Što je to Nan deSKA?!

Iako su prvi album izdali prije godinu dana (a zajedno sviraju već dugih deset), ovaj perspektivan i prije svega zabavan bend svojom glazbom i tekstovima osmijeh razvlači i na najtužnija lica.

Do sada su opjevali Mozart kugle, ljeto, peronosporu, zečeve i hipohondre, a povod za intervju zapravo je prisjećanje na sve što su napravili i svojevrsna najava onoga što slijedi. Na postavljena pitanja odgovarao nam je Krešimir Mudrovčić – glavni vokal benda Nan deSKA?!.Tko ste vi uopće, kada ste i kako nastali? Ukratko o bendu…
Mi smo Nan deSKA?!, bend iz Zagreba koji postoji još od davne 2003. godine. Originalno smo počeli svirati neku mješavinu ska-reggae glazbe, no s vremenom su se tu pojavili i funk, disco, swing, dub, pop i rock. Prepoznatljiv zvuk bendu daju melodične brass i vokalne dionice, dinamičan ritam te općenito pozitivna vibra. ‘Nan deSKA?!’ znači ‘Što je to’ na japanskom jeziku što je umotvorina našeg prvog bubnjara Pere. U dosadašnjoj karijeri održali smo velik broj koncerata širom Lijepe naše, a i dalje, po inozemnim gradovima (BiH, Slovenija i Bugarska). Bili smo predgrupa ska legendama The Slackers, nastupali na Seasplashu, Demofestu, Brucošijadi FF-a…, ušli kao demo bend u finala festivala Demobands, Talent i Demofest gdje smo ušli među najboljih osam bendova od 192 prijavljena s prostora bivše Juge.

U ljeto 2010. izlazi naš prvi singl zvan “Ljeto” te istoimeni spot kao najava za prvi album koji smo izdali pod okriljem izdavačke kuće Croatia Records. Od tada smo izdali još pet singlova, od kojih tri sa spotom. Danas Nan deSKA?! predstavljaju: Joža – gitara, Vjeran – bas gitara, Mucalo – bubnjevi, Krešo – vokal i gitara, Lovorka – prateći vokal, Natalija – saksofon, Veronika – trombon i Lazar – truba.

Opjevali ste Mozart kugle, peronosporu, ljeto… Što je sljedeće – hrana, bolest ili elementarna nepogoda?
Nikad se ne zna, inspiracija je beskonačna, ne ograničavamo se temama, što nam padne na pamet i svidi nam se, to i završi uglazbljeno. Ima pjesama i o kavi, o zecu, crvu, Vizigotima, hipohondru, Yugu… Mislim da je sve pokriveno.

Postava benda s vremenom se mijenjala… Reci nam koju o bivšim članovima benda – sadašnje si nam već predstavio (smijeh)

E pa kao prvo, pozdrav svim bivšim članovima Nan deSKA?!, ma gdje bili i što god da radili. Nabrajanje je nezahvalno jer uvijek nekoga zaboraviš i onda se on/ona uvrijedi i više ti ne lajka statuse na Fejsu, što je prilično neugodno. No definitivno treba spomenuti Marina koji je napisao neke pjesme, osmislio puno brass dionica i bio razlog zbog kojeg smo imali puno cura u publici. Onda Nina koja je dugo bila ‘ona crvena što lipo piva’, Pero koji je bio naš prvi bubnjar, Ana prva basistica, Paulina, Medarda, Mihal, Ivana, Mile, Željko, Neno, Kova, October Lightovci, Grga, Igor… U zahvali na albumu smo ih sve spomenuli i svima im hvala što su nas trpjeli i dali svoj doprinos našoj glazbi.Koja se pjesma s albuma najbolje ‘primila’ kod svekolikog pučanstva?
Hmmm, to i nas zanima, najbolje bi bilo pitati publiku. Rekao bih da je “Ljeto” nedvojbeno najpoznatija pjesma po kojoj nas mnogi identificiraju, no tu ima još jedno pet pjesama koje svako malo iskoče kao nekima najdraže pjesme. Nažalost, studijski imamo samo tih deset pjesama snimljenih, a još imamo jedno 15 nesnimljenih pjesama. Taman za drugi album. A onda već ide ‘the best of’, pa live, pa acoustic, pa remasteredIsplati li se u današnje vrijeme uopće snimati spotove – otkud vam pare?
Pa
teško je reći isplati li se, ovisno kako se isplativost gleda. Nama je
cilj bio da nas što više ljudi vidi i čuje, a da bi se pojavio na TV-u
ili na YouTubeu, bilo bi zgodno da imaš i neki spot. Mi smo imali sreće
da poznajemo Dinku i Andriju iz D’n’A produkcije s kojima smo snimali
spotove na vrlo zabavan i cjenovno pristupačan način, te smo definitivno
spojili ugodno s korisnim, jer smo uživali surađujući s njima, a na
kraju dobili super spotove. Pare smo skupili žrtvujući neke druge male
radosti. Netko kupuje cipele, netko ide po restoranima, a mi smo uložili
u spot, snimanje, album i roštilje. I definitivno nas je jedan krug
ljudi vidio na televiziji i YouTubeu te su osim glazbe vidjeli i da je
npr. Mucalo najveći u bendu ili da Vjeran ima opak brk.

Poznat si kao veliki improvizator – koja ti je do sada tvoja najdraža improvizacija i vodiš li se improvizacijom i prilikom snimanja spotova?
Prvi glas za tu improvizaciju, ali lijepo je to čuti. Mislim da nam je svima u sjećanju ostala improvizacija na svirci u Profil Megastoreu kada nas je slušalo možda sedam-osam ljudi. Onda smo u jednom trenutku započeli singalong s cijelom knjižarom na “Jaaa volim Mozarta…“, pa sam rekao “Ajmo sada cijela beletristika, da vas čujem“, “Ajmo sada odjel znanstvene fantastike“… Onda smo prasnuli u smijeh i prestali svirati dok se nismo vratili u normalu. Čak i naši prijatelji su se skrivali iza polica. To je bila svirka za pamćenje, jedna od najneobičnijih. A što se tiče spotova, tu smo svi skupa improvizirali u hodu, imali smo neku okvirnu priču, ali smo po potrebi mijenjali radnju i scene.

Muziku podržava

Živite li od glazbe – drugim riječima, od čega i kako živite kad niste na bini?
(smijeh) Bilo bi lijepo moći živjeti od glazbe, ali samo akademski školovani dio benda (čitaj: puhači) mogu živjeti od glazbe, ostatak živi od neglazbenog rada. Od starta smo znali da će nam bend biti samo razonoda, ispušni ventil, sredstvo izražavanja kreativnosti, a probe vrijeme kada zaboraviš na svoj ‘normalni’ život i prepustiš se glazbi. Trenutno Joža, Mucalo, Vjeran i ja radimo inženjerski posao, Lovorka je u produkcijskim vodama, a Veronika, Natalija i Lazar su u glazbenim vodama, oni znaju čitati note i koriste povisilice, snizilice, krešenda i dekrešenda. Uglavnom živimo običnim životima smrtnika čekajući da se proda prvi milijun naših albuma pa da konačno možemo dati otkaz i napraviti turneju po svim zemljama koje smo ionako htjeli posjetiti.

Kako bi izgledala rečenica u kojoj biste upotrijebili sve naslove pjesma s albuma?

Ovog ljeta dok sam se jednog sasvim običnog dana vozio gradom, bez išta promila alkohola u krvi, panično sam tražio parking dok je na radiju svirala neka bossa noga mjuza, i onda sam sreo susjede Ivicu i Maricu kako se kroz smijeh sprdaju i nadaju da im ove godine opet neće vinovu lozu napasti peronospora, jer će se inače definitivno baciti u uzgoj meksičkih kaktusa, eeee baš volim te starije ljude čiji me optimizam podsjeća na zviždukanje dubby dub melodije dok šećem šumskim puteljkom.

Kad će novi album/nove stvari/koncert/party/tulum/žurka/igranka?
Auuuu pa žurka, igranka je tu svako malo, ali Nan deSKA?! koncerata u zadnje vrijeme ima malko rjeđe iz zemljopisno-objektivnih razloga jer ja trenutno živim i radim u Estoniji pa su prilike za koncert samo kada sam u djedovini što je trenutno svakih nekoliko mjeseci. Ali bit će i toga, nadamo se, uskoro, samo ne znamo neke datume i lokacije. Novi album je djelomično povezan s prvim problemom. No, iskemijat ćemo neke svirke, nadamo se, snimiti nesnimljene pjesme.

0 Shares
Muziku podržava