Znamo za 101 Dalmatinac, Radio 101 i Zastavu 101, četvrte stojedinice nema. Valjda ima nešto u tom broju? Slavljenički koncert povodom 30 godina osnutka Radija 101 u četvrtak u Tvornici bio je stoga ozbiljna obljetnica, i još ozbiljniji koncert s finom postavom glazbenika ‘po domaće’. Jer i Predin je naš, više nego Zoki čini mi se.
Od Boe, preko Vatre, Zorana Predina, Kawasaki 3p-a i Psihomodo popa, pred raspoloženom publikom i gostima svi uključeni priuštili su punoj dvorani odlične svirke, pravu feštu i, eh, mjesto za reminisencije. 
Jer prvo što mi je palo na pamet kad sam ušao u dvoranu a Vatra majstorski tutnjala kroz “Tremolo”, bila je pomisao kako se kroz slavlje 30 godina Radija 101 može lijepo vidjeti promjene koje su nas zadesile.
Društvo sa i bez Linića
Ukratko, srušilo se sve; ništa više nije isto, nema više malih papalina. Niti je isti radio, niti ljudi koji su ostali na njemu – osim nekih – još je manje isti novi vlasnik kao metafora tranzicijskog horora koji nas je u međuvremenu pogodio, a bogme i situacija u društvu nije nimalo ista onima iz ključnih perioda stojedinice.
Nekad se znalo skupiti stotinjak tisuća ljudi na Trgu radi Tuđmanove prijetnje ukidanjem Radija 101, danas se niti sto ljudi ne bi okupilo da nam ukinu Bandićeve fontane od idućih 17 milijuna gradskih, tj. vaših kuna (mislim na ove nove, tek planirane fontane).
Nisu isti ni bendovi, ali ovom prilikom vidjela se iznenađujuće pozitivna stvar; svi su ti glazbenici koji su nastupili u Tvornici bolji nego što su bili prije 30, 15 ili 5 godina, dok nam društvo rapidno ide u pičku materinu, sa i bez Linića.
Marketinška krema kakve nema
Ta promjena, da ljudi koji su nastupili u Tvornici ‘ginu’ na bini i danas imaju veću popularnost nego prije samo 5 tjedana, mjeseci ili godina, iznenadila me kao fini recentni dokaz da rock glazba drži ton i glavu iznad vode dok društvo tone li tone. Skupa s novim vlasnicima radijskih postaja, debelo formatiranih pa sa što manje urednika i voditelja vrte bezličnu, kompjuterski generiranu mjuzu i kontaktiraju sa slušateljima kao da su debili (slušatelji).
A ne nekadašnje avangardne snage kojima je radio bio prozor u svijet u kojem su inteligentne reklame Stojedinice bile ozbiljna kreativna radionica spram današnje marketinške kreme kakve nema. Kad sam prvi put čuo tadašnji Omladinski radio sredinom osamdesetih kad sam se vratio iz vojske činilo mi se da sam našao Polet u radijskom eteru.
mp3 killed the radio & video star
Koje su to emisije bile? Kakva su to diskusije bile u Frigidnoj utičnici, Gostionici i drugim emisijama? Danas je situacija drugačija, već neko vrijeme dapače, a nisu niti sluštatelji isti. Video killed the radio star, a zatim je mp3 zatukao sve njih i nas skupa. U takvoj situaciji bilo je sjajno vidjeti Vatru koja u 15-tu godinu postojanja s “Tremolom” i “Tangom” ulazi bolja nego ikada, sa svirkom i modern-rock zvukom nabildanim kao da žive u Londonu a ne Zagrebu. Zoran Predin sam s akustičnom gitarom zvučao je kao simfonijski orkestar, jer takve majstorske pjesme, karizmu i glas nema puno autora – izuzev Arsena Dedića dakako – bez obzira pjevao na slovenščini, hrvatskom ili nekom nepoznatom jeziku.
Kawasaki 3p kao suvremenici Manu Chao, preteča Dubioza koletiva ili S.A.R.S.-a, i sami pune Tvornicu ili dvorište Močvare i nude jedan od onih legendarnih, nadzvučnih derneka gdje padaju sva ograničenja. Psihomodo pop nakon “Donne”, “Bejbi” i rasprodanog Doma sportova nisu ovako visoko bili odavno.
Tableta ‘Bolimekurac’ od 500mg
Upravo mi se taj osjećaj najviše svidio u Tvornici; ovo više nije vrijeme kad glazba ‘misli’ kao za vrijeme punka ili novog vala da može promijeniti nešto, ovo je vrijeme kad svi jako dobro znaju da ne mogu promijeniti baš ništa, pa nam niti europarlament ne može dovoljno pomoći. I zato braćo jebi ga, ali ne možemo biti konji kao ovi što nas vode u propast iz godine u godinu pa ajmo onda radi sebe (i Londona) biti bolji.
Ili, kako mi je za večerom prije koncerta pričao Zoran Predin vic s Facebooka o novoj, fino dizajniranoj ‘Bolimekurac’ tableti od 500mg koju treba popiti odmah ujutro, po mogućnosti i navečer. Nitko normalan ne misli da je na išta više moguće utjecati, osim na prometni znak na koji se naslonio pijani čovjek u 2 sata u noći ispred Tvornice i razgovarao s njim dobrih pola sata…
