Prve stranice priče o jednom od trenutno najvećih indie rock bendova bez sumnje su ispisane davne 2004. godine kad ih je po prvi put hrvatska publika ugostila u zagrebačkom KSET-u. Da je to bila ljubav na prvi takt jasno je svima koji su u ovih četrnaest godina imali priliku gledati kako se Matt, Aaron, Bryce, Scott i Bryan neprestano vraćaju i kako ih mi nestrpljivo očekujemo.
Njihovo posljednje izdanje, “Sleep Well Beast”, zahvaljujući kojem su na policu spremili Grammyja za “Najbolji alternativni album”, predstavili su na zagrebačkoj Šalati 10. srpnja. Bio je to njihov peti posjet Zagrebu. Za tu smo prigodu pripremili nekoliko pitanja, ali su dečki malo preozbiljno shvatili naziv albuma i prespavali termine za intervjue prije samog nastupa. Srećom, ove ljetne vrućine uspjele su razbuditi Scotta, koji nam je odgovorio netom prije njihovog nastupa na Lollapalooza Berlinu.
Prije ovogodišnjeg nastupa, posljednji ste put glavni grad Hrvatske posjetili 2013. godine. Koliko ste se kao bend promijenili u međuvremenu? Jeste li ostvarili neke osobne ciljeve?
Da, od tada smo, uz The National, radili na više projekata – album “Day Of The Dead” (op. a. tribute album posvećen bendu The Grateful Dead), EL VY (op. a. duo kojeg čine Matt Berninger i Brent Knopf, bivši bubnjar benda Menomena), LNZNDRF (op. a. trio kojeg čine Bryan i Scott Devendorf i Beirutov Ben Lanz), Aaron je producirao nekoliko albuma, a Bryce se bavio komponiranjem klasične glazbe. Sve što smo doživjeli na neki je način utjecalo na način na koji zajedno komuniciramo i stvaramo. Jedan od glavnih ciljeva bio nam je izaći iz sigurne zone unutar koje smo do tada radili na prijašnjim albumima. Željeli smo se malo opustiti i svi izravno doprinijeti na “Sleep Well Beast”. Djelomično se to dogodilo upravo zbog nove perspektive koju su donijeli drugi projekti.
Vaš album “Sleep Well Beast” dobio je nagradu Grammy. Smatrate li to važnim trenutkom u karijeri?
Osvojiti Grammyja svakako je bilo iznenađenje, svi smo bili prilično uzbuđeni kad se to dogodilo, djelovalo je posve nestvarno. Za tu nagradu zna čitav glazbeni svijet, pa pretpostavljam da je to bio bitan trenutak zbog kojeg će više ljudi čuti za naš bend i poslušati nas.
Ako se ne varam, “Sleep Well Beast” zvuči prilično drugačije nego sve ostalo što ste do tada snimili. Je li to rezultat drugačijeg pristupa stvaranju pjesama? Što vas je inspiriralo u istraživanju novih glazbenih elemenata?
Da, već smo u najranijoj fazi njegovog stvaranja željeli odstupiti od slojevitih i kompleksnih aranžmana i koristiti jednostavnije glazbene elemente – nadajući se kako će to ostaviti dojam prostranosti zvuka. Mislim da smo bili svjesni metoda i tehnika koje smo do tada koristili u stvaranju, to smo odlučili odvesti u smjeru koji je bio otvoreniji eksperimentiranju, greškama i svakakvim užasima.
Matt je nedavno surađivao s odličnim synth-pop bendom CHVRCHES. Kakvo je to bilo iskustvo?
Čuli smo da je bilo odlično – prilično zabavno iskutvo. Volimo taj bend i Laurenin stil pjevanja, a za detalje se morate obratiti Mattu.
Koliko je trenutna politička situacija u SAD-u opisana u vašim pjesmama? Mislite li da bi više glazbenika trebalo progovoriti o takvim temama?
Po završetku predsjedničkih izbora u studenom 2016. godine još smo uvijek bili u procesu snimanja “Sleep Well Beast”, i kao mnogi, bili smo potreseni rezultatima. Odmah smo izmijenili veći dio tekstova pjesama što je u albumu stvorilo osvrt na mračnu sadašnjost – s nadom da će budućnost donijeti promjene na bolje. Čak je i u nazivu albuma “beast” referenca na mlađu generaciju koja će se, nadamo se, probuditi i donijeti promjene. Oduvijek je svatko od nas aktivno pratio politiku, ali nikad nismo razmišljali o tome da kao bend direktno pristupimo politici. Smatramo da se politika i intima (ljubavne pjesme, itd.) na neki način preklapaju, budući da sve što se u svijetu događa, počevši od politike, svjetskih kriza i slično, direktno utječe na svačiji život, obitelj i voljene. Ne trebaju svi raditi pjesme o politici, ali svatko bi je trebao aktivno pratiti, glasati, raditi za dobrobit zajednice u čitavom svijetu, a ne za sadašnje sebične seronje.
Pjesma “Dark Side of the Gym” referenca je na Leonarda Cohena. Koliko je on utjecao na vas kao glazbenike?
Mi smo veliki Cohenovi fanovi – njegov glas i glazbeno stvaralaštvo uvijek nas inspiriraju. Jedinstvena iskustva i pogled na njih u svakoj nas od njegovih pjesama neprestano fasciniraju – na prekrasan je način izražavao melankoliju i čežnju. Matt i ja smo bili na njegovom nastupu prije nekoliko godina na jednom festivalu, obojica smo bili u suzama. Njegove pjesme su toliko snažne da smo se tada pretvorili u prave plačljivce.
U jednom od intervjua spomenuli ste i bend The Smiths kao jedan od najdražih. Postoji li ikakav bend sličnog zvuka kojeg ste nedavno otkrili?
Da, njihovi smo veliki fanovi, i baš kao i Leonard Cohen, i oni glazbi pristupaju na posve jedinstven način. Ništa se ne može mjeriti s njihovim tekstovima i Morrisseyjevim glasom. Mislim da je njihov utjecaj svepristuan: svaki melankolični bend koji je nastao u posljednjih nekoliko desetljeća bar je djelomično njima inspiriran, pa tako i mi!
Za kraj, možete li izdvojiti jednu od najdražih uspomena iz Hrvatske ili Zagreba?
Svaki posjet Hrvatskoj i Zagrebu, još od našeg koncerta u KSET-u, bio je divno iskustvo. Publika je puna podrške i topline – svi pjevaju i stvaraju energiju koja nas tjera da se vratimo kad god možemo. Hvala što ste nas ponovno ugostili, nadamo se da ćemo se uskoro opet sresti!
