Oformljeni u Londonu u tjednu dolaska bivše britanske Premijerke Margaret Thatcher na vlast 1979. godine te od tada egzistirajući u raznim formama, The The su britanska synth/rock glazbena i multimedijalna grupa čiji je jedini stalni član kontroverzni i misteriozni tekstualno-kompozitorski genij, pjevač i gitarist Matt Johnson.
Njegovi mučni, poetični, kontroverzni te većinom politički obojeni tekstovi pjesama često opisuju društvo uništeno konzumerizmom i očajem. Iako su tijekom godina svojeg postojanja izdali svega nekolicinu albuma koji su redovito dobivali odlične kritike, uspjeli su ih širom svijeta prodati u milijunskim tiražama.
Matt Johnson (15.8.1961., London) – sin vlasnika londonskog puba Two Puddings (u kojem su svirali David Essex i Long John Baldry između ostalih), odrastajući uz glazbu izvođača kao što su John Lee Hooker, The Kinks te The Small Faces (koje su njegovi roditelji odbili ugostiti u svojem pubu) te također prolazeći kroz razne faze fascinacije The Beatlesima, Motown zvukom te glam-rockom. U petnaestoj godini života napušta školu te počinje osnivati nekoliko probnih bendova od kojih je najznačajniji bio The Gadgets kojega je oformio zajedno s Colinom Tuckerom i Johnom Hydeom koje je sreo dok je radio za jednog glazbenog izdavača u Londonu. (Prvi bend kojega je oformio bio je Road Star kada mu je bilo svega jedanaest godina.)
Kako bend nije dugo potrajao, u studenom 1977. stavlja oglas u britanski glazbeni tjednik New Musical Express (NME) u kojem je za svoje utjecaje naveo The Velvet Underground i Syda Barretta iz Pink Floyda na koji su se javila dva glazbenika, ali se samo jedan – Charles Blackburn – vratio nakon njihove prve probe. Nazivaju se The Original Marble Index te vježbajući svake nedjelje tijekom siječnja i veljače sljedeće godine postupno dolaze do svoje prve pjesme naziva “Automaton”.
Nakon kratkotrajnog prekida suradnje sredinom godine, u listopadu uvode bubnjara i basista te u pubu Johnsonovih roditelja ponovo počinju sa svojim probama i uvježbavanjima. Grupa će se raspasti do veljače 1979. nakon što će bubnjar napustiti bend, basist se u potpunosti posvetiti studiju, a Johnson i Blackburn se razdvojiti zbog glazbenih razlika. Pravo na ime grupe nakon raspada zadržat će Blackburn.
1979.
Nedugo zatim Johnson stavlja još jedan oglas u NME u kojem je ovog puta za svoje utjecaje naveo bendove The Residents i Throbbing Gristle te zajedno s Janice Higgs, Peterom Fentonom Jonesom i Keithom Lawsom konačno formira The The. Higgs će napustiti grupu nakon prve probe te se kasnije pridružiti Blackburnovom bendu The Original Marble Index nakon što je na prvom koncertu The The slučajno nabasala na njega.
Sada kao synth trio u londonskom Africa Centreu 11. svibnja iste godine gdje su svirali zajedno s grupama The Scritti Politti i PragVec, održavaju svoj prvi nastup nakon kojega će Jones zajedno s pologom od koncerta nestati iz benda ostavivši Johnsona i Lawsa sljedeće dvije i pol godine kao duet.
1980.
Srpanj: Sada kao duet te uz pomoć zajedničkog prijatelja i crtača Toma Johnstonea, Johnson i Laws uz producentsku pomoć članova grupe Wire, Grahama Lewisa i Brucea Gilberta snimaju svoje prve demo snimke kojima će privući pažnju Ivoa Watts-Russella (šefa nezavisne etikete 4AD) koji za nju odlučuje objaviti njihov debitantski singl – “Controversial Subject“.
1981.
Laws gubi interes za grupu te odlazi dok vrativši se u studio zajedno s Johnstoneom i bubnjarom Peterom Ashworthom Johnson snima dvije pjesme – “Time (Again) For The Golden Sunset” i “The River Flows East In Spring” koje će se naći na njihovom debitantskom albumu unikatnog zvuka “Burning Blue Soul” kojega će tijekom godine za spomenutu etiketu 4AD Johnson izdati pod svojim vlastitim imenom nakon čega će se vratiti nazivu The The na svim budućim izdanjima grupe.
Iste je godine izdan drugi singl grupe – “Cold Spell Ahead” koji se nije našao na spomenutom debitantskom albumu.
1982.
Prosinac (11.): Svježe potpisani za etiketu Some Bizarre čiji im je šef Stevo osigurao licencni ugovor sa Sonyjevom etiketom Epic, sljedećim singlom “Uncertain Smile” na kojem gostuje bivši pijanist grupe Squeeze, Jools Holland te kojim najavljuju svoj drugi studijski album, dosežu 68. mjesto UK charta.
1983.
Veljača: Izdan je drugi singl s nadolazećeg drugog studijskog albuma – “Perfect“.
Ožujak: Zajedno u grupi s Marc Almondom (Soft Cell), Thomasom Leerom i Zeke Manyikaom (Orange Juice) nastupaju mjesec dana u legendarnom londonskom Marquee Clubu.
Rujan (17.): Treći te ujedno i posljednji singl s još uvijek nadolazećeg drugog studijskog albuma – “This Is The Day” zauzima 70. mjesto UK charta.
Studeni: Drugi studijski album grupe koji se isključivo temelji na Johnsonovim idejama, pjesmama i produkciji te na kojem gostuju Holland, Leer i Manyika, naziva “Soul Mining” doseže 27. mjesto UK charta ubrzo postavši zlatnim u Velikoj Britaniji.
1984.
Lipanj: 4AD re-izdaju grupin debitantski album “Burning Blue Soul” čiji je novi design omota napravila Johnsonova dugogodišnja djevojka, Fionna Skinner.
1985.
Za vrijeme pisanja pjesama za sljedeći album grupe, Johnson prilaže pjesmu The The “Flesh And Bones” za kompilacijski album raznih izvođača “If You Can’t Please Yourself, You Can’t Please Your Soul” etikete Some Bizare.
1986.
Svibanj: Iako ga je zbog kontroverznog teksta te omota etiketa Some Bizarre/Epic odbila promovirati, izdan je singl “Sweet Bird Of Truth” kojim grupa najavljuje svoj treći studijski album.
Naime, tekst pjesme govori o američkom vojnom pilotu pogubljenom na arapskom teritoriju što je bilo slično tadašnjim političkim događajima u Libiji. Iz straha zbog mogućih libijskih bombaških napada, etiketi je bilo savjetovano da ukloni američku zastavu s omota singla što je uzrokovalo daljnje probleme te se na kraju negativno odrazilo na njegovu poziciju na britanskom chartu singlova.
Srpanj: Drugi singl s još uvijek nadolazećeg trećeg studijskog albuma, također kontroverzni “Heartland” (najviše poznat po stihu “…This is the 51st state-of the U.S.A. …“), doseže 29. mjesto UK charta.
Rujan: Dvije godine u nastanku, izdan zajedno s istoimenom pratećom dogometražnom video kasetom i knjigom koju je ilustriraro Johnsonov brat Andy Dog (ilustrator svih omota albuma The The) te na kojem gostuju tada još relativno nepoznata Neneh Cherry, Anne Dudley iz The Art Of Noise, Steve Hogarth (od 1989. pjevač grupe Marillion) i Roli Mosimann iz njujorške grupe The Swans između ostalih, politički obojen, grupin treći album, remek-djelo “Infected” kojega je kritika jednosložno okarakterizirala kao album koji bolje od ikojeg drugog albuma dočarava eru vladavine Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji, doseže 14. mjesto UK charta.
Za snimanje istoimenog pratećeg filma Johnson je uposlio 62 glazbenika te pet redatelja koji su snimali u četiri različite države svijeta.
Studeni (15.): Treći singl s albuma, naslovni “Infected” doseže 48. mjesto UK charta unatoč Johnsonovom odbijanju da koncertno promovira album.
1987.
Siječanj (24.): Četvrti te ujedno i posljednji singl s albuma “Infected”, “Slow Train To Dawn” na kojem gostuje već spomenuta Neneh Cherry, zauzima 64. mjesto UK charta.
Ožujak: Album “Infected” doseže 89. mjesto US charta.
Svibanj (23.): Re-izdani singl “Sweet Bird Of Truth” sada zauzima 55. mjesto UK charta.
1989.
Travanj (8.): Uvevši Johnnyja Marra (bivšeg gitarista The Smithsa), basista Jamesa Ellera, Davida Palmera (bivšeg bubnjara grupe ABC) te irsku pjevačicu Sinead O’Connor, Johnson najavnim singlom četvrtog studijskog albuma The The, “The Beat(en) Generation” doseže 18. mjesto UK charta te će ubrzo postati jedna od najizvođenijih pjesama na američkim college radio stanicama.
Svibanj (27.): “Mind Bomb” – četvrti studijski album grupe na kojem gostuju već spomenuti Marr, Eller, Palmer i O’Connor, za kojega je Johnson pronašao inspiraciju u čitanju Biblije i Kurana, također remek-djelo, direktno ulijeće na 4. mjesto UK te će nedugo zatim dosegnuti 138. mjesto US charta dok se otiskuju na svoju prvu (veliku) svjetsku turneju.
Kolovoz (5.): Drugi singl s albuma, “Gravitate To Me” kojega je napravio zajedno u suradnji s Marrom, zauzima 63. mjesto UK charta.
Listopad (14.): Treći te ujedno i posljednji singl s albuma “Mind Bomb”, “Armageddon Days Are Here (Again)” smješta se na 70. mjesto UK charta.
(Singl “Kingdom Of Rain” kojega je napravio u duetu s O’Connor, bit će posebno izdan samo za potrebe američkog modern rock tržišta.)
1990.
Ožujak (7.): U los angeleskom Wiltern Theatreu završavaju sjeverno-američki dio svoje svjetske turneje.
Srpanj: Nastupaju u londonskoj Royal Albert Hall nakon čega se ponovo vraćaju u SAD gdje sviraju kao predgrupa za Davida Bowiea tijekom ljetnog dijela njegove američke “Sound And Vision” turneje.
1991.
Ožujak (2.): EP “Shades Of Blue” na kojem je glavna pjesma “Jealous Of Youth”, doseže 54. mjesto UK charta dok grupa započinje rad na svojem sljedećem albumu.
1993.
Siječanj (16.): Zadržavši istu postavu grupe s albuma “Mind Bomb”, Johnson se najavnim singlom petog studijskog albuma The The, “Dogs Of Lust” smješta na 25. mjesto UK charta po njegovu izdanju.
(21.): Prikazani su u emisiji “Top Of The Pops” BBC1-TV-ja.
Veljača (6.): Više osoban nego političan, snimljen u londonskom Hit Factory studiju zajedno s ko-producentom Bruceom Lampcovim (koji ga je opisao kao “the Plastic Ono Band bez loših pjesama“), te na kojem još gostuju klavijaturist D.C. Collard te bubnjari Vinnie Colaiuta i Bruce Smith, alternativnije nastrojen, peti studijski album grupe “Dusk” direkto ulijeće na 2. mjesto UK charta iza albuma “Jam” britanske grupe Little Angels.
(20.): Album “Dusk” doseže 142. mjesto US charta.
Travanj (24.): Drugi singl s albuma, “Slow Emotion Replay” doseže 35. mjesto UK charta.
Lipanj (19.): Po prvi put izdan na CD formatu, grupin debitantski album “Burning Blue Soul” konačno ulazi na UK chart dosežući 65. mjesto.
(26.): Treći te ujedno i posljednji singl s albuma “Dusk”, “Love Is Stronger Than Death” doseže 39. mjesto UK charta.
Kolovoz (28.): Nastupaju drugog dana godišnjeg Reading Festivala (Reading, Berkshire, Engleska).
Studeni (20.-21., 23.-24., 26): U Great Western Forumu (Inglewood, Kalifornija) sviraju kao predgrupa Depeche Modeu tijekom američkog dijela njihove “Devotional” turneje.
Prosinac (16.): Sviraju u londonskoj Brixton Academy.
Iste je godine također objavljen album remikseva pjesama s prijašnjih albuma grupe, naziva “Solitude” na kojem se također nalazi par pjesama s EP-ja “Shades Of Blue” te nadolazećeg “Dis-Infected”.
1994.
Siječanj (15).: EP “Dis-Infected” na kojem je glavna pjesma “That Was The Day” (remake prijašnje “This Is The Day”), zauzima 17. mjesto UK charta po izdanju.
1995.
Veljača (4.): Uvevši gitarista Erica Schermerhorna, harmonikaša Jima Fittinga i bubnjara Briana MacLeoda te zadržavši klavijaturista D.C. Collarda, Johnson najavnim (također i jedinim) singlom s nadolazećeg šestog studijskog albuma The The, “I Saw The Light” doseže 31. mjesto UK charta.
(25.): Šesti studijski album grupe – “Hanky Panky” (album obrada standarada američke country legende Hanka Williamsa) smješta se na 28. mjesto UK charta po izdanju. Johnsonova je početna namjera bila da na njemu ugosti izvođače kao što su Leonard Cohen, Marianne Faithfull, Michael Stipe iz R.E.M.-a te Tom Waits što je na kraju odbio skoncentriravši se na vlastite interpretacije Williamsovih pjesama.
2000.
Ožujak (11): Potpisavši novi snimateljski ugovor za etiketu Nothing/Interscope (u sklopu Universal Musica), Johnson sedmim albumom The The (prvim u pet godina) – “Naked Self” doseže 45. mjesto UK charta na kojem ostaje (samo) jedan tjedan. Album je iznjedrio singl “Shrunken Man” objavljen u travnju tekuće godine.
2002.
Svibanj (21.): Bivša etiketa benda Epic izdaje kompilaciju “45 RPM : The Singles Of The The” na kojoj se nalaze gotovo svi singlovi grupe objavljeni za nju. Limitirano izdanje kompilacije također sadrži drugi disk na kojem se nalazi osam 12-inčnih verzija pojedinih singlova.
Srpanj: Epic također objavljuje peterostruki box set “London Town 1983 – 1993” u kojem se nalaze remasteri albuma “Soul Mining”, “Infected”, “Mind Bomb” i “Dusk”, zatim remiksevi nekoliko pjesama grupe koje je uradio DJ Ian Peel te također video interview s Johnsonom i Marrom.
Dopune:
2007.
Svibanj: Samo putem svoje službene Internet stranice objavljuju svoje prvo novo izdanje u sedam godina, singl “Mrs Mac“.
2010.
Siječanj: Revoltirani poslovnim politikama diskografskih kuća i medijskih promotora, na službenoj Internet stranici pokreću vlastitu online radio stanicu naziva Radio Cineola koju će koristiti za mjesečnu promociju novih i nikada ranije objavljenih studijskih uradaka.
Svibanj (17): Samo putem službene stranice objavljuju “Tony” – osmi studijski album te ujedno i soundtrack istoimenog filma redatelja Gerarda Johnsona o životu usamljenog psiho-ubojice s ozbiljnim društvenim problemima koji je svoju premijeru doživio na International Film Festivalu u Edinburghu u lipnju 2009. godine. Soundtrack sadrži 24 potpuno nove pjesme benda, isječke iz dijaloga glumaca, Johnsonove ekskluzivne fotografije, fotografije sa snimanja filma, bilješke redatelja i autora glazbe te luksuznu knjigu ukoričenu tvrdim uvezom koja se rasprostire na 68 stranica. Soundtrack je svoje fizičko CD izdanje doživio 28. veljače 2011. godine.
