s time što sam u tih 13 godina ostvario neke duete sa svojim drugarima, prijateljima. U svakom sam slučaju bio aktivan, svirao sam dosta, kako mi kažemo, po dijaspori. Veseli me, naravno, što sam nakon toliko vremena snimio novi CD, iz jednog prostog razloga, što sam u dogovoru sa svojim ljudima shvatio da je to pun pogodak. Ja sam u tih 13 godina pokušavao da napravim neki album, ali jednostavno nisam bio zadovoljan. Ne volim da kalkuliram, niti da ljudima pružam neku ‘bofl robu’ iz razloga što za sve ove godine koliko se bavim muzikom oni mene vjerno prate. S njima se nije za igrati, zaslužuju nešto kvalitetno i stojim sto posto iza ovoga.Je li se što promijenilo u glazbi od 2000. godine?
Pa pazi, mijenjamo se mi iz dana u dan, dobijemo pokoju sijedu i tako dalje. Ali generalno, ako pitaš mene, ja sam i dalje isti. Jest da mi je 53. godina, ali vuk dlaku mijenja, a ćud nikada.Kako to da ste u zadnje vrijeme toliko puta iskakali iz rock okvira? U recenziji vašeg novog albuma, napisao sam da vam ljudi s kojima ste snimali, na glazbenoj razini, ni pojačala na koncertima ne bi mogli nositi.
Pa da, ali gledaj, znaš što je? Ja sam, u principu, čovjek koji reagira refleksno, više koristim srce nego mozak. Smatram da je to mnogo ispravniji put i bolji način komunikacije. Sada, kako se to tretira, kad snimiš neki duet i onda to ode u eter, kako ljudi to prihvate i percipiraju, to je već drugi par rukava. Takva je sudbina i s ovim CD-om. Bitno je da smo u svakom slučaju dali sto posto sebe u svemu tome kao što sam i ja dao sto posto u svim tim duetima. Sada je do ljudi da prepoznaju ili ne, ali ja ne razmišljam puno iskačem li ili ne. Opet ponavljam, sve što radim, radim po refleksu, ne koristim puno mozak po tom pitanju.

Neki su ljudi na Internetu rekli da ste vi izdali rock’n’roll…
Ma boli me kurac što ti ljudi kažu! Ja, u svakom slučaju cijenim svačije mišljenje, ali od takvih ljudi, koji na takav način komentiraju… Tko su oni da komentiraju?

O čemu govori pjesma “Diznilend”? Tekst mi je dosta jak. Bavi li se ona problemima u BiH?
Naravno. Ne samo problemima u BiH, nego, globalno gledajući, ljudski rod u jednom je zapećku. Mi smo htjeli na jedan sarkastičan način da damo svoje mišljenje o svemu tome. I mislim da smo uspjeli, na kraju krajeva. Ne bih ulazio u neku dublju analizu zato što to već pripada nekim sferama… Nisam političar, apolitičan sam, ali kao čovjeka mnoge me stvari ne usrećuju. U svakom slučaju, ja sam vječiti optimist i mislim da će opet sve doći do jednog reda, harmonije, hijerarhije, gdje će biti manje licemjerstva i gdje će biti mnogo ljepši međuljudski odnosi i tome treba svi da stremimo.

Ovdje u Hrvatskoj već vas jako dugo nismo gledali, nemojte nas zaboraviti.
Ma ne, sigurno ne. Gledaj, jako je bitno da smo vrlo ambiciozno krenuli u ovaj projekt, ali sigurno u isto vrijeme i jako pošteno, na kraju krajeva, i skromno. Sad smo trenutno na terenu, promoviramo taj novi album, idemo od radio stanice do radio stanice, do elektronskih medija. Ja i moja ekipa, na čelu s Goranom Masnim, mojim izvršnim producentom, želimo da sviramo gdje god nas ljudi budu zvali. Apsolutno ne prezamo ni od čega, ali, normalno, to podrazumijeva jedan dobar status po pitanju produkcije i tako dalje. Želimo da maksimalno prezentiramo ovaj album i da ljudima damo do znanja da smo živi i zdravi i da rock’n’roll nije umro (smijeh).

Kad čujete riječ ‘Hrvatska’, sjetite li se prvo sranja za vrijeme rata…?
Naravno, kako ne.

Sjetite li se toga, sjetite li se mora, koja vam je asocijacija kad vam netko…?
Pa znaš što, jedino mi smeta što sam ja prije svojatao i mislio da je more i moje, a sad je samo hrvatsko (smijeh).

A kad čujete riječ ‘Hrvatska’, što vam prvo padne na pamet?
Pa pazi, ja sam s majčine strane Hrvat, aplicirao sam za hrvatsko državljanstvo, ali mi nažalost ovdje neki vaši ljudi ne daju, ne znam zašto. A znam da puno mojih kolega, neću da ih imenujem, imaju hrvatsko državljanstvo, a veze nemaju s Hrvatskom, niti su Hrvati. Ali dobro, hajde, Bože moj.

Jeste li dosad malo zaboravili na odlične pjesme s Divljim jagodama? Na koncertima čujemo Vatreni poljubac, čujemo Bijelo dugme skoro cijeli album, ali što se Jagoda tiče, tu se čuje samo “Zauvijek tvoj”.
Pa “Zauvijek tvoj” iz jednog prostog razloga da dam ljudima do znanja… Budući da se Sead Zele Lipovača pravi lud, pa potpisuje tu pjesmu “Zauvijek tvoj” kao autora Đurasovića, a to je moje autorsko djelo. I pozdravljam Zeleta Lipovaču ovim putem i nadam se da ću se danas tijekom dana s njim vidjeti i da kažem jednostavno ljudima da je to zaista moj tekst. A ne zaboravljam ja Jagode, ja volim da pjevam te pjesme, naravno kada sam raspoložen za to, ali za “Zauvijek tvoj” sam uvijek raspoložen.

A uspomene, na ono što vas uvijek pitaju, na Gorana i Dugme?
Ma super, to je nešto super. Da ti nešto kažem, meni ponekad i smeta malo ta hipoteka, ali ja se ne odričem nijedne sekunde Bijelog dugmeta, tu je bilo toliko lijepih pjesama. S druge strane, Goran mi je, ako ništa drugo, bar ubrzao taj proces u mojoj karijeri da izađem iz tih nekih lokalnih okvira, mada bih ja vjerojatno i bez toga kad-tad došao na neko mjesto koje, čini mi se, i zaslužujem. U svakom slučaju, bilo je zadovoljstvo i čast biti u takvoj formaciji, nemojte zaboraviti da je Bijelo dugme bio posao ‘number one’ u bivšoj Jugoslaviji.

Iz razdoblja samostalne karijere, koje vam je najdraže razdoblje? Predratno, poslijeratno, za vrijeme rata?
U stvari, najdraže za vrijeme rata.

U vezi s time, vi ste i simbol rock’n’rolla u Sarajevu za vrijeme rata. Vi ste otpjevali “Grbavicu” i taj dio vam nitko ne može oduzeti. Koje vas uspomene vežu za Sarajevo 1992., 1993. ili 1994. godine?
Prije nego što ti odgovorim na to pitanje, da ti kažem nešto. Stvarno mi je zadovoljstvo da se netko tako spremi i da zna neke stvari. A što se tiče pitanja. Da se vratim na ono što sam ti malo prije govorio, kako ja reagiram. Ja reagiram refleksno, nikad nisam htio da manipuliram i kalkuliram. Sve što sam radio, radio sam jer sam osjećao potrebu. Tako i ta “Grbavica” kad je nastala, ja nisam znao da će ona dobiti onu dimenziju koju je dobila i taj značaj. Ona je, eto i tebi za informaciju, himna nogometnog kluba Željezničar, sad smo i proslavljali titulu. Uglavnom, tu će se dogoditi i veliki koncert 6. srpnja gdje ćemo promovirati novi album i proslaviti 33 godine moje karijere. Bit će to presjek, od Dugmeta, Vatrenog poljupca, Divljih jagoda i moje samostalne karijere.

A uspomene za vrijeme rata? Ako ne želite razgovarati o tome, nema problema...
Ma ne, ne, bit ću sasvim otvoren, ja sam transparentan čovjek po tom pitanju. Sjetim se i strahota, ali pokušavam da se sjetim onih lijepih stvari. Lijepa je stvar bila interakcija među ljudima, tada smo dijelili dobro i zlo. Nama je jedna cigara bila maltene kao, neka mi netko zamjeri ako hoće, ali nema ništa loše u tome, kao jedan joint. Znaš, dijelimo naš šest, pa povučemo po dva dima i ono ‘Joj, kako je dobro’. Pa ako tko ima glavicu luka, onda je glavni u raji, netko ima grah, netko ima glavicu luka, netko ima tabasco. Prema tome, bio je to dobar život. Ja ponekad kažem, kada bih pravio usporedbu i paralelu s ovim sada životom, glasno kažem: “Dao Bog i sutra zaratilo“, ali ne u kontekstu kolateralnih žrtava, nego to koliko smo bili upućeni jedni na druge, koliko smo se poštovali kao ljudi. Jer na muci se poznaju junaci. Što ćeš ti meni kada mi je dobro? Trebaš mi biti prijatelj kada nemam ništa.

Jeste li vi jugonostalgičar?
Da, jesam. Jeeesam, s punim pravom, zašto ne? Ne želim da ulazim u te sfere političke, nisam zato ni plaćen, ali meni fali ono od Triglava do Đevđelije. Treba mi ta interakcija s ljudima. Pa vjerojatno i ti kad odeš na more uspostavljaš kontakte s raznim ljudima, bilo s prostora bivše Juge ili šire po Europi ili ostatku svijeta. U tom kontekstu: da!

Kada će itko na ovim prostorima napisati balade kao što su “Ako odeš ti”, “Jer tuga zna”, “Dani bez tebe”?
Pa da, gledaj, “Ako odeš ti”, to je moja malenkost napisala. Ja sam autor tog teksta, a za ove dvije koje si spomenuo, autor tekstova je Zlaja Arslanagić, koji je svojevremeno radio s Crvenom jabukom. Ma što ja znam, ima, ima sigurno talentiranih ljudi, samo što su malo čudna vremena koja im ne dozvoljavaju da se ponašaju prirodno, ali ja smatram da je to čak i greška. Jer moraš uvijek biti svoj i samim tim moraš da izbacuješ sve ono što je pozitivno i da ljudima daš do znanja da si živ i zdrav. E sad, kad ćeš ti to da unovčiš, to je drugi par rukava, ali meni je pošlo za rukom da spojim ugodno s korisnim. Radim posao koji volim i od toga živim. Prema tome, samo malo neka netko stisne, ono, petlju i onda će izvlačiti te i takve tekstove. Sigurno će ti tekstovi ući nekom od nas i, kažem, vječiti sam optimist. Nadam da ćemo svi da živimo u ljepšem i boljem svijetu.

Možemo li očekivati vaše albume i u budućnosti?
Naravno, ja već iduće godine radim novi album.

I za kraj, koncerti u Hrvatskoj, konkretno?
Konkretno, koncerti u Hrvatskoj trebali bi biti tijekom iduće godine. Dok malo ovaj album zaživi. Bez obzira što me ljudi znaju, neki su čuli tko je Tifa, trebaju ove pjesme da sužive s ljudima, da se ljudi s njima malo bolje upoznaju, a ja ću u međuvremenu da izdam još i neke kompilacije, budući da vrlo malo ljudi na prostoru Hrvatske zna što sam ja radio. Kad kažeš Tifa, najviše se to gleda kroz prizmu Bijelog dugmeta ili, recimo Divljih jagoda, ali ima dosta dobrih pjesama koje sam ja radio u svojoj solo karijeri.