The Moog: “Ne volimo kada nas uspoređuju sa The Strokesima”

2275

Nakon debija “Sold For Tomorrow” mađarski garage rock bend The Moog postao je ‘tražena roba’ i van granica svoje domovine, što potvrđuje i činjenica da su prvi mađarski rock bend koji je potpisao ugovor za američkog izdavača. Razgovor smo vodili prije odlaska benda u Ameriku, gdje su boravili ovo proljeće i snimali svoj drugi album, a na pitanja su naizmjence odgovarali pjevač Tonyo i bubnjar Gergő.

Za početak, predstavite nam bend!
Mi smo The Moog, bend je osnovan 2004. i jezgru benda činimo nas dvojica i gitarist Ádi, bili smo prijatelji u srednjoj školi, a preostala dva člana su nam se pridružila poslije.

U pressu benda stoji da je vaš gitarist poznati mađarski gitarist?
Haha, ne znamo zapravo tko je to izmislio. Imali smo press agenticu u Americi koja je morala napisati impresivnu biografiju o nama. Imali smo promjenu gitarista u bendu pa je to bio taj koncept ‘legendarni mađarski gitarist’. Sada jest legendarni gitarist, malo smo ga zezali zbog toga i stalno ga samo tako zovemo, haha…

Otkud dolazi ime The Moog?
To je po imenu kluba u Barceloni. Tamo smo bili kad smo imali 19 godina i stalno smo visili u tom klubu. Bili smo ponovo u Barceloni u rujnu prošle godine, otišli smo u klub, nažalost naš omiljeni gay DJ, DJ Purpur, nije bio ondje. Plaćao se upad, ali pustili su nas besplatno unutra kad smo im pokazali CD.

Razlog zašto smo izabrali to ime je što smo stalno visili tamo, a taj gay DJ je bio tako smiješan, smiješno je mijenjao ploče, plesao je na smiješan način…Uvijek smo htjeli imati kratko ime koje može biti internacionalno i koje možeš zapamtiti.

Muziku podržava

Također, to je ime marke sintisajzera. Ime vlasnika je Rober Moog, kao i ime njegove firme, Moog Music.

Je li istina da vas je vaš izdavač našao na MySpaceu?
Ja sam našao njega. Tražio sam po netu izdavačke kuće, po MySpaceu, poslao sam neke mailove, obično nikada nisam dobio odgovor, započeo sam razgovor sa MuSick Records i bili su zainteresirani za vrstu muzike kakvu mi sviramo. Art (izdavač, op. a.) je dovoljno lud za takvo nešto, hehe.

Poslao sam mu paket s biografijom benda, demom i live CD-om, svidjelo mu se i dao nam je ugovor. Ali nije bilo tako lagano, imao je puno pitanja, npr. koliko smo ozbiljni oko ovoga, kakva nam je obitelj… haha.

Jeste li prvi mađarski bend koji je potpisao za američkog izdavača?
Prvi mađarski rock bend, ako isključimo metal i ska. Pannonia Allstars Ska Orchestra su potpisali za Amerikance, ima i nekih metal bendova koji su potpisali za američke labele. Ali u našem žanru, mi smo prvi.

E da, bio je jedan izdavač iz Seattlea koji nam je također odgovorio, no to je bila šala. Jedan njemački izdavač je isto bio totalno zainteresiran, ali poslije više ne toliko, pa smo morali izabrati Arta. Bili smo sretni što smo mogli putovati u Ameriku, hehe!

Ponovo odlazimo tamo na proljeće kako bismo snimili novi album, imat ćemo i kratku turneju od tjedan dana, bit će zabavno.

Hoćete li surađivati s istim ljudima kao i na prvom albumu?
Prvi album bio je snimljen u Mađarskoj, a mixan u Seattleu sa Jack Endinom i masteriran u Los Angelesu, ali ovoga puta cijeli projekt bit će u Americi. Snimat ćemo u Seattleu u Londonbridge studiju, Geoff Ott će biti producent.

Svi govore da uvijek pada kiša u Seattleu, no nas je zahvatila samo jedan dan. Inače, u Seattleu svi pokušavaju biti Europljani, a usto ima i puno lezbi, što nije baš zabavno ako tražiš curu, hehe.

Kako je bilo raditi s Jack Endinom?
Odlično, on je stvarno cool, uvijek pita bendove što oni žele, tako je i nas pitao što želimo i onda je to napravio. Zapravo on je samo mixao naš album.

Novi producent je Geoff Ott, što znate o njemu?
Ne znamo ništa o njemu, znamo samo da je producirao Alice in Chains i Pearl Jam. I Nickelback, ali to baš nije naš stil, haha. I neke mlađe indie i emo bendove koji još nisu poznati, barem ja ne znam za njih.

U planu je i turneja po Americi? Hoćete li svirati možda s još nekim bendom s MuSick Recordsa? Koliko su vam uopće poznati ti bendovi?
Čuo sam i prije za te bendove, no oni nisu baš poznati ovdje. Što se zajedničkih svirki tiče, ne znam hoće li biti dostupni, ti bendovi ne sviraju baš tako često. Zapravo imat ćemo samo nekoliko koncerata po Zapadnoj obali, ali već na jesen ćemo imati veću američku turneju. A nakon Amerike imamo i europsku turneju na proljeće. Sigurno ćemo ići u Austriju, Njemačku, Švicarsku, Nizozemsku i Španjolsku.

Kako je vaš debi “Sold For Tomorrow” bio primljen u mađarskim medijima?
Pa novinari su bili prilično ogorčeni… još jedan bend bez originalnosti, zašto pjevaju na engleskom, trebali bi pjevati na mađarskom… ne vole nas baš, međunarodni članci su puno bolji…

Je li problem u nepostojanju mađarske scene i nerazumijevanju prema toj vrsti glazbe?
Ima mala indie scena, ali Mađarska, što se tiče medija – pa ne bih rekao da još nije spremna za ovakvu vrstu benda to bi bilo malo pretenciozno reći – ali uvijek se odnose jednako prema indie bendovima koji pjevaju na engleskom. Kažu da im nedostaje originalnosti, da nema razloga pjevati na engleskom, što je smiješno, jer da pjevamo na mađarskom nikada ne bismo došli do Amerike i izdali album u svim tim zemljama.

Mislim da svi ti novinari imaju ideje koji bendovi trebaju ići na američku turneju, a koji ne – oni koje oni vole, a ovi klinci, oni čak niti sviraju njihovu vlastitu muziku jer kradu od tud i tamo. Ta gorčina dolazi otud što nikada nijedan mađarski bend nije uspio u Europi ili u Americi, svaki novinar ima svoje omiljene bendove i žele njih vidjeti kako su uspjeli – npr. neki metal bendove. Po njima trebaš ići 10 godina u muzičku školu da bi bio kvalificiran svirati u, kako oni to zovu, ‘kvalitetnom rock bendu’, pet minuta duge solaže – to bi im se već svidjelo, velik raspon vokalnih sposobnosti…

Čula sam da je situacija s klubovima u Budimpešti prilično loša i da će se mnogi zatvoriti? Koja bi mjesta preporučili meni kao strancu?
U sljedeće dvije godine sva naša omiljena mjesta će se zatvoriti. Npr. Kultiplex se zatvara uskoro. Ima malo klubova u Budimpešti gdje možeš imati dobar zvuk i dobre uvjete za svirku. Kultiplex je jedan od njih i to će biti veliki gubitak. Lokalne vlasti su prodale zgradu za male novce, srušit će ju i napraviti park.

Ima bezveznih klubova kao npr. Rocktogon, Ráday club ili Wigwam u kojima stalno sviraju jedni te isti bendovi i to svaki mjesec, navrše 40 godina i onda sviraju covere. Ako želiš popiti pivu preporučamo bar Szimpla, a od klubova Trafó.

Ima li neki bend s kojim biste htjeli ići na turneju?
Aha, Motörhead! AC/DC, haha! Pa recimo The Strokes, moja cura je jednom tulumarila s njima, rekla je da su ‘dorks’, baš tu riječ je upotrijebila. Stalno nas zovu ‘ambasadori The Strokesa’ što je glupo jer muzički nemamo ništa zajedničko s njima. Možda smo prije imali neke pjesme koje su sličile The Strokesima, ali danas nemamo ništa zajedničko s njima.

Koji su vam onda osobni utjecaji?
Šezdesete, The Kinks, Sonics, Beach Boys, garage rock, Blondie, The Ramones, Blur… kad smo tek počeli s bendom, nakon srednje škole, svirali smo stalno jednu stvar od Blur, ali to nije bila “Song No.2”, bila je to pjesma sa albuma “Thirteen”, nikada je nismo naučili svirati kako treba… Placebo, HIM, Radiohead…kad sam bio mlađi volio sam i Faith No More.

0 Shares
Muziku podržava