Nedavno sam na Netflixu uočila “The Social Dilemma“, novi dokumentarac o kojem svi pričaju. U međuvremenu je odjeknuo u svim medijima i u trendingu je među prvima već danima – pa tako i u Hrvatskoj. Spremna na još jednu lekciju stručnjaka koji će mi reći zašto mi internet škodi, bez prevelikog vijećanja odlučila sam se pogledati film jedno lijeno subotnje popodne u kojem nisam imala što pametnije za raditi. I bila sam ugodno iznenađena. U čemu je dilema i što kao problem predstavlja film koji kao da je neslužbeni trailer nove jezive Black Mirror sezone – one koja je stvarna i koja se događa upravo sada?
Postoji već hrpa filmova na temu društvenih mreža, po čemu se “Social Dilemma” ističe?
Što više saznajemo o podmuklosti koja leži u osnovi društvenih mreža u novom Netflixovom dokumentarcu “The Social Dilemma”, to se sve više čini da će treći svjetski rat biti (ne)posredno uzrokovan društvenim mrežama. U ovom filmu saznajemo (ako nismo to barem naslutili i ranije?) da se našim mozgom manipulira – naštimavaju se algoritmi koji su namijenjeni da nam privuku pažnju i natjeraju nas da kupujemo stvari, uključujući kupnju iskrivljenih ideja o svijetu, sebi i drugima.
U principu, “The Social Dilemma” postavlja pitanje često upućeno alkoholičarima, narkomanima, kockarima i kojekakvim ovisnicima: “zašto to sebi činiš?”. Krcato je drugih dokumentarnih filmova u kojima impresivni stručnjaci odgovaraju zašto i kako. Po čemu se ovaj film ističe? Po tome što na pitanje “zašto to sebi činiš?” odgovor pružaju upravo ‘zlikovci’ zaslužni za našu ovisnost – najviši (bivši) rukovoditelji s Twittera, Instagrama, Pinteresta, Facebooka, Googlea i drugih web stranica koji sada izražavaju kajanje. Dapače, već na samom početku filma očigledna nelagoda, crvenjenje i meškoljenje tih istih ljudi daje naslutiti da nas čeka – ispovjed.
Ispovjed ‘zlikovaca’ i rezultati gubitka kontrole
Primjerice, jedan od ‘pokajanih’ je Justin Rosenstein, izumitelj Facebookove sveprisutne značajke – gumba “like”. Stidljivo i pomalo naivno kaže da je lajk bio namijenjen “širenju pozitivnosti” – što može biti loše u tome da dopustite svojim prijateljima i njihovim prijateljima da “lajkaju” nešto što ste objavili? Znamo kako je to danas ispalo: mjerenje vlastite vrijednosti proporcionalno s brojem lajkova, mijenjanjem svog ponašanja kako bi se privukao veći broj lajkova i žicanje za lajkove – isto kao što će te alkoholičar na ulici žicat za kunu. Nadalje se iznosi problematika ovoga posebice kod tinejdžera – ipak oni čine veliku populaciju ljudi kojima cilj skupljanja ogromnog broja lajkova opravdava svako sredstvo. Proživjeti (čitaj: preživjeti) srednju školu u teen godinama u oduvijek je bilo puno izazova i prepreka – sada zamislite takvo odrastanje uz (ne)stvarni, kaotični svijet na internetu. Koji je rezultat odrastanja online? Snažan udarac na mentalno zdravlje. Dolaskom društvenih mreža zabilježen je nagli porast anksioznosti, depresije, samoozljeđivanja i pokušaja samoubojstva – posebice djevojaka generacije Z, sadašnjih srednjoškolki i srednjoškolki, koji je čak trostruki u nekim kategorijama. Nastao je i najnoviji klinički izraz za bizaran, ali itekako stvaran poremećaj – “Snapchat Dysmorphia” opisuje ljude koji potražuju plastičnu operaciju kako bi više izgledali poput filtriranih slika koje vide na društvenim mrežama.
Stručnjaci nas uvjeravaju da su ‘stvarno imali najbolje namjere’, čak i onaj čiji je opis posla na Facebooku bio “šef monetizacije”. Još jedan priznaje da je cijeli dan radio na tome da svoju web stranicu učini tako vrućim clickbaitom kojem se jednostavno ne može odoljeti, u čemu je uspio do te mjere da je, krajnje ironično, upao u vlastitu zamku: shvatio je da je i sam nesposoban oduprijeti se vlastitim algoritamskim trikovima koje je stvorio u svrhu što duljeg zombijevskog scrollanja. Upitno je koliko su danas korisnici (u što očito spadaju i rukovoditelji) Facebooka, Instagrama i sličnih mreža sposobni apsorbirati bilo koji stari medijski narativ koji zahtijeva punu pozornost koja niije poremećena konstantnim pozitivno potkrijepljenim ponašanjem – klikanjem gumba “like”. Pitanje koje se postavlja – ako ‘zlikovci’ kao autori sadržaja na zaslonu mobitela od kojeg ne skidamo pogled nemaju nikakvu kontrolu – tko ima?
Koja je najvažnija lekcija filma?
Osim predviđanja crne budućnosti u kojem će se svijet posvađati na mrtvo ime nastave li se istom brzinom širiti dezinformacije na društvenim mrežama, film ima nekoliko vrijednih prijedloga, kao što je oporezivanje “podatkovne imovine” tvrtki na društvenim mrežama.
Najvažnija lekcija iz “The Social Dilemma” nije da se iskopčamo i ubijemo profile na društvenim mrežama, već da propitujemo sve što čitamo, posebno ako je riječ o, da ih tako nazovem, ‘personaliziranim vijestima’. Naime, vijesti koje svakodnevno čitamo u Facebookovom News Feedu razlikuju se od osobe do osobe na temelju onoga što smo prije pročitali, što smo prije lajkali, na čemu smo pri scrollanju duže zadržali pogled. Pimjerice: ako si tijekom izbora pratio Kolindinu kampanju, vjerojatnije je da si u svom News Feedu dobivati vijesti koje imaju veći vjerojatnost da pročitaš kao njen potencijalni glasač, dok za one koji su podržavali Zokija vrijedi suprotno.
Prekasno je za dilemu
Po meni, nema tu nikakve ‘dileme’, dapače, za nju je prekasno: društvene mreže postale su neizbježan dio naših života i tu će i ostati. Svidjelo ti se ili ne, agresivno su infiltrirane u sve što radimo: od škole do faksa do posla. Nema više nazad, ali ono što se može napraviti su zakoni koji će korisnike društvenim mreža zaštititi od – stvaranja ovisnosti, izlaganja dezinformacijama i narušavanja mentalnog zdravlja. Sve što ti se servira online uzimaj s dozom sumnje – pa čak i ovaj film.
