“Neosporno je tvoje umijeće, međutim ja u ovoj tvojoj vrsti izražavanja ne pronalazim ništa lijepog. Dapače, osim što me ovo čini krajnje nervoznom, imam sad nakon ove tri minute i malo blaži poriv za povraćanjem“, ispalila je Martina Tomčić u snimljenoj epizodi “Supertalenta” i ostala živa. Preko puta nje se kočio 17-godišnji bubnjar Roko Dubravica ispunjen malo i tremom, malo i adrenalinom.
Martina Tomčić je, za početak, plaćena da sve natjecatelje u tom projektu presluša i doživi, i za to je vjerojatno više honorirana nego što je plaća liječnika pedijatra, školskog pedagoga ili pak učitelja koji isto tako moraju slušati razne stvari od maloljetnih osoba, ne uvijek bajne. Sukladno pravilima u showu, ona ima pravo kritizirati, ali ako je bubnjanje nekog maloljetnika čini nervoznom, iritira ili tjera na povraćanje, možda je bolje da potraži pomoć ili ode na bolovanje. Da danas ovako nešto kaže liječnik, pedagog, ili učitelj maloljetnom djetetu, vjerojatno bi mogao/mogla očekivati: “Gospodine/gospođo, je l’ vam dobro, odite malo na bolovanje, psihički ste iscrpljeni, vjerojatno puno radite”. Gospođa Tomčić vjerojatno puno radi, ima privatnu školu, kojoj ovakva reklama sigurno nije trebala. Tko zna kako se razgovara unutar zidova te škole kad nema kamera da to snime?
Naravno da je kritika legitimna stvar, no pitanje je koliko je ovakav način izražavanja primjeren za mlađe od 18 i za televiziju kao takvu. Učitelj, liječnik ili pedagog mogu s ovakvim rječnikom očekivati inspekciju. Tomčić je pjevački guru, ona to valjda smije raditi jer je to show, jer to diže gledanost, a gledanost donosi novce, i to sve na nepotrebnom vrijeđanju jednog sedamnaestogodišnjaka. Ako joj je to bubnjanje tako smetalo, mogla je reći da je sve to skupa “mimoišlo” ili da se u tom nije našla ili da joj sve to nije dovoljno dobro i bila bi to još jedna obična priča o momku koji nije oduševio na audiciji. Jedno je djetetu ili adolescentu reći da njegov rad nije dovoljno dobar, a drugo je vrijeđati i na tome skupljati gledanost. Baš me zanima ima li taj momak bend, mogli bi izdati album, s citatom dotične na naslovnici. Uostalom, lista djela koja su uspjela nadživjeti vrijeme svog nastanka je duga i porazna po pljuvače: prvi albumi Led Zeppelina i Black Sabbatha, električni Dylan, “Posvećenje proljeća” Igora Stravinskog, itd.
“Ali to je sve show i na to je Dubravica morao računati. Sorry”, rekao bi pasionirani poštovatelj takve vrste zabave. Zabave temeljene na vrijeđanju maloljetnika?! Čak i da se to Martini Tomčić otelo, netko bi na toj televiziji mogao vidjeti da je to što je rekla apsolutno neprimjereno. Naravno, da ih je doista briga za klince, bar onako kako mekeću u svojim humanitarnim akcijama, to bi i učinili. Za praznike i posebne dane u godini ih je, valjda, briga za djecu i omladinu, a u ostatku godine ih mogu vrijeđati?!
Ima još jedna stvar. Dubravica je, osim što mu se Tomčić obratila biranim riječima, čuo još (od ženske članice žirija) da je njegovo bubnjanje sexy. Publici je takva primjedba bila simpatična. Ajmo zamisliti – da je, umjesto Roka, bubnjala jedna sedamnaestogodišnja djevojka i da joj je to rekao muškarac od cca 38 godina ili stariji, bi li to bilo jednako simpatično?
Ako već moraju postojati ovakvi showovi, barem neka postoji donja dobna granica, da se barem naši najmlađi, kojih je svake godine sve manje, zaštite od poganih jezičina i uistinu nepotrebnih izlaganja glupim komentarima. Bar neka do osamnaeste misle da žive u boljoj zemlji nego što ona doista jest.
