U samo nekoliko godina Goribor je uspio postati senzacija ‘ovih prostora’, uspio je protresti scenu i osigurati svoje mjesto u povijesti rocka Srbije i Hrvatske.
S tek dva službena albuma Goribor je zaista napravio ono što većina ne
napravi cijelu karijeru.
Prošlogodišnji “Evo je banja” pokazao se kao možda još i bolji od prvog
albuma benda te dečki najavljuju da ga planiraju okruniti snimanjem live izdanja u glavnom gradu Hrvatske.
Povodom dvaju koncerta, 19. i 20. rujna, u zagrebačkom Vintage Industrial Baru
porazgovarali smo sa St-om, vokalom i glavnim čovjekom benda. 
Uskoro svirate uživo u Vintageu, kažu da ćete tamo snimati album uživo. Što vam predstavlja live album? Je li to korak naprijed u razvoju benda ili ‘best of’ kompilacija, samo na pozornici?
Od kraja da krenem. Mislim da je to neko zatvaranje kruga, s obzirom na to da ono što mi sviramo uživo nije na CD-u. Tako da, kad bismo uzeli dva naša službena izdanja i ovaj uživo, dobili bismo završenu priču.
Ide samo CD ili i DVD s koncertnim zapisom?
E, to je tehnička stvar. Postoji priča, da ako je to tehnički izvodivo, oko tih kamera, onda može biti i DVD. Zasad, mi idemo da to bude CD, a ako postoje uvjeti, možda se i neki video stavi, s obzirom na to da nemamo spotove i službene video radove.
Pula je za vas danas drugi dom, ako Bor stavimo kao prvi, da se u Pulu uvijek vraćate.
E pa da, i trenutno sam u Puli, blizu nje (smijeh).
Koliko vam je ona pomogla? I nastup na Art&Music festivalu 2006.?
Činjenica jest da je to otvorilo sve. I samo poznanstvo s Edijem Cukerićem i uopće tom ekipom iz Rojca, The Chweger, East Rodeo. To su ljudi koji su nam pomagali na albumu. Tako da definitivno je Pula službeno moj drugi grad.
U Hrvatskoj pokrenula tiha polemika, tj. pokrenuo ju je Aleksandar Dragaš, o tomu bi li Goribor trebao biti na hrvatskom Porinu predstavljen kao domaći bend pa bi “Evo je banja” bio kandidat za hrvatski album godine. Što mislite o tomu, da vas se na taj način ‘prisvaja’?
Što se muzike tiče, ne znam što je Porinu mjerodavno. Po onomu što sam pročitao, on je spomenuo isto govorno područje pa da se mi razumijemo. Pa ne znam, ja bih volio kad bi to bila muzička nagrada i da apsolutno nema nikakve veze tko odakle dolazi. To je neko moje mišljenje.
“Evo je banja” zanimljiv je i po tomu što je bio vaš drugi službeni album, pet godina nakon prvog. A u međuvremenu je bila, a i još traje, jaka ekonomska kriza. Mislite li da je i zbog toga atmosfera još mračnija na ‘Banji’?
Pa ne znam, ne bih se složio da je mračnije od ovog ili onog, ili da to ima veze s ekonomskom krizom. Nekako je sam život uvijek imao neke ‘ups and downse’ i kad mi pogledamo malo šire to se može povezati s tisuću stvari. Ja ne doživljavam “Evo je banja” kao mračan album, doživljavam ga kao… život. Nekad je mračno, nekad manje mračno, nekad je veselo… Moj je osobni dojam, kad pogledam tekstove, kad slušam album, da album ne zatvara čovjeka nego mu ipak ostavlja neku nadu i da to ima smisla.
Nikad ne ispitujem glazbenike o značenjima stihova, ali napravio bih sada iznimku tj. dvije. Ako biste mogli objasniti dva stiha. Prvi je po meni vaš najbolji stih, iz “Uzalud se budiš”: “Ili ništa ne primećuju, ili samo greške broje. Iskreno ne znam šta je gore“. Što nam to govori o današnjem društvu?
Ako čovjek kreće s time da ne primjećuje, a ako primijeti, da primijeti samo negativno, to je onda totalno sranje. To to znači. A ako produžimo dalje, tu ja i pišem, “Uzalud se budiš“. Taj se lik za mene uzalud budi ako samo greške broji, ako traži samo loše strane. Zato kažem, mislim da album nije crn i negativan, depresivan, nego da ima tu neku notu opsevracije. Pa taj, ako se budi i to razmišlja i nastavlja tako, onda će njemu i biti tako. Uzalud će se buditi.
Drugi je stih koji me zanima iz “Ne računajte na nas”, koja je bila odgovor Balaševiću. Što bi konkretno značilo “Tog su jutra nešto veliko hteli, a zapravo su samo kraj započeli“?
To su te velike priče, veliki igrači, a u biti se svodi na to da mi imamo naše male živote, naš mali krug ljudi i da obratimo pažnju na njih. Nisam čak ni mislio na Balaševića, na “Računajte na nas”, nego sam mislio “Ne računajte više na nas da ćemo sudjelovati u nekim vašim igrama“.
Pripremate s braćom Sinkauz predstavu. Je li to i dalje “Malo je dovoljno”?
Da, da, da. To ćemo raditi 21. i 22. rujna u &TD-u.
Znači, ta priča ide dalje?
Da, da.
Navodno da idete i u novi projekt s Nedimom Ćišićem iz Vuneny i Nenadom Sinkauzom iz East Rodea. Što to spremate?
Da, već je određena jedna stvar – “Jureći ljubav” – koja je nedavno pod imenom Goribora puštena na internet i radio postaje. A za tako nešto novo, vidjet ćemo kad se stvore uvjeti jer jednostavno si ne možemo priuštiti ‘off projekt’, da odvojimo sljedeće dvije ili tri godine jer da bi nešto bilo dobro, čovjek se tomu mora posvetiti.
“Jureći ljubav” rađena je sa Sinkauzima i s Nedimom, ali je puštena kao stvar Goribora, što nam nije prvi put. Mi smo surađivali s raznim drugim muzičarima. A što se tiče drugih ‘off projekata’, zasad je ta predstava u igri. To ide onako fino i idemo korak po korak.
Za kraj, kruže glasine da je moguć skori raspad Goribora i da se posvećujete tim drugim projektima. Je li to istina?
Pa ne, evo mi sad sviramo, a raspad u svakom slučaju može doći ako mi više nećemo imati što zajedno. Ako na kraju dana s tim proizvodom, a proizvod je naša muzika, netko nije sretan tu između, onda može. To je uvijek moguće. Kažem, mi idemo korak po korak. Radimo taj album uživo, poslije nove stvari… Kad bih znao odgovor na to pitanje, bio bih vidovit.
Znači, planirate i dalje snimanje novi studijski album?
Pa kažem, da. Imamo spremljenog nekog materijala. A idemo korak po korak i polako jer nam je bitno da i taj sljedeći album bude korak naprijed, a za sve to treba malo vremena. Jednostavno nije dobro žuriti oko tih stvari, bolje da to sve lijepo legne pa kad album izađe, barem što se mene tiče, da budem sretan s njime i da kažem “Da, to je to“.
