Iako je Keith Richards sinonim za “besmrtnog rockera”, istu titulu zaslužuje i Steven Tyler. U sedamdesetima je njegov nos bio usisavač za kokain, njegova autobiografija “Does the Noise in My Head Bother You?” na momente djeluje kao enciklopedija o drogama, bio je više puta na odvikavanju, operirao je grlo, borio se s hepatitisom C…sve to nije odavalo dojam da će frontmen Aerosmitha izdržati još dugo. Unatoč svemu, on je i dalje s nama, bend je i dalje aktivan. Aerosmith ima gotovo pedeset godina staža, a ako se pitaš kako je cijela priča s bendom počela, nastavi “skrolati”.
Steven Tyler, pravog imena Steven Victor Tallarico, muzikom se malo ozbiljnije počeo baviti kada je 1964. osnovao bend The Strangeurs, koji je kasnije preimenovan u Chain Reaction. U to vrijeme, gitarist Joe Perry i basist Tom Hamilton bili su aktivni u bendu Jam Band. Nakon što su se njih dvojica preselila u Boston 1969., nedugo nakon sreli su u gradu Joeyja Kramera, bubnjara koji je tada napustio Berklee College of Music te se pridružio Jam Bandu. U slučaju da ste jedni od onih koji Aerosmith znaju samo po “toksičnim blizancima” Tyleru i Perryju, sada ćete znati i imena ostalih nekadašnjih i trenutnih članova benda.
Sve je krenulo 1969., kada je Tyler uživao u koncertu The Jam Banda u Sunapeeu, nedugo zatim došlo je do simbioze Chain Reactiona i The Jam Banda, 1970. godine, kada su Tylerov i Perryjev bend svirali na istom koncertu. Stevenu se dopao bluesy zvuk The Jam Banda te je predložio Perryju i Hamiltonu da udruže snage. Uvjet Tylera, koji je do tada bio bubnjar i back vokal u svom bendu, bio je da on postane frontmen i pjevač novog benda. Srećom, na to su Perry i Hamilton pristali.
Nakon što su Steven Tyler i Joe Perry pristali na “glazbenu vezu”, članovi benda zajedno su se uselili u isti stan u Boston. Članovi benda dane su provodili napušavajući se i gledajući “Three Stooges”, slapstick komediju koja se bazirala na gegu. Jednog dana, u pokušaju da budu produktivni, odlučili su se na osmišljavanje imena za novi bend. Bubnjar Kramer spomenuo je kako je on u školi napisao riječ “Aerosmith” na sve svoje bilježnice. Ostali članovi benda nisu zagrizli za to ime. Mislili su kako se referira na knjigu “Arrowsmith” Sinclaira Lewisa, što im je bila lektira u školi. Bili su u krivu, jer je Kramer tu riječ skovao kada je slušao album Harryja Nilsona “Aerial Ballet”. Razmatrali su imena Spike Jones i The Hookers, no ipak su se na kraju odlučili za ime Aerosmith.
Aerosmith je uskoro angažirao Tylerovog prijatelja iz djetinjstva, gitarista Rayja Tabana, nakon čega je bend postao kvartet. Prvi koncert, bend je odradio 1970. u srednjoj školi Nipmuc Regional High School u Mendonu, Massachusettsu. Godinu poslije, u bend dolazi gitarist Brad Whitford, koji mijenja Tabana. Dvije su godine svirali po klubovima na području New Yorka i Massachusettsa, nakon čega su im se ukazala prilika koju nisu propustili – potpisali su ugovor s Columbia Records.
U to vrijeme je takvo potpisivanje značilo uspjehom – no, to nije donijelo uspjeh bendu. Izdali su debitantski album Aerosmith, 1973., te se na njemu našao singl “Dream On”. No, falio je pravi hit. Tu je došlo do razmišljanja da li da nastave karijeru, kako da idu dalje. Došao je drugi album, i dalje nema pravih rezultata. No, ipak, nisu se raspali, do prekretnice u karijeri je došlo s trećim albumom “Toys in the Attic”, na kojem su se našle pjesme “Sweet Emotion” i sada već legendarna “Walk This Way”.
Nakon toga bilo je svega – od objavljivanja daljnjih albuma, do stanke zbog Tylerovih programa odvikavanja pa do comebacka 1987., porasta broja fanova zahvaljujući MTV-u, uspješnog albuma “Get a Grip” iz 1993., itd.
Danas bend iza sebe ima četiri Grammyja, dvije MTV Europe Music Awards nagrade, brojne druge i dalje je koncertno aktivan. Fanovi benda nadaju se da će s koncertima nastaviti obzirom da su najavljeni i za Beč i Budimpeštu.
Tekst: Ivona Lenard, Edo Plovanić
