The Doors su bili rock bend koji nije imao basista. Prkosili su tako jednom od osnovnih postulata rock benda, ali samo po pitanju nastupa uživo. Što se studijskog materijala tiče, istina je da nisu imali jednog basista; imali su ih nekoliko.
Na koncertima je lijeva ruka Raya Manzareka držala bas dionicu na Fenderu Rhodes, John Densmore svirao je bubnjeve, Robby Krieger gitaru, a Jim Morrison je pjevao. Kako su sami rekli jednom prigodom, odsustvo basista pomoglo im je istražiti različite zvukove i učinilo prepoznatljivim u odnosu na druge glazbene suvremenike.
Prisjetimo li se samih početaka dok su još bili šesteročlani bend po imenu Rick & the Ravens i u rujnu 1965. snimali demo pjesme, bas je svirala Patty Sullivan, u box-setu iz 1997. navedena kao Patty Hansen. Mjesec dana nakon što su snimljene demo verzije “End of the Night”, “Moonlight Drive” i “Hello, I Love You”, bend je promijenio ime, pridružio im se Krieger, a Manzarekova su braća otišla. Kada je bend otkrio da se bas može svirati na klavijaturama, napustila ih je i Patty.
Scheff je u jednom intervjuu otkrio da je tako dobro funkcionirao s članovima benda da su ga pozvali da im (p)ostane stalni basist i pravi član benda, no te je planove poremetila smrt Jima Morrisona. Nastavio je Scheff svirati na albumima “Other Voices” i “An American Prayer”, a kada bismo naveli baš sve basiste koji su svirali s The Doorsima nakon smrti Jima Morrisona – bilo bi ih dvadesetak.