Vintageov stage ovoga četvrtka (18. listopada) postaje pozornica eksperimentalnog kazališta kojim orkestrira jedna jedina Tamara Obrovac.
Tamara i Transhistria Ensemble znani su po osebujnom zvuku – suvremenom jazzu koji otvoreno koketira s drugim žanrovima. Tamara i ekipa se ne srame kada treba pročačkati po istarskom nasljeđu i naizgled olako stvaraju mediteransku jazz fuziju. Pritom bez po’ muke balansiraju između visoke i popularne umjetnosti, spajajući ozbiljan umjetnički izražaj s poštenom dozom zezancije. Zahvaljujući pozamašnom znanju i stilu kojem malo tko parira, Tamara Obrovac danas s punim pravom može nositi titulu kontese improviziranog jazza.
Za zagrijavanje prije koncerta u Vintageu popričali smo s Tamarom o glazbenoj tradiciji domaćih prostora, povezanosti hip-hopa i jazza, a nakratko smo se dotakli i književnosti i politike.
Snimila si pjesmu “Turbofunk” s Rambom Amadeusom. Znamo da je Rambo vrstan teoretičar turbofolka, s obzirom da je i sklopio pojam, ali me zanima što ti misliš o turbofolku kao društvenom fenomenu?
Izgleda da je to izričaj tipičan za naše ex-jugoslavenske, a posebno istočne prostore u kojima se i na drugim razinama događaju neki zanimljivi spojevi; nisam nikad ozbiljno razmišljala o turbofolku kao društvenom fenomenu, ali mi se čini da je suština “problema” u tome da se neke lokalne tradicije na čudnovat način spajaju s takozvanim “uvoznim” i modernim elementima.
Da se odmaknemo od narodnjaka prema narodoznanstvu, čini se da te često inspirira slavenska mitologija. Možeš li nam reći koji ti je dio slavenske kulture ili glazbe osobito zanimljiv?
Pa naravno da me prvenstveno zanima istarska tradicija jer sam uz nju odrasla, iako nisam direktno imala doticaja s glazbom, u porodici se nitko nije aktivno bavio njome. Slavenskom mitologijom se nisam posebno bavila, a od naših glazbenih tradicija su mi zanimljive gange i rere te neka zanimljiva pjevanja u Lici i Banovini… Od drugih tradicija dotakla me vokalna glazba iz Gruzije, pogotovo zborska višeglasja.
Aktivna si u očuvanju tradicionalne istarske glazbe i revitalizaciji istarskih dijalekata. Nekim od tih govora prijeti izumiranje zbog starosti i malog broja govornika. Kolika je uloga glazbe u očuvanju kulturne baštine i smatraš li to nekom vrstom životne misije?
U doticaj s istarskom dijalektalnom tradicijom sam došla prije nekoliko godina preko poezije različitih istarskih pjesnika, onih slavenskog i romanskog podrijetla. Očarala me sama melodija nekih govora, odnosno stihova koje sam uglazbila. Svakako da korištenje dijalekata u suvremenijim glazbenim formama može skrenuti pažnju na njihovo postojanje i ugroženost.
U Vintageu nas očekuje repertoar s albuma “Neću više jazz kantati”. Tome se, bome, veselimo. Ipak si se uspjela othrvati “prodaji duše đavlu” i ostati autohtona. Koliko ti je bitna zezancija u glazbi pokraj ovog ozbiljnog dijela posla?
Čovjek ne treba sam sebe shvaćati preozbiljno, a humor je jedna od stvari potrebnih za duševno zdravlje. 🙂
Kakva su tvoja iskustva rada u inozemstvu u usporedbi s Hrvatskom?
Svakako je vani tržište veće i razvijenije pa mnoge stvari funkcioniraju bolje u organizacijskom smislu, ali je glazba uvijek bila jednako dobro prihvaćena i od publike i od kritike, kako vani, tako i u Hrvatskoj. Naravno da se u Hrvatskoj osjećam više domaće.
Što misliš o hip-hopu? Ako mogu primijetiti, tvoja dikcija i melodije ponekad slijede slične zakonitosti poput reperskog flowa.
Hip-hop je bio dosta zastupljen u eteru svojevremeno, pa sam mogla shvatiti na koji način repersko vokaliziranje ritmički funkcionira, ali nama u izvedbama nisu strani mnogi glazbeni idiomi koje često koristimo kao glazbene citate…
Koliko ti je bitna spontanost, bilo da se radi o osobi, glazbi, stilu života?
U glazbi, pogotovo improviziranoj, svakako je jako bitna, a i općenito u životu nije na odmet. 🙂
Koju si dobru knjigu pročitala u zadnje vrijeme?
“Lisicu” Dubravke Ugrešić.
Ne znam kakva si za politiku, al evo, kako je aktualno, jesu ti bolji izbori u Bosni i Hercegovini ili u Brazilu?
Politiku baš ne pratim, pa ne znam koji su mi bolji. 🙂 Jedino sam u Bosni i Hercegovini vidjela plakate s dosta različitih osoba, stranki, naroda kad smo se nedavno vraćali sa svirke iz Sarajeva. Ne znam kako je u Brazilu, ali u susjedstvu su djelovali dosta kompleksno.
