The Misunderstood: “Before The Dream Faded” (1966.) – remek-djelo psihodeličnog rocka

2517

Zaboravljeni pioniri psihodeličnog rocka, The Misunderstood, davne su se 1966. godine iz Kalifornije zaputili u London snimiti svoj prvi album nakon čijeg su se snimanja, na pragu uspjeha, tragično raspali uplitanjem Vijetnamskog rata. Iako praktički nepoznat, album “Before The Dream Faded” je remek-djelo psihodeličnog rocka kojim su The Misunderstood zasjali gotovo godinu dana prije procvata psihodelije u ‘ljetu ljubavi’.

Priča o nastanku ovog albuma počinje sredinom ’60-ih godina u Kaliforniji gdje je, tada još nepoznati, britanski rock DJ John Peel (koji ih je navodio kao jedan od svojih najdražih bendova ikada) prisustvovao nastupu mladog benda iz Riversidea koji je dobivao epitete poput ‘američki Yardbirds’. Ime benda izabrali su nakon što su čuli pjesmu “Don’t Let Me Be Misunderstood” u izvedbi The Animalsa.

The Misunderstood su u tom razdoblju, kao i većina drugih bendova, pržili garažni blues rock, ali iz hrpe garažnih i r’n’b bendova izdvojio ih je snažan urlik pjevača Rick Browna i učestalo korištenje raznih gitarskih efekata na pedal steel gitari Glenn Ross Campbella.

Zanimljiv je podatak da su The Misunderstood prvi bend u povijesti (!) koji je na koncertima počeo koristiti svjetlosne efekte koji prate glazbu i tako pojačavaju psihodeličan doživljaj. Oduševljen njihovim nastupima i inovativnošću, Peel im postaje menadžer te im predlaže da svoju glazbu predstave na nešto ‘plodnijem’ tlu – u Londonu.

Odluka o selidbi u London dovela je do privremenih poteškoća jer iz benda izlazi ritam gitarist Greg Treadway, no ta će se promjena pokazati ključnom u budućem soundu benda jer na njegovo mjesto dolazi virtuozni gitarist, Britanac Toni Hill koji se savršeno uklopio u bend i počeo pisati pjesme s glavnim autorom Rick Brownom.

Bend nastupa po Londonu izvodeći svoje stare brojeve, a tandem Brown/Hill u međuvremenu stvara nove koje će se naći na albumu “Before The Dream Faded”. Već nekoliko mjeseci nakon dolaska smiješila im se blistava budućnost. Imali su talent, karizmu, inovativnost i snažan autorski dvojac koji je pisao ubojite pjesme.

Muziku podržava

Koliko je ovaj bend bio poseban i kakva je šteta što je nepravedno zaboravljen, čuje se odmah nakon nekoliko sekundi prve pjesme. Prvih 6 pjesama (snimljene u Londonu), u trajanju od jedva 16 minuta, predstavljaju nacrt za razvitak psihodeličnog rocka. Sve što se događalo u glazbi krajem ’60-ih godina The Misunderstood su, prije svojih slavnih kolega, iznijeli u velikom sjaju u nekoliko trominutnih pjesama.

U svakoj postoji prljavi garažni zvuk, ali uza svu žestinu pjesme uspijevaju zadržati svoju sanjivu psihodeličnu atmosferu. Brownov vokal iz glasnog laveža prelazi u nježne snene melodije, back vokali izranjaju sa svih strana, opušten i ‘rastegnut’ Campbellov stil sviranja pedal steel gitare isprepliće se s agresivnom Hillovom distorziranom gitarom, a pulsirajući bas Stevea Whitinga i bubanj Ricka Moea igraju se s čestim promjenama ritma.

U pjesmama se može pronaći svega; od čiste ‘garažne rokerice’ i neprepoznatljive obrade blues standarda, preko raga rocka u koji odjednom uleti blues solo na usnoj harmonici, te akustičnih folk dionica sve do uranjanja u kozmičku psihodeliju ludih gitara pa čak i noise.

Drugi dio albuma sastoji se od pjesama snimljenih tijekom njihovih rhythm&blues dana u Kaliforniji. U tom dijelu Brown se pokazuje kao vrhunski blues pjevač. Magazin Rolling Stone opisao ga je kao ‘Eric Burdon koji je progutao Howlin’ Wolfa’, a Campbella kao ‘Jeff Beck i Jimmy Page umotani u jedno’.

U tom dijelu vidi se snaga njihovih koncertnih nastupa. Izvedbe pjesama zvuče toliko sigurno i moćno da je nevjerojatna činjenica da su snimljene uživo za njihov prvi demo. Dok su njihovi suvremenici postepeno unosili psihodeliju u blues obrasce, The Misunderstood su hrabro cijeli prvi album uronili u nju, pa se tako i one, u biti jednostavne, blues stvari doimaju novo i svježe.

Tekstova ima prilično malo. Brown minimalističkim i efektnim stihovima otpjevanim svojim prodornim glasom i uletima back vokala postiže odličan dojam. Stihovi su spretno složeni, istovremeno zvuče nadrealno i kristalno jasno. Iako su zvučali prilično agresivno i mračno, teme pjesama su uglavnom ljubav i mir i time zapravo The Misunderstood zaslužuju titulu prvih hipija, s obzirom na činjenicu da je ostatak djece cvijeća počeo pjevati o miru i ljubavi tek kad je Vijetnamski rat došao do vrhunca. Žalosno je što se bend s ovakvim porukama raspao upravo zbog rata.

Upravo kada se o bendu počelo pričati, kad su počeli dobivati odlične kritike za album i kad je publika počela dolaziti na njihove šarenim svjetlima obojane koncerte, pacifistički nastrojeni Rick Brown dobiva poziv u Vijetnamski rat te bježi u Indiju, dok se The Misunderstood raspadaju i padaju u zaborav.

Dva tjedna nakon što je snimljen “Before The Dream Faded”, u London dolazi Jimi Hendrix i ubrzo postaje bogom psihodelije, a The Beatles tek počinju sa snimanjem “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Banda”. 1966. konkurencija na području psihodeličnog rocka bili su im jedino 13th Floor Elevators i eventualno The Beatlesi i The Rolling Stonesi s “Revolver” odnosno s “Aftermath”. Ironično je što je dio Kalifornije u kojem The Misunderstood nisu mogli naći publiku odmah nakon raspada benda postao prava Meka hipija.

Toni Hill je kasnije osnovao odličan prog bend High Tide s kojim je bio prvoborac heavy metala uz Black Sabbath, a Campbell blues-rock bend Juicy Lucy. Brown je o svojoj sudbini i indijskim avanturama napisao knjigu koja bi navodno ubrzo trebala dobit svoju filmsku adaptaciju. Brown i Campbell su osamdesetih godina ponovno formirali kratkotrajni Misunderstood, kojeg ni sami ne smatraju nastavkom benda iz ’60-ih.

The Misunderstood, baš kao što njihovo ime te slika na coveru i ime samog albuma kažu, pojavili su se s pjesmama u cijelosti uronjenim u novi žanr rocka, ali nažalost, s litice uspjeha koji im je bio zagarantiran, pali su u more odličnih bendova koji su iz raznih razloga danas slabo poznati ili gotovo nepoznati.

Ime ovog benda nećete naći u rock enciklopedijama, no svatko tko posluša ovaj album ili barem njihova prva dva singla “I Can Get You To The Sun” i “Children Of The Sun” složit će se da se radi o fascinantnom i neizmjerno važnom spomeniku počecima psihodelije.

Tekst: Dino Santaleza

0 Shares
Muziku podržava