Smrt Marilyna Mansona?

Prije negoli bacite drvlje i kamenje zbog naslova sličnog svim onim lažnim naslovnim navodima portala Net.hr, pričekajte i prođite kroz ove redove, dakako, ako ste ljubitelj Marilyna Mansona – frontmena istoimenog benda.

Zašto ‘Smrt Marilyna Mansona’? Razlog je vrlo jednostavan, a potvrdit će to svaki obožavatelj – Manson kakvog znamo umro je ove godine nakon duge i teške bolesti koja ga je zahvatila negdje 2005. nakon turneje “Against All Gods” (tijekom koje je posjetio i Pulu).

Nakon navedene turneje, Manson (koji se već 2002. razišao sa svojom boljom glazbenom polovicom; mračnim bratom Twiggyem Ramirezom), 2007. godine objavio je najgore djelo svoje dugogodišnje karijere – patetični i srcedrapajući pop-rock izbljuvak “Eat Me, Drink Me“, album koji je trebao koincidirati s njegovim filmskim prvijencem “Phantasmagoria: The Visions of Lewis Carroll” (s Lily Cole, Tildom Swinton i Evan Rachel Wood u glavnim ulogama).

Album je lansirao tek dva i to poprilično loša singla “Heart Shaped Glasses” i “Putting Holes In Happiness”, da bi naposljetku odustao od njega. No, ne i od filma… Bar je tako govorio. Svijetu je polako počeo predstavljati svoje mračne i nadrealistične akvarele s grotesknim motivima, osmislio je i svoj prvi absint “Mansinythe” (66,6% alkohola). Krajem 2008. godine ponosno je najavio izlazak sedmog studijskog albuma “The High End of Low” inspiriranog horor filmovima. Novost je bila da se izgubljeni brat Twiggy vratio u bend i nakon dva albuma u vakuumu, ponovno stvaraju čudesa. Album je objavljen u svibnju 2009. godine i polučio je relativno veliki uspjeh svojim drukčijim i novijim zvukom od onog na kojeg smo navikli (posebice od albuma “Antichrist Svperstar” i “Mechanical Animals”), što je bio dovoljan razlog da bend krene na novu svjetsku turneju u sklopu koje nam je najbliži bio u Mađarskoj na šopronskom Volt Festivalu. Uvertira u koncert bio je remiks duet “Love Game” s Lady GaGom; indikativno već samo po sebi.

Već ondje je Mansonova kronična samodopadnost dosezala vrhunce (bar je tako izgledalo, ali pokazalo se da može i gore…) kada je dvaput poput kakve maloumne holivudske posvuduše veliki i teški rocker prekinuo koncert, demonstrativno bacivši mikrofon u blato. Uslijedila je nekolicina koncerata po Americi sa Slayerom da bi najavio odlazak od izdavača Interscopea jer ga kreativno sputava i guši. Također, rekao je da ima svinjsku gripu, pa zatim da nema, da bi potvrdio da je htio privući pažnju. Kako srednjoškolski…2010. ‘objavio’ je promotivni singl “WOW” za kojeg se u pravom smislu riječi može reći da je retardiran. Šestominutni uradak u kojem se ponavlja sekunda pokreta. Žalibože utrošene pjesme…
U siječnju je na svojim profilima društvenih mreža u stilu drage mu GaGe objavio: “Neka nova era započne”… nažalost, nova era doista je započela: era samopromocije i medijskog kurvanja. Iako je već u travnju potvrdio da bend ima 13 ‘death metal’ pjesama za novi album koji će ‘izaći prije nego što to uopće očekujete’, za njih se kasnije nije čulo, iako je piskarao po Facebooku kako ‘gleda umjetnost u magičnom nastanku’ zbog čega će publiku to ‘boljeti više nego što boli mene’ jer taj album ‘kleše iz kamena’.Čini se da mu je bilo bitno pojavljivati se na domjencima, promocijama filmova i, ako je ikako bilo moguće, u televizijskim serijama među kojima je prva bila “Eastbound & Down” gdje se pojavio u ulozi frontmena death metal benda Lars za kojeg je zdušno pozirao da ga svijet vidi.Ubrzo je uslijedio prvi televizijski biografski dokumentarac “Marilyn Manson A&E Biography” u kojem se, pored njega, pojavljuju njegovi suradnici, bližnji i kritičari kao komentatori 20-godišnje karijere. Sve to bilo je popraćeno floskulama o novom albumu poput: “Umirem ovdje jer ne mogu ni riječi reći o novom albumu koji će vam raznijeti pamet”, ali i dalje ni konkretne riječi o njemu – smjer, inspiracija, imena pjesama, očekivani datum izlaska… Ništa. Jednako veliko ‘ništa’ bilo je i od “Phanstasmagorie” od koje se nakon pune četiri godine naposljetku odustalo.

No, PR mašina i dalje radi – novi pohod bio je na emisiju “Celebrity Ghost Stories” gdje je pričao svoje strašne priče iz mladosti zbog čega bi svatko normalan pomislio da sva ta televizijska pojavljivanja znače skori izlazak tog ‘remek-djela’ kojeg treba promovirati.

Mora se priznati, vjerojatno jedini hvalevrijedan pothvat ovog PR-razdoblja jest pojavljivanje u showu mađioničara Rudya Cobya u ulozi Zločestog Mađioničara.

Međutim, u prosincu 2010. brunejski je bend D’Hask najavio Mansona u novom spotu “Tempat Ku” gdje se pojavljuje i kao gostujući vokal. Nakon izlaska jeftinog spota u siječnju ove godine, ljigavog benda najsličnijeg Tokio Hotelu, nigdje ni traga ni glasa od Mansona, već tek puka prenemaganja u emo-isprdku od spota.

No, na tren se iskupio odličnom kolaboracijom s redateljem Davidom Lynchom s kojim je predstavio novu izložbu “Genealogies of Pain” u Beču i promrmljao ponovno koju šuplju o albumu. Doduše, naslikavati se nije propustio.

Vjerojatno je to sve dopizdilo i Gingeru Fishu, bubnjaru i najstarijem članu benda, koji je nakon 16 godina odlučio napustiti bend i započeti rad na projektu s bivšim gitaristom benda, Johnom 5. Marilyna Mansona to nije previše diralo, pa je ‘gubitak’ kompenzirao predstavljanjem uspješnica “Tourniquet”, “Coma White” i “Get Your Gunn” na videoigrici “Guitar Hero: Warriors of Rock”.

Toliko je toga u nešto više od godinu dana prošao, a kamoli u posljednjih 25 godina otkako je aktivno u glazbi (najprije Marilyn Manson & The Spooky Kids, zatim Marilyn Manson), da je početkom ožujka 2011. najavio izlazak svoje prve autorizirane biografije koju piše zajedno s novinarkom Erin Broadley.

Istog je mjeseca uslijedio najgnjusniji trenutak njegove karijere kakvim bi se ranije u najmanju ruku ismijavao i doslovce pljuvao – u Japanu je, netom prije potresa i tsunamija, potpisao ugovor o modeliranju za liniju odjeće Yoshikimono, japanskog glazbenika Yoshikija.

Od ovog događaja uslijedila su gotovo svakodnevna pojavljivanja u medijima: premijera filma “Vrisak 4”, odlazak na gala večer Duran Durana u sklopu “Unstaged: An Original Series From American Express”, pojavljivanja u emisijama komičnog karaktera poput “The Soup”, otvorenje trgovine odjeće dizajnerice Vivienne Westwood, isprostituirane rođendanske zabave celebritya poput Eli Rotha, itd.

Dakako, od 2010. o albumu nije bilo ni riječi, iako je, kako smo naveli ranije u tekstu, najavljen za izlazak koji će brzinom iznenaditi svakoga.

Marilyn Manson očigledno je ulaskom u četrdesete napustio vlastite ideale koje je zdušno branio u kritptičkim tekstovima duž cjelokupne diskografije, gajeći personu koja se u medijima pojavljuje radi provokacije i ukazivanja upravo na ono što želi reći glazbom, čuvajući pritom integritet i ograđujući se od klasičnog američkog celebritya.

Štoviše, ironično je kako je ovakvom prostituiranju i namještanju pred lećom kamera posvetio cijeli album, a i osnovao tzv. Celebritarijansku korporaciju kao najoštriju kritiku opsesije slavom i bivanjem slavnim kao rak ranom modernog društva izgubljenih sustava vrijednosti i ideala (nedavno je raspustio ovaj doista institucionalizirani projekt).

Pomirimo se, Manson je postao pozer i hipster. Usto, da sve to utječe na glazbu, pokazuju dva lošija posljednja albuma, ali i odgađanje unedogled novog materijala kojeg vjerojatno neće tako brzo predstaviti svijetu. Čak se ni Twiggy ne oglašuje, a sumnju dodatno potpiruju činjenice da nova etiketa Cooking Vinyl jednako ne govori i ne navodi ništa o osmom studijskom izdanju benda.

Nažalost, ljubitelji Mansona morat će živjeti u prošlosti, nasljeđu briljantnog triptiha (“Antichrist Svperstar”, “Mechanical Animals” i “Holy Wood”), odnosno u nadi kako će se glasina o reizdanju cjelokupne diskografije Spooky Kids doista uskoro naći na policama dućana i u virtualnim bespućima Interneta i još jednom pokušati opravdati (i spasiti) ime ovog donedavno nepravedno podcijenjenog umjetnika i benda. Sve za paru, sve za slavu…