Električni orgazam je jedan od bendova koji je uvijek imao poseban odnos sa zagrebačkom publikom. Tako bi trebalo biti i u petak, 23. studenog, kada imaju nastup u Tvornici kulture. O samom koncertu, novom albumu i mnogim drugim detaljima iz biografije benda sam popričao s njihovim vođom Giletom.
Nastali ste 1980. kao jedan od prvih srpskih punk bendova. Tko je dao ime bendu?
Ja sam mu dao ime. To je bilo prvo što mi je palo napamet.
U biti, može se reći da je Električni orgazam nastao iz benda Hipnotisano pile…
Ne, Hipnotisano pile je bio bend u kojem smo svrali ja i prvi gitarist, Ljubomir Jovanović – Jovec, svirali prije Orgazma, s tim da sam ja u Hipnotisanom piletu svirao bubnjeve, a u orgazmu sam prešao na gitaru.
Koji bend je najviše utjecao na vas u to doba, s obzirom da su to bili počeci punka u Srbiji?
Za inspiraciju nam je poslužio cijeli Novi val, prije svega punk, Sex Pistolsi, The Ramones, Joy Division… U to vrijeme je bilo dosta bendova koje smo voljeli.
Uskoro ste izašli na kompilaciji “Paket aranžman”, na kojoj ste izašli sa Šarlo Akrobatom i Idolima. Tko je došao na ideju da stavi ta tri benda, u biti tri različita žanra na jednu kompilaciju?
Ustvari su postojala tri čovjeka koja su najodgovornija za tu kompilaciju. Prije svega je to bio Enco Lesić, koji je u Beogradu imao studio Druga maca. Još prije ideje o kompilaciji je on zvao nas, Idole i Šarlo da radimo neke snimke. Također bitan čovjek u svemu tome je bio Dragan Papić, tadašnji menadžer Idola, no najbitniji u svemu tome je bio Siniša Škarica, tadašnji urednik Jugotona. On je, u biti, i donio odluku da izađe ta kompilacija.
Jeste li u tom trenutku bili nezadovoljni zbog toga?
Da, sva tri benda su u tom trenutku bili jednoglasno nezadovoljni, jer smo u biti očekivali da ćemo izdati svoje samostalne albume. U to vrijeme je bio običaj da bendovi dobiju malu ploču, tzv. singlicu, pa da se tek onda oprobaju na tržištu i naravno ako uspiju onda dobiju svoj samostalni LP.
Mi smo mislili da smo mi u tom trenutku bili dovoljno uspješni da dobije svatko svoju ploču. To je u tom trenutku bio nekakav kompromis, no poslije je ispalo da je nakon svega “Paket aranžman” postala legendarna ploča.
Kakav je danas tvoj pogled na “Paket aranžman”?
Mislim da je to s razlogom jedan od najboljih albuma ikad nastalih u Jugoslaviji, ploča na kojoj su odrasle mnoge generacije i koja je jako puno utjecala na sve njih. Mogu reći da je također utjecala i na mnoge bendove koji su kasnije nastali, te kao takva sigurno ima veliku vrijednost.
Jedan od legendarnih događaja u to doba je bio i festival u Subotici, između ostalog upamćen i po tome što Haustor i Električni orgazam igrali malonogometnu utakmicu oko 5-6 sati ujutro. Možeš li nam ispričati pokoji detalj s te utakmice, ili sa samog festivala općenito?
Mi smo tada bili toliko pijani i ludi da se ja jako malo toga sjećam. Cijela ta subotička gitarijada je bila totalna euforija. To je neko prvo mjesto gdje smo se mi upoznali sa zagrebačkim bendovima, prije svega s Filmom i s Haustorom, i ta prijateljstva traju i dan-danas. Mi smo bili diskvalificirani jer smo uništili binu na kojoj smo svirali, u biti ona je bila veoma krhka.
Nedugo nakon izlaska prvog albuma ste izašli u recenziji NME-a, u kojoj ste proglašeni jednim od najboljih nebritanskih bendova. Koliko vam je to bilo bitno u tom trenutku?
Bilo nam je bitno jer u to vrijeme nije bilo puno bendova kojima se bavio NME, naročito ne iz ovih naših krajeva. To je svakako bio presedan, pogotovo ako se uzme u obzir da je tada o nama objavljena prilično pozitivna kritika. Čak je jedna britanska kuća otkupila jedan manji dio tiraža i prodavala ga tamo.
Možeš li dati kratak presjek diskografije Električnog orgazma? Koja faza ti je bila najdraža, koji album…
Ja osobno imam neka tri svoja favorita. Prvi je “Lišče pokriva Lisabon” iz ’82., drugi je “Distorzija” iz ’86., a treći je album koji vjerojatno nije toliko poznat u Hrvatskoj jer je izašao ’94. godine a zove se “Zašto da ne”. Mislim da su ta tri albuma nekako najreprezentativnija za različite periode u karijeri Električnog orgazma.
Zadnji album “Harmonajzer” nije se baš naročito proslavio…
Ja volim “Harmonajzer” i mislim da je to dobar album, ali isto tako treba proći još nekih 10-ak godina da ga mogu sagledati u okviru ostalih albuma.
Nedavno ste izdali i live-album “El. Org. New Wave”. Znači li to da ćete na koncertu u petak preferirati te prve, stare stvari?
Da. Ove godine se obilježava 30 godina punk rocka, a pored toga je i prošlo 26 godina kad je izašao naš prvi album. 2004. se u bend vratio i klavijturist Ljubomir Đukić, jedan od originalnih članova benda. Nas dvojica smo i napravili Električni orgazam. Njegovim povratkom smo počeli vježbati te neke stare pjesme koje godinama nismo svirali, između ostalog i zato što ih je on pjevao.
Mnogi ljudi nam kažu da bi bilo dobro kada bi svirali više tih ranijih stvari, tako da smo mi u drugom mjesecu napravili jedan koncert gdje smo svirali skoro cijeli prvi album, također i dosta stvari s drugog albuma. Isto to bi mogli očekivati na nadolazećim koncertima u Splitu i Zagrebu. U Splitu sviramo dan ranije nego u ZG-u, sviramo u klubu O’ Hara.
Šta je s novim stvarima? Planirate li uskoro i objavu novog albuma?
Mi već skoro pune dvije godine snimamo album. Imamo neki naš studio u kojem radimo. To je s jedne strane dobro jer ne moramo nigdje žuriti, no s druge strane sve to pretjerano razvlačimo.
Jedan od razloga su i koncerti koji su krenuli ove godine. U biti, sve je krenulo prošle godine izdavanjem neobjavljenih snimaka iz razdoblja Novog vala. Taj album se zove “Breskve u teškom sirupu” i izašao je i u Hrvatskoj za Dancing Bear. Ta promocija nas je malo omela, ali ja se nadam da ćemo do proljeća sljedeće godine završiti album.
Misliš li da tvoja generacija još uvijek nije rekla svoju zadnju riječ?
Mislim da se moja generacija još dosta dobro drži jer još uvijek sviramo koncerte, snimamo albume… Imamo još dosta fore. Čovjek što je stariji, to je sve pametniji, tako da bi po toj analogiji trebao biti još zreliji. To nije sporno.
Kako komentiraš činjenicu da danas malo koji bend na Balkanu može okupiti više od 1000-1500 ljudi na koncertu? Kako komentiraš publiku?
Mislim da je sve ovo ludilo koje se događalo ’90-ih godina jako puno utjecalo na to. Ja sada malo više govorim o Srbiji jer ovdje bolje poznajem situaciju. Uglavnom, dosta ljudi je napustilo zemlju tako da je sve to utjecalo na sveopće poseljačenje, i došlo je do toga da neke vrste muzike kao što je npr. turbo folk, postanu apsolutno dominantne muzičke forme. Mislim da se slična stvar događa i u ostalim zemljama u regiji, barem takav dojam sam ja stekao.
Tvoj odnos sa zagrebačkom publikom je uvijek bio dobar. Možemo li očekivati neko novo iznenađenje?
Svakako ćemo imati malo drugačiji repertoar nego u zadnjih 20 godina. Mi nećemo svirati samo Novi val i punk, ali naglasak će biti na tim starijim stvarima. Ljudi će sigurno čuti neke stvari koje u Zagrebu nisu svirane više od 20 godina. Bili smo predgrupa The Rolling Stonesima, svirali smo i turneju po Americi, tako da se može reći da smo stvarno u super formi. Zagreb je oduvijek bio jedan od naših najdražih gradova za sviranje i za privatne dolaske.
