Kad sam prošli četvrtak u glazbenoj knjižari Rockmark vidio ulaznicu za koncert The Rolling Stonesa u Zagrebu daleke 1976., konkretnije od bilo kakvih razglabanja ukazala mi se (i bilo kome) paklena promjena u rock glazbi koja se dogodila od tada do danas.
Isti četvrtak objavljeno je da Stonesi sviraju u Beču 16. lipnja, a ulaznica za taj koncert koštat će cca. 200 eura skuplje nego ona iz Zagreba 1976. Jesu li Mick & co. u međuvremenu postali toliko bolji? Na velikim stadionskim prostorima poput Pratera, gdje smo svi bili puno puta, cijene su obično niže. Ili je stvar u nečemu drugome? 
Sa Stonesim nikad mira; etapna turneja, najavljeni europski koncerti, a i novi prijevod biografije Micka Jaggera u izdanju VBZ-a vjerojatno će pomoći svima željnima fakata o Micku saznati još zanimljivih informacija.
Jagger bolji od Linića
Međutim, upravo informacije o cijeni ulaznica za predstojeće europske koncerte govore vam o Micku više nego svi podaci s Googlea ili iz knjige; Mick je, naime, najsposobniji računovođa rock scene. I vraški dobar frontmen, ali to znamo odavno, a sadašnja strategija multimedijalne prezentacije Stounza prikazuje ga kao daleko boljeg ministra financija od Linića i sličnih luzera.
Stoga nije bilo čudno da je u krcatom Rockmarku počeo mjesec The Rolling Stonesa u kojem (tamo) možete vidjeti zgodnu izložbu raritetne memorabilije, potpisanu Jaggerovu gitaru, ili kupiti knjige o Stonesima po povoljnijim cijenama nego inače.
Bili su tamo u četvrtak i Psihomodo Pop, Davor Gobac i Brada sudjelovali su u razgovoru kao glazbenici koji ne samo poznaju Stonese, nego im se na koži vide i njihovi utjecaji. Brada sa Zoranom Čalićem i društvom svira i repertoar Stonesa u odličnom cover bendu Odron.
Stonesi kao cover samih sebe
Paradoks br. 1.; mnogi cover bendovi danas zvuče više kao Stounzi nego današnji Stonesi koji zvuče kao obrada samih sebe, kao cover, iliti pokriće. Osim toga, Psihomodo Pop velikim koncertom u Domu sportova 11. travnja slavi 30 godina karijere i predstavlja novi album “Čiribu čiriba”, album koji indisponirani Stonesi nisu snimili od 2005. što je lijepa obljetnica, ovjenčana s par recentnih hit-singlova poput “Donne”, a i ulaznice za Dom sportova idu odlično.
I upravo uokolo te idile dogodi se tragedija sa samoubojstvom Jaggerove djevojke L’Wren Scott, prekid australske turneje, ali i najava europskih nastupa, prvih nakon 2007. Svima koji bi skoknuli do Beča prilika se pruža u utorak 25.3. u 9 ujutro, kada ulaznice kreću u prodaju.
No, bezobrazne cijene od 220 i više eura za travnjake u Berlinu i Dusseldorfu i najjeftinije, više od 100 eura za daleke i visoke gornje rangove tribina stadiona, poklonicima je pokazala kako to radi računovođa Mick. Vi ga i dalje možete voljeti, ali ako ga želite i vidjeti izdaleka morat ćete platiti ozbiljne novce. Toliku cijenu (na stadionu) ne bi računao niti Elvis Presley da se kojim slučajem opet pojavi.
Kapitalizam u stadionskom MMF svijetu
Ne bih želio moralizirati i dijeliti savjete jer sam i sam za prvi koncert Stonesa u londonskoj O2 Areni u studenom 2012. jednu ulaznicu platio 406 funti. Do tada sam ih masu puta gledao besplatno ili po normalnim cijenama, kao 2003. u ekskluzivnim, ‘nenormalnim’ malim dvoranama poput minhenskog Circus Kronea, londonske Astorije i pariške Olympije, za koju je Izzy Stradlin iz Guns N’ Roses pokušavao nabaviti ulaznicu u lobiju hotela gdje su Stonesi odsjeli. Za takve lokacije platio bih i triput više jer ima smisla, ali eto, ovako danas funkcionira kapitalizam u običnom stadionskom MMF rock svijetu ili hangaru za 23 tisuće ljudi kakav je O2.
Vrijeme je da se stane
Korijeni ovakve odluke mogu se naći u godini 2007., kad su nakon par sezona uzastopnog sviranja Stonesi izgleda postali dosadni europskoj publici. Poluprazan stadion u Frankfurtu, gdje sam bio u devetom redu (sjedenje), a Keith Richards potpuno izgubljen, nagnalo me da napišem tekst naziva “Vrijeme je da se stane”. I prevario sam se, naravno.
Jer, znajući za dolazak 50-te obljetnice rođenja grupe, moj snalažljivi idol Mick Jagger, povrijeđene taštine smislio je jednostavan plan; maltretirat ćemo javnost do kraja 2012. s izjavama da turneje možda i neće biti, Keith i ja ćemo se svađati, a onda ćemo staviti pakleno skupe cijene ulaznica i svima pokazati tko je najjači. I nitko od promotora neće na nama zaraditi novce (dapače, izgubit će lovu kao u Hyde Parku), jer koncert košta cca. 4 milijuna dolara, ali će (ipak) svi htjeti u CV-u imati podatak da su radili sa Stonesima.
Bolje 10 ulaznica za Rufusa ili Cassandru
I bi svjetlo, i bi tako, pa ako kupujete ulaznice za stadion na Prateru, a više ih ne bude 15 minuta nakon 9 sati sutra ujutro, imate tri mogućnosti; otići u Beč 16.6. i družiti se s preprodavačima, otići na neki sekundarni website kamo su organizatori prebacili većinu ulaznica po još skupljim cijenama da legalno zarade i više (što se dogodilo u Londonu), ili možete za novce koje bi dali za travu Pratera otići oko 37.5 puta u Vintage Industrial Bar i vidjeti neke jako dobre nove bendove.
Ili kupiti 15 ulaznica za Psihomodo Pop u Domu sportova i povesti familiju koja voli Stonese a ne možete svi do Beča. Ili kupite desetak ulaznica za Rufusa Wainwrighta (2.4.) ili Cassandru Wilson (8.4.) koji uskoro dolaze u dvoranu Vatroslava Lisinskog.
Burek i hotel u Beču
Uračunate li u cijenu benzin, hotel i burek u Beču, mogli biste mjesec i pol dana posjećivati zagrebačke klubove. Možete napraviti i oboje, jedina pogreška bila bi da odete u Beč ko papak a ne posjetite niti jedan od ovih ekskluzivnih koncerata u Zagrebu.
Za 80 eura možda, ali budući sam Stonese gledao barem 25 puta vjerujte da se ne isplati za tu cijenu, pogotovo ne danas. Vidjet ćete uvijek istih 15 pjesama i eventualno tri druge, pa se čini da je bolje čuti neku novu glazbu koja bu vas kotrljala sljedećih 50-ak godina…
