Najveći headliner ovogodišnjeg INmusica, veliki The Cure, sinoć je nastupom zatvorio line-up na glavnoj pozornici 14. po redu INmusic festivala. Uz sveopće oduševljenje i iščekivanje njihovog nastupa te ekstenzivnu set-listu u trajanju od dva i pol sata, The Cure su se nažalost susreli i s tehničkim problemima s razglasom koje su stoički podnijeli i iznijeli koncert do samoga kraja uz kratku pauzu.
Mišljenja su pretežito podijeljena, stoga smo složili ‘knjigu utisaka’ naše ekipe iz uredništva i redakcije koja se sinoć našla na Jarunu te koja je odlučila podijeliti svoje dojmove oko samog nastupa The Curea:
“The Cure je zasjenio sam festival na kojem je nastupao. Dapače, da je bio samostalan nastup, skupio bi, ako ne više, barem jednako toliko publike koliko je prisustvovalo ovoj dark sanjivoj setlisti od dva i pol sata što je i samo po sebi posebno za festivalski nastup gdje smo navikli na daleko kraće nastupe. The Cure ima posebnu vezu s generacijom koja je izlazila 80-ih i 90-ih i na one koje su ti ljudi utjecali. Jedan su od onih bendova koji su se ukorijenili u naše društvo i dan danas zvuče dobro u miksu s aktualnom glazbom. Bilo je dojmljivo vidjeti reakciju Roberta Smitha i ekipe na petominutni nestanak razglasa usred koncerta gdje se trebaš snaći jer imaš opciju stati (što se u glazbenim krugovima smatra amaterskim ponašanjem) ili nastaviti pjevati (što je besmisleno jer te se ne čuje), ali The Cure je reagirao improviziranim jam sessionom kojim su dali lekciju mlađim kolegama u publici.” (Edo Plovanić)
“Prvi susret s bendom koji slušaš preko pola života sa sobom svakako nosi jako velika očekivanja. Uz to, kada ti setlistu čini materijal od preko dva sata i gigantske numere kao što su ‘Pictures of You’, ‘Fascination Street’, ‘Lovesong’, ‘In Between Days’, ‘A Forest’, ‘Disintegration’, ‘Just Like Heaven’, ‘Burn’, ‘Lullaby’, ‘Friday I’m In Love’, ‘Close to Me’, ‘Boys Don’t Cry’, onda znaš da je pred tobom večer koju ćeš pamtiti. Petominutno otkazivanje razglasa imalo je utjecaja na generalnu sliku ostatka koncerta i onu ‘gorljivu’ atmosferu u publici koja je nakon oslabila. S druge strane, bend je bio dosljedan do samoga kraja, Smith i ekipa činili su sve što mogu da ne razočaraju fanove i zbog toga zaslužuju veliki respect. Svakako očekujem reprizu u idealnijim okolnostima.” (Leonora Bedić)
“Nije Cure nikada bio neki od bendova s moje koncertne liste “za odstrel”. Nisam proplakao ‘Disintegration’ ili blejao u strop uz neujednačeni ‘Kiss Me, Kiss Me, Kiss Me’. No jučer u zbilja krnjim, festivalskim uvjetima, uz tehničke poteškoće, Cure je uz minimum truda oko prezentacije pokazao zašto je najveći bend koji je kročio Jarunskom jezerom. Cure uživo je best of setlista bez fige u đepu. I dalje fali koja suza na ‘Disintegration’, ali i to se skoro dogodilo. Bojim se pomisliti koliko je sve to epski u dvorani bez tehničkih poteškoća gdje svi čekaju ‘lights out’ i onaj prvi takt ‘Plainsong’.” (Mislav Miličević)
“Osobno, uz silan umor i tempo zadnjih nekoliko tjedana, nisam naročito doživio pad napona niti me zasmetala stanka. Znam, kao i mnogi, da bend kao The Cure neće publiku ostaviti zakinutom bez obzira na okolnosti. Tako je i bilo sinoć na Jarunu. Zvuk se nakon stanke popravio i odrađen je izvrstan set od čak 28 pjesama. Predivan presjek njihove karijere, s blagim izmjenama na bolje od ostatka nastupa ovog lipnja. Uz to, odsvirali su ‘Fascination Street’ i meni dovoljno. Međutim, ne mogu se oteti dojmu da koliki god obožavatelj bio, nisu bili naročito poticajni. Uz dužno poštovanje izvođačke slobode, Smith je često kasnio s vokalnim dionicama u usporedbi s album verzijama, što može umanjiti uživanje publike u sing-alongu. Nadalje, očigledan manjak kontakta s publikom, čak nisam zamjerio, već protumačio kao miks sramežljivosti, umjetničkog izričaja i imidža koji njeguju, gdje se komunikacija odvija kroz stihove, a njihova mističnost i mračna atmosfera poznato su njihov zaštitni znak. Konačno, radiofoničnim hitovima ionako će uvijek dobiti na simpatičnosti, a istima su noćas ozarili obraz mnogima i rasplesali nekoliko generacija. The Cure je bio i više nego odličan odabir za zatvaranje ovogodišnjeg main stagea.” (Patrik Horvat)
“Ako ne računamo davni i kratki nastup The Curea u Puli u sklopu talijanskog show-a, sinoć smo po prvi put mogli poslušati velikane goth rocka u Hrvatskoj: moja očekivanja su u potpunosti ispunjena. Dvosatna svirka bila je ispunjena najdražim mi pjesmama: ‘Burn’, ‘Never Enough’, ‘A Forest’, ‘Disintegration’, a onaj trenutak u kojem mi više ništa nije moglo pokvariti koncert bio je kad su odsvirali ‘Deep Green Sea’, pjesmu zbog koje sam se zaljubila u bend i glazbu uopće. Taj mračni spektakl više ništa nije moglo uništiti, pa čak ni kad je na nekoliko minuta razglas u potpunosti otkazao: nekima je to možda pokvarilo koncert – meni ga je zapravo svrstalo u one prekrasne, nesavršene trenutke, upravo one koji će nam ostati u najljepšem pamćenju. Uostalom, bend se nije dao smesti, a i publika im je dala svesrdnu podršku. Zaista sam se osjećala kao da sam dosanjala nedosanjani san.” (Andrea Basić)
“Moram priznati da The Cure nije bio moj ‘osobni headliner’ ovogodišnjeg festivala, ali mi je svakako bilo drago dodati ovaj koncert na listu posjećenih. Otvorenje koncerta s ‘Plainsong’ nisam doživjela zbog rijeke ljudi koja se slijevala prema pozornici, ali je zato ‘Pictures Of You’ pokrenula navalu nostalgije za srednjoškolskim danima. Otprilike je ta nostalgija moj generalni dojam koncerta. Dramu s padom napona je najbolje zaboraviti, ali je zaista prava šteta što se to dogodilo upravo njima jer je ta drama sa zvukom trajala još neko vrijeme nakon što je oprema proradila. Robert Smith nije pretjerano komunikativan frontman što zapravo i odgovara ovom bendu. Uspjeli su samo glazbom spojiti i ujediniti najbrojniju publiku na ovogodišnjem izdanju – tisuće ljudi različitih generacija u jedan koncertni spektakl koji ćemo svi dugo pamtiti.” (Nina Vulić)
“Ne znam koja je priča stajala iza problema s razglasom, ali shvatio sam da Robert Smith i ekipa nisu previše marili oko toga i nastavili su svirati barem za one vjerne fanove u prvim redovima sve dok se razglas ponovno ne osposobi za one koji su njihovu melankoličnu priredbu gledali iz daljina. The Cure su jedan od bendova čiji početak setliste djeluje mračno, a kako se koncert približavao encoreu, atmosfera je postajala pozitivnija i lepršavija. S obzirom na to da ovaj bend nije primaran razlog mojeg odlaska na INmusic, nisam imao ogromna očekivanja za razliku od ljudi kojima sam bio okružen. Mišljenja su podijeljena, ali The Cure je vidljivo pružio zabavu mladolikim štovateljima ovoga žanra jednako kao i njihovim nostalgičnim roditeljima.” (Tomislav Stanić)
