Definicija genija gotovo uvijek je obuhvaćala neshvaćenost. Bilo da se radi o prezentiranim idejama od strane genijalca ili pak o obrascima ponašanja dotičnog, gotovo uvijek su oni koji su bili ili jesu ispred nas smatrani – pomaknutima. Ponekad smo genijalcima smatrali one koji nužno to nisu, ponekad smo genijalnost negirali jer nismo bili spremni prihvatiti prezentirane istine, no što kada se netko sam proglasi genijem?
„I made it so we could wear skinny jeans“ (Twitter, siječanj 2016.)
Kanye West, platinasti reper, poduzetnik i dizajner, posljednjih nekoliko godina potpada u ovu posljednju kategoriju. Produkt internetskog mnijenja 21. stoljeća sam je za sebe govorio kako je genijalni umjetnik te preuzimao zasluge za emancipaciju afro-Amerikanaca unutar SAD-a, i to na najbesmislenije načine.
Količina sadržaja na njegovom Twitter profilu je u najmanju ruku opsežna, čak i usporediva s izuzetno aktivnim računom Donalda Trumpa. Za detaljni pogled u glavu našeg protagonista bio bi potreban čitav serijal članaka i predznanje iz psihologije, stoga ćemo se kaniti psiho-analize te se okrenuti njegovoj najnovijoj seriji ispada. U njoj je Kanye napokon progovorio o svojoj hospitalizaciji i uzrocima psihičkog sloma, podržao pa povukao podršku Donaldu Trumpu, te izjavio kako je ropstvo “uvezenih” afro-Amerikanaca bio izbor. Ima toga još, no kako ne bi sve ostalo na pokrivanju najnovijeg ‘wtf’ Kanye momenta uz prikladne meme-ove i ostali branding, pokušat ćemo u ovom zanimljivom trenutku stati na loptu, pogledati što se događa i procijeniti je li Kanye zbilja genije ili se radi samo o pametnom marketingu ili potpunom ludilu.
“I am this generations Ford Hughes Jobs Disney” (Twitter, 25. travnja 2018)
Baš kao i sve vezano uz našeg junaka, tako je i ova vremenska crta događaja potpuno konfuzna. Sve je krenulo prije tri tjedna, kada je Kanye primljen nazad na Twitter. Tada je CEO tvrtke, Jack Dorsey, objavio na svom kanalu kratku ali jasnu poruku “welcome back @kanyewest!”. Ubrzo – prvi ispad i lagano zagrijavanje za ludilo. Kanye tvrdi kako je njegova pisana riječ na Twitteru “knjiga” te da mu nijedan publicist ne može uvjetovati kako će njegov rad izgledati, koliko će imati strana i gdje će se nalaziti.
Dosta o mom autu, hajmo malo o meni. Ili barem nešto tome slično. Kanye je nastavio u udarnom tonu te predstavio izlazak svog novog albuma koji će imati sedam pjesama, najavio album kolaboraciju s Kidom Cudijem, a i datumi izlaska albuma reperskih veličina poput Pusha-T ili Nasa bili su svojevoljno objavljeni na Twitter knjizi u nastanku.
Nije trebalo dugo čekati da ta knjiga postane “The Art of The Deal” 21. stoljeća. West tvrdi: Volim Kanye Westa, mi smo braća. Ne slažem se sa svime što on radi, no to nas čini individuama. Također, obojica navodno imaju energiju zmaja (od Šipova).
Iako nemamo namjeru baviti se Trumpom i čitavom problematikom njegova djelovanja, ovo je ključni moment i glavno sjeme sumnje, te možda i povod pisanja ovog članka. Trump i West nisu novost. No, Kanye s “MAGA” kapicom na glavi svakako jest. Baš kao što je bilo i za očekivati, uslijedila je burna reakcija glazbene scene. No ni to nije pretjerano bitno jer je već postalo dosadno i naporno pratiti moralnu vertikalizaciju moralno upitnog svijeta. O tome ćemo također reći nešto više kasnije. Pravi “meltdown” tek je uslijedio.
“When you hear about slavery for 400 years. For 400 years?! That sounds like a choice.” (TMZ intervju 1. svibnja 2018)
Pogrbljen pred voditeljima popularnog tabloida, Kanye je krenuo u epski rant. Trump je njegov dečko, 400 godina ropstva je bio izbor. Nalazimo se u zatvoru uma. Išao sam na liposukciju, što me navuklo na tablete zbog čega sam i završio u bolnici te otkazao tada aktualnu turneju.
Navikli smo od Kanyea Westa na svašta, no najnovija epizoda, ovako skupno gledana, miriši na nešto drugačije. Žalosno je što ćemo tek sada napisati kako je usred dvotjedne manifestacije svoje manije izbacio i dva singla: “Lift Yourself” te “Ye vs The People”. Žalosno je da Kanye West nakon sedam zbilja raznovrsnih studijskih izdanja ima potrebu najavljivati osmi na ovaj način. Žalosno je što se o Westu piše najmanje kao o glazbeniku. No, žalost na stranu, pokušajmo dokučiti: Je li Kanye genije ili je sve ovo jedna velika prevara čiji cilj je upravo ovo što čitate: besplatna reklama za imperiju Kardashian-West i njihovu beskonačnu glad za pažnjom.
“I open the debate… The 2nd verse of New Slaves is the best rap verse of all time….meaning … OF ALL TIME IN THE HISTORY OF RAP MUSIC, PERIOD” (Twitter, 20. srpnja 2013)
Na početku teksta smo definirali genijalce kao neshvaćene individue jer je njihov rad ispred empirijskih mogućnosti običnih smrtnika. Na prvu, moglo bi se reći da je Kanye zbog svega gore navedenog – genije. No, zagrebemo li dublje, i promislimo li dublje o svemu što smo pokrili u dosadašnjem tekstu, moramo se zapitati jesmo li prevareni. Najbolje od svega, u tekstu je navedena samo ledena vrhuška velike sante prepune kontroverzi, kontradikcija i čudnih izjava koje možemo okarakterizirati na tri načina: stvarni genije, marketinški stručnjak ili totalni luđak.
Ja sam mišljenja da je riječ o kombinaciji ludila i marketinga. Neki bi ovo razapeli navalom linkova i argumenata o genijalnosti njegove glazbe, no vremena za analizu njegova rada u ovom tekstu – nemamo. Studijski uraci Kanyea Westa su priča za sebe, a iako je neosporivo kako je učinio pomake u igri, poglavito na “Graduation” i “My Beautiful Dark Twisted Fantasy”, ne mogu ne pogledati listu suradnika i producenata na kasnijim izdanjima kako bi zaključio da Kanye ima hrpu love za platiti veličine koje će svaku ideju, pa čak i onu mediokritetnu, pretvoriti u nešto konkretno.
Što se ludila tiče, ono je po mome mišljenju produkt njegovog nezdravog okruženja. Omeđen svijetom od sapunice, poglavito nakon ulaska u brak s Kim Kardashian, kontroverzni reper izgubio je i ono malo dodira sa stvarnošću. Marketing ne treba puno pojašnjavati, Kanye strateški “poludi” mjesec dana prije izlaska novog albuma, Kanye prepravlja svoj album kad izađe, Kanye u zadnji čas najavi koncert u Webster Hallu u New Yorku samo kako bi razjarena gomila pokušala ući u dvoranu kapaciteta 1500 ljudi. Donald Trump? Stati uz Sandersa ili Hillary je lanjski snijeg. Podrška Donaldu Trumpu, i to iz ustiju afro-Amerikanca čija scena svakodnevno vrišti parole protiv izabranog američkog predsjednika svakako jest. Uostalom, obojica su ovim “prijateljstvom” nešto izgubili, ali i puno dobili.
Na kraju krajeva, nije Kanye kriv što mora biti Kanye. Kanye se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Njegovo djelovanje unutar i van glazbenog izričaja refleksija je naših želja. Slušatelji, za razliku od nogometnih fanova moraju stvarati kult novih Mozarta ili Beethovena. Za razliku od njih, ljubitelji natjeravanja lopte jednoglasno znaju kako živimo u eri najvećeg igrača svih dosadašnjih vremena – Lea Messija.
Kanye West, nošen na krilima samoproglašene renesanse, pokušava biti glazbeni Messi naše generacije. Ipak, bez obzira na činjenicu da je netko uzeo udžbenik u ruke, proučio problematiku te naposljetku i izveo sve potrebno kako bi replicirao genijalnost, Kanye West nije, niti će tako skoro postati (ako će uopće postati) genijalac. On je veliko zrcalo vlastitog ega, a svi koji ga štuju gledaju u to ogledalo i vide ono što žele vidjeti. Yeezy tenisice umjesto frčkavog tupea, mobitel umjesto pera. Samo je pogled, za razliku od oštrog Beethovenovog, prazan i izgubljen.
