Nakon videa za “Castaway“, zagrebački alternativni rock bend Slow Motion Suicide predstavlja novi spot, ovoga puta za drugi singl nazvan “Revolution” koji se nalazi na debi albumu “Slow Motion Suicide“.
Spot je snimljen pod redateljskom palicom Vedrana Rape, a radi se o videu potpuno drugačijem od onoga na što je publika navikla kod domaćih bendova.
Upravo ste izbacili spot za pjesmu “Revolution”. Iako riječi Howarda
Bealea iz filma “Network” dosta jasno dočaravaju poruku, ali do kakve bi
revolucije po vama trebalo doći? Što vas najviše smeta i je li zaista
došlo doba strašnog otuđenja kod ljudi?
Pjesma je nastala davno
zbog frustracije oko jedne situacije u medijima koja je naravno
prikazala stvari kakve nisu, a prerasla je u nešto generalno kad sam
vidio i čuo reakciju od ljudi kao posljedicu. Namjerno ne želim direktno
pisati tekstove koji su jasni, zašto i bih? Nisam ovdje da preodgajam
ljude niti namećem svoje stavove, više volim koristiti idiome i metafore
pa neka svatko sebi uzme što mu paše. Otuđenje ljudi nije nešto novo,
događa se zadnjih 15 godina, ali činjenica stoji da moramo maknuti glavu
od ekrana. Moramo više kritički razmišljati tom istom glavom. Prihvaćam
sve pozitivno vezano uz razvoj tehnologije, ali baš zato trebamo još
više koristiti um. Revolucija se zapravo događa u svima nama neovisno o
utjecaju vanjskih podražaja, a onima kojima se još nije dogodila,
vjerujte mi, dolazi.
Kao i album, i spotove vam krasi bogata produkcija, tko od ekipe stoji iza najnovijeg spota? I kakva je sudbina Mr. Happya?
Treba
raditi s ljudima koji dijele vaš pristup poslu, razumiju cilj koji
želite postići i viziju koju treba realizirati. Spot je režirao i snimio
Vedran Rapo, momak koji je svoju karijeru osim u Hrvatskoj, izgradio i u
inozemstvu i ima impresivan talent ignoriranja mojih ideja i zahtjeva
kad je to najpotrebnije. Ekspeditivan je, zna što hoću i zna da ne
pristajem na kompromise kao ni on i rezultat je nešto na što sam jako
ponosan. Sjajno funkcioniramo zajedno i zasijali smo dobar početak za
daljnju suradnju. Za sudbinu Mr. Happya ćete morati pogledati spot, ali
vjerujte mi, isplati se.
Poznato nam je da ste se upoznali preko interneta i tako pokrenuli SMS priču. Osim toga, kako i kada je sve krenulo?
Krenulo je dosta davno, zapravo oduvijek sam prčkao po gitari na način da stvaram melodije i vlastite ideje. Po mom mišljenju, pjesma, ako je dobra, mora se moći odsvirati na akustičnoj gitari u ogoljenom aranžmanu. Sve ostalo je samo igranje s instrumentima i zvučnom slikom. Tako da neke od pjesama s prvog albuma su dosta dugo čekale u ladici da ih snimimo u varijanti s cijelim bendom. Istina, upoznali smo se preko interneta jer se nisam kretao u glazbenim krugovima, ali kad sam objasnio viziju i što želim učiniti, ekipa se navukla. Trebalo je puno strpljenja s njihove i moje strane da pokrenemo cijelu priču i kroz to svi smo nekako odrasli i naučili nešto novo.
Imate i umjetnička imena, kako ste došli na tu ideju, ali i na prvu dosta teško ime benda?
Obzirom da pišem tekstove i pjevam na engleskom jeziku, prirodno je bilo da imamo aliase za strano tržište. Hrvatska za sada to jednostavno ne prepoznaje i to treba shvatiti kao činjenicu, a ne kukati. Aliasi su normalna stvar vani, dok doma možda zvuči pretenciozno i nekima smeta. Ime benda sam pokupio negdje davno kao idiom svega što nas ubija, ali nam zapravo ne smeta, poput trčanja za ženama koje nas ne vole ili pušenja duhana jer nam je dosadno. Imenu je trebalo neko vrijeme da ga i sam bend proguta pa tako je jasno da treba i publici, ali jednom kad shvate pozadinu, bit će sve super. Sviđa mi se i ta aliteracija suglasnika između riječi i ritmičnost slogova. Probajte ga izgovoriti naglas, zvuči sjajno.
U cijelu priču rada na prvijencu uključena i Amerika?
Vrlo slučajno zapravo. Istina, živio sam neko vrijeme u Americi i imam taj izgovor i naglasak od djetinjstva zbog velikog utjecaja zapadne showbizz kulture. Igora, koji nam je miksao album, sam upoznao još prije 7 godina baš u Americi i vividno se sjećam da sam mu rekao da ćemo nešto zajedno raditi u jednoj noći alkoholiziranja i emotivnih verbalnih izjava. Osim miksa, snimio nam je i cijeli album. Na istom putovanju sam upoznao i Maria Mlakara koji nam je radio spot za “Castaway” kome sam sličnu stvar rekao. To je još bilo vrijeme kad bi se razbacivao s takvim rečenicama prema svim ljudima koji bi me blijedo gledali. Svakako treba paziti što želiš jer se može i ostvariti. Sve suradnje te grade kao osobu i to je možda i najbolji dio ovog putovanja. Do Emily Lazar sam došao preko e-maila i upita je li voljna raditi s indie bendom ograničenog budžeta. Radila je s Davidom Bowiejem i Foo Fightersima i nisam imao nikakvih očekivanja pa je možda i to bilo presudno. Na kraju je pristala i prvijenac je stvarno ispao fantastično, što samo znači da za drugi treba još dignuti ljestvicu.
Što ste si zacrtali za ovu godinu?
Vratili smo se s kratke turneje na istoku, a planiramo još jednu na jesen prema sjeveru i zapadu. Paralelno želimo izbaciti još koji video i proširiti bazu ljudi koji nas slušaju i koji bi htjeli doći na naše koncerte i čuti nas uživo jer to Vama treba biti u planu za ovu godinu.
