Proizavši iz britanske novovalne synthpop scene kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih, predvođeni tekstopiscem i pjevačem unikatnog glasa, Markom Hollisom, Talk Talk bili su britanska glazbena grupa osnovana u Londonu 1981. godine teško smjestljivog zvuka.
Njihov spoj elektronske, ambijentalne, klasične, jazz i blues glazbe povezan s Hollisovim tekstovima životne tematike odgovoran je za neke od ponajboljih pjesama ikada napisanih od kojih je nekolicina postala svjetski poznatim hitovima. Također su bili preteča post-rock žanra koji je svoj zenit popularnosti doživio devedesetih godina.
Tijekom svoje deset godina duge karijere sveukupno su izdali pet studijskih albuma, koji su svaki za sebe predstavljali sasvim novo te također neponovljivo poglavlje u njihovom artističkom izražavanju što je nedostajalo mnogim njihovim rivalima s kojima su često bili uspoređivani. Svoj su službeni raspad objavili 1991. godine nakon čega su se članovi grupe posvetili svojim drugim projektima.
1977.
Na drugoj godini napustivši Univerzitet Sussex na kojem je studirao dječju psihologiju te inspiriran aktualnim britanskim punk pokretom vrativši se u svoj rodni London, vokalist, gitarist i klavijaturist grupe, Mark Hollis (r. 4.1.1955., Tottenham, London) započinje pisati svoje prve pjesme, dok mu njegov brat (također manager, producent i tekstopisac grupe Eddie & The Hot Rods) Ed Hollis osigurava dovoljno vremena i prostora da u studiju koji su osnovali Island Records snimi svoje prve demo snimke.
1978.
Nakon što je spomenuta etiketa odlučila sklopiti snimateljski ugovor sa njegovim prvim bendom – The Reaction, Hollis zajedno s njim tijekom godine izdaje njihov jedini singl, “I Can’t Resist” također im dopuštajući da snime pjesmu “Talk Talk” koja će se nešto kasnije naći na punk kompilaciji raznih izvođača naziva “Streets” etikete Beggars Banquet. Kako ih je financijski pretežno uzdržavala Hollisova supruga Flick, bend će se raspasti tijekom sljedeće 1979. godine.
1981.
Travanj: Ed Hollis uvodi dva glazbenika – bubnjara Leeja Harrisa (r. 20.7.1962., Essex) i basista Paula Webba (r. 16.1.1962., Essex) – prijatelje iz školskih dana te također veterane nekoliko southendških r&b bendova s kojima je zajedno radio na novim demo snimkama svojeg brata Marka Hollisa, te kojima također pridružuje klavijaturista Simona Brennera (r. Engleska). Kako su prve probe i uvježbavanja temeljene na Hollisovim pjesmama išle dobro, odlučuju oformiti grupu nazvavši se Talk Talk (ime inspirirano imenom spomenute pjesme “Talk Talk” Hollisovog prijašnjeg benda The Reaction), dok im Ed Hollis osigurava snimateljski ugovor s Island Recordsom čiji će čelnik, Keith Aspden napustiti svoju dužnost kako bi postao njihov manager.
Rujan: U Londonu održavaju svoj prvi nastup uživo.
Listopad: DJ BBC Radija 1, David “Kid” Jensen prisustvuje njihovom debitanskom koncertu nakon kojega ih poziva da za njega snime radijski session.
Studeni: Impresionirani njihovim demo snimcima koje je producirao producent The Rolling Stonesa, Jimmy Miller, EMI Records s bendom odlučuju sklopiti dugogodišnji snimateljski ugovor.
1982.
Veljača (5): Objavljen je njihov debitantski, također najavni, singl njihovog debitantskog albuma, “Mirror Man” koji se ne uspijeva uvrstiti na nacionalni UK chart singlova.
Svibanj (1): Drugi singl s još uvijek nadolazećeg debitantskog albuma, “Talk Talk” u početku doseže 52. mjesto UK charta, dok tijekom mjeseca sviraju kao predgrupa za Duran Duran (tada također potpisani za spomenutu etiketu EMI) na njihovoj britanskoj turneji.
Kolovoz: Otiskuju se na svoju prvu turneju po Sjedinjenim Državama na kojoj su nastupali kao predgrupa za Elvisa Costelloa i njegov prateći bend The Attraction.
Rujan (4): Njihov debitantski album, u potpunosti synthesizerski nastrojeni te kritički toplo dočekani “The Party’s Over“, kojega je na preporuku EMI-ja producirao Colin Thurston (bivši tonac Davida Bowiea te producent prva dva albuma Duran Durana) te čije sve pjesme potpisuje ili supotpisuje Hollis, doseže 21. mjesto UK charta, dok se otiskuju na svoju prvu predvodničku turneju po Velikoj Britaniji.
(11): Treći te ujedno i posljednji singl s njega, “Today” doseže 14. mjesto UK charta.
Studeni (6): Singl “Talk Talk” doseže 75. mjesto US charta.
(20): U SAD-u izdan pod nazivom “Talk Talk”, album “The Party’s Over” doseže 132. mjesto US charta.
Prosinac (4): Reizdani singl “Talk Talk” sada doseže 23. mjesto UK charta.
1983.
Travanj (2): Njihovo jedino izdanje u godini, singl “My Foolish Friend” koji se ne pojavljuje na niti jednom njihovom studijskom albumu, doseže 57. mjesto UK charta, dok tijekom godine ulaze u studio te započinju rad na svojem sljedećem albumu, a Brenner napušta grupu bivajući zamijenjen klavijaturistom, tekstopiscem, kompozitorom i producentom Timom Friese-Greeneom (r. Timothy Alan Friese-Greene, Engleska), ranije poznatom po produkciji albuma “The Golden Age Of Wireless” (1982.) Thomasa Dolbyja i “Two By Two” (1983.) Blue Zoo.
1984.
Siječanj (28): Najavni singl njihovog nadolazećeg drugog albuma, antologijski te također naslovni “It’s My Life“, doseže 46. mjesto UK charta. (Singl će 2003. obraditi američka grupa No Doubt te njime doseći 10. mjesto US te 20. mjesto UK charta. Također će se tijekom iste godine naći u verziji Liquid People vs. Talk Talk te doseći 64. mjesto UK charta.)
Veljača: Sljedeći sličan stil svojeg prethodnika “The Party’s Over” te zbog tematike pjesama bivajući relativno ignoriran u thatcherizmom zahvaćenoj Velikoj Britaniji, njihov drugi studijski album – “It’s My Life” kojega je u cjelosti producirao Tim Friese-Greene te na kojem također gostuju Ian Curnow (klavijature), Phil Ramocon (klavir), Robbie McIntosh (gitara), Morris Pert (perkusije) i Henry Lowther (truba), doseže 35. mjesto UK charta također postavši zlatnim u svim većim europskim državama gdje je ušao u Top 5 te im priskrbio kultni status.
Travanj (21): Drugi singl s njega, “Such A Shame” doseže 49. mjesto UK charta kako se otiskuju na svoju europsku turneju koja je uključivala nastupe u Belgiji, Nizozemskoj, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj.
Svibanj (19): Potpomognut remiskom Stevea Thompsona, singl “It’s My Life” doseže 31., a album “It’s My Life” 42. mjesto US charta. Album će na dotičnom chartu provesti punih pet mjeseci.
Srpanj (7): Singl “Such A Shame” doseže 49. mjesto US charta.
Kolovoz (11): Treći te ujedno i posljednji singl s njega, “Dum Dum Girl” zaustavlja se na 74. mjestu UK charta.
Listopad: Samo za područje Italije objavljen je album remikseva “It’s My Mix” s remiksevima pjesama sa spomenuta prva dva studijska albuma grupe ubrzo postavši vrlo tražen na britanskom import tržištu.
1985.
Siječanj: Nastupaju na talijanskom festivalu San Remo nakon čega ulaze u studio te započinju rad na svojem sljedećem albumu.
Rujan (28): U Velikoj Britaniji reizdan nakon njegova velikog svjetskog uspjeha, singl “It’s My Life” sada postaje omanji britanski hit.
1986.
Veljača (8): Najavni singl njihovog nadolazećeg trećeg studijskog albuma, “Life’s What You Make It” na kojem dominira zvuk klavira, doseže 16. mjesto UK charta.
(15): Singl “Life’s What You Make It” doseže 90. mjesto US charta.
Ožujak (1): Često smatran prapočetkom britpop ere sredine devedesetih, njihov treći studijski album, remek-djelo “The Colour Of Spring” kojega je ponovo u cjelosti producirao Tim Friese-Greene (također uz Hollisa glavni ko-autor svih pjesama na njemu) te na kojem uz spomenute Curnowa, McIntosha i Perta također gostuju Steve Winwood (klavijature, orgulje; ex Spencer Davis Group/ex Traffic/ex Blind Faith), Martin Ditcham (perkusije), Mark L. Feltham (usna harmonika), Alan Gorrie (bas), Phil Reis (perkusije), David Rhodes (gitara), David Roach (saksofon), Gaynor Sadler (harfa) i Danny Thompson (bas), doseže 8. mjesto UK te 58. mjesto US charta ubrzo postavši zlatnim u Velikoj Britaniji. Album će u cijelom svijetu biti prodan u preko dva milijuna primjeraka postavši njihov najuspješniji projekt u karijeri.
(22): Drugi singl s njega, “Living In Another World” doseže 48. mjesto UK charta kako započinju svoju veliku promotivnu svjetsku turneju nakon koje će u potpunosti prestati nastupati uživo.
Svibanj (24): Treći singl s njega, balada “Give It Up” zauzima 59. mjesto UK charta.
Studeni (22): Četvrti te ujedno i posljednji singl s njihovog aktualnog trećeg albuma, “I Don’t Believe In You” postaje omanji britanski hit.
1987.
Za vrijeme dok su se tijekom godine bavili radom na svojem sljedećem studijskom albumu, zajedno sa svojom suprugom Flick i njihovo dvoje djece Hollis se iz Londona preselio u ruralni Suffolk (Engleska), a Webb i Harris se ponovo stacionirali u sjeverni dio Londona.
1988.
Rujan (24): Izdan za EMI-jevu etiketu Parlophone, snimljen u Wessexu (London), njihov četvrti studijski album, još jedno remek-djelo “Spirit Of Eden“, kojega je opet u cjelosti producirao Tim Friese-Greene (također uz Hollisa ponovo glavni ko-autor pjesama na njemu) te na kojem uz spomenute Ditchama, McIntosha, Felthama, Thompsona i Lowthera također gostuju Simon Edwards (meksički bas), Nigel Kennedy (violina), Hugh Davies (shozygs), Andrew Stowell (fagot), Michael Jeans (oboa), Andrew Marriner (klarinet), Christopher Hooker (engleski rog) i crkveni zbor chelmsfordske katedrale, doseže 19. mjesto UK charta, dok jedini singl skinut s njega, anti-heroinski “I Believe In You” postaje omanji britanski hit. Jazz-rock-ambijentalno-klasičnog zvuka, konceptualno te eksperimentalno nastrojen vršit će veliki utjecaj na mnoge izvođače tijekom devedesetih a i kasnije bez obzira na njihovu stilsku orijentaciju.
Listopad: Zbog manje komercijalnog zvuka spomenutog albuma, izjavljuju da ga neće koncertno promovirati.
1989.
Nakon raskida ugovora s EMI-jem (kojima se nije svidio slabiji plasman spomenutog posljednjeg studijskog albuma na top-listama te također njihov novi, više nekomercijalni, smjer), potpisuju svoj novi snimateljski ugovor za tada Phonogramovu (zatim Polygramovu, danas Universalovu) jazz etiketu Verve Records.
1990.
Lipanj (9): Reizdan kako bi promovirao nadolazeću ‘best of’ kompilaciju, singl “It’s My Life” sada doseže 13. mjesto UK charta.
(16): Spomenuta ‘best of’ kompilacija “Natural History: The Very Best Of Talk Talk“, također izdana na istoimenom VHS-u, koju su izdali Parlophone/EMI kako bi pokrili minus od slabije prodaje posljednjeg albuma grupe, “Spirit Of Eden”, direktno ulijeće na 3. mjesto UK charta po izdanju. Kompilacija će se na dotičnom chartu zadržati punih pet mjeseci te se diljem svijeta prodati u više od milijun primjeraka postavši jedna od ultimativnih must-have kompilacija objavljenih ikada.
Rujan (15): Također reizdan, singl “Life’s What You Make It” sada doseže 23. mjesto UK charta.
Prosinac (1): Također reizdan, singl “Such A Shame” sada postaje omanji britanski hit.
1991.
Ožujak (9): Najavljujući još jednu kompilaciju remikseva grupe, reizdani te remiksirani singl “Living In Another World ’91” također postaje omanji britanski hit.
Travanj (6): Sljedeći ponovo obnovljeni interes za bend te veliki uspjeh spomenute prošlogodišnje ‘best of’ kompilacije, nova kompilacija remikseva – “History Revisited: The Remixes“, koju su Parlophone/EMI izdali bez ikakvoga prethodnog dopuštenja grupe, smješta se na 35. mjesto UK charta po izlasku.
Rujan (28): Nastavljajući se na stil svojeg prethodnika “Spirit Of Eden”, njihov peti te također posljednji studijski album u karijeri, također remek-djelo – “Laughing Stock” čije su sve pjesme ponovo napisali Hollis i Friese-Geene (također ponovo potpisuje njegovu cjelokupnu produkciju) te na kojem uz Felthama, Ditchama, Edwardsa i Lowthera također gostuju Levine Andrade, Stephen Tees, George Robertson, Gavyn Wright, Jack Glickman, Wilf Gibson i Garfield Jackson (svi viola) te Ernest Mothle (akustični bas), Roger Smith (čelo), Paul Kegg (čelo) i Dave White (kontrabas, klarinet), smješta se na 26. mjesto UK charta po izdanju također iznjedrivši tri singla: “After The Flood”, “New Grass” i “Ascension Day” koji se nisu uspjeli uvrstiti na nacionalni UK chart singlova. Negdje oko vremena njegove objave Webb će obznaniti da napušta bend.
Studeni: Zbog njihovog neisplaćivanja honorara članovima benda te neodobrenom izdanju aktualne kompilacije remikseva u ožujku, podnose tužbu protiv svoje bivše etikete EMI te nedugo zatim objavljuju svoj konačni raspad. (Spor protiv dotične etikete dobit će u ožujku sljedeće godine. Pritisnuti zahtjevima grupe i managera Keitha Aspdena, EMI će povući te također uništiti sve preostale kopije spomenute kompilacije remikseva koje su se do tada nalazile u prodaji.)
Nakon raspada grupe, Webb i Harris će oformiti svoj vlastiti bend – .O.rang s kojim će izdati dva albuma: “Herd Of Instinct” (1994.) (na kojem između brojnih ostalih također gostuju Beth Gibbons iz Portishead, Anthony Thistlewaite – bivši član The Waterboysa te Matt Johnson iz The The) i “Fields And Waves” (1997.) te također EP “Spoor” (1994.), Friese-Greene pod pseudonimom Heligoland objavljivati svoje vlastite uratke – albume “Heligoland” (2000.) i “Pitcher, Flask & Foxy-Moxie” (2006.) te također EP “Creosote & Tar” (1997.) (također je producirao album “Ferment” britanske grupe Catherine Wheel objavljen 1992. godine), a Hollis se otisnuti u svoju solo karijeru za vrijeme koje će objaviti svoj album prvijenac jednostavnog naziva “Mark Hollis” (UK#53; 14. veljače 1998.) te također surađivati s izvođačima kao Phill Brown & Dave Allinson, zatim UNKLE i Anja Garbarek.
Webb je također ranih 2000-ih prisvojio ime Rustin Man te surađivao sa spomenutom Beth Gibbons na njezinom solo albumu “Out Of Season” (2002.) te producirao album “The Year Of The Leopard” (2006.) Jamesa Yorkstona, Harris je također svirao na spomenutom albumu Beth Gibbons te također albumima “Waiting For The Bricks To Fall” (2003.) Midnight Choir i “///Codename: Dustsucker” (2004.) Bark Psychosis, dok Brenner i Hollis zbog stiha “…L.A. Today, it’s a dream away…” snose dio autorskih prava za singl “L.A. Today” (2003.) DJ-a Alexa Golda na kojem također gostuje Philip Oakey (The Human League).
1997.
Veljača (8): Sljedeća retrospektiva uradaka grupe, još jedna ‘best of’ kompilacija – “The Very Best Of Talk Talk” smješta se na 54. mjesto UK charta po izlasku.
Ostale kompilacije grupe su: “Asides Besides” (1998.), “12X12 Original Remixes” (2000.), “The Collection” (2000.), “Missing Pieces” (2001.), “The Essential” (2003.) i “Introducing” (2003.).
1999.
Veljača: Samo za područje Njemačke objavljen je live album “London 1986” sa snimkom koncerta grupe održanog u londonskom Hammersmith Odeonu 8. svibnja 1986. godine.
2007.
Ožujak (12): Prijašnja ‘best of’ kompilacija – “Natural History: The Very Best Of Talk Talk” reizdana je skupa s pratećim bonus DVD-om na kojem se nalaze svi, također vrlo hvaljeni, video spotovi grupe.
