Jason Williamson, pričljiva polovica Sleaford Modsa, smiren je tip. Odgovara promisleno, uzima si sekundu prije nego otvori usta i općenito se ne čini kao čovjek koji će se 20. rujna s pozornice Kina Šiška kraj minimalne “punk-hop” pozadine u publiku derati “cunts!”.
Sleaford Modsi prvi puta posjećuju naše krajeva na krilima aktualnog albuma “Eton Alive”, na kojem je formula bijesa i kronike Britanije u doba štednje ostala nepromijenjena. “To je novi teritorij za nas” kaže Williamson o Ljubljani, “veselimo se dolasku, trebalo bi biti izvrsno”.
U kratkom razgovoru, jedinom za domaće medije, opisao je što misli o popularnosti benda, podršci Iggyja Popa i aktualnoj prepirci s Idlesima.
Prolistao sam datume vaših prošlih turneja i primjetio koliko je veća koncentracija na Europu. Misliš li da vas bolje primaju ovdje nego recimo u SAD-u?
Definitivno da, teško je napraviti turneju u Americi. Nije samo teško nego je financijski skupo i moraš paziti kako je odradiš, a i doći u prave gradove gdje će te dobro primiti, primarno New York i istočna obala pa Los Angeles, a Europa nam je preko vode. Ovdje smo krenuli i imamo istu razinu popularnosti kao i u Britaniji, Amerika nas razumije, ali mislim da nećemo biti na istoj razini kao u Europi. Ljudi se brinu oko atmosfere u Americi, strah nas je rasta fašizma, ali ipak je veliko mjesto.
Brine li te da se ista stvar događa u Britaniji?
Već se događa, zar ne? Mislim da neće biti toliko ekstremno, nemamo problema s oružjem ako ništa drugo, ali očito se događaju politička ubojstva, društveno čišćenje, kažnjavanje homoseksualaca, invalida i manjina, smanjuju se socijalne usluge. Biti će na manjoj skali, ali će biti slično.
Ljudi kažu da je vaša glazba ogledalo vremena u Britaniji, da citiram “soundtrack Britanije u eri štednje”.
Ne vidimo se kao kroničari vremena, dosta toga se događa istovremeno, a kraj glamurozne korporativne pop glazbe, ako nas za 20 ili 30 godina netko spomene kao neku kreativnu silu puno bi nam značilo. Dovoljno smo popularni, ali ovog trena se ne čini tako jer je glazbena industrija jako plitka i brzo zaboravlja. Vrijeme će pokazati.
Dobili ste priznanja od mnogih kultnih figura poput Iggyja Popa i Marka E. Smitha. Koliko ti je to značilo?
To je briljantno, no ne volim razmišljati o tome ili biti previše svjestan jer nam to nije poanta. Lijepo je da nas spominju, ali ovo o čemu pjevamo pokazuje kakav pakao neki ljudi proživljavaju, tako da je pohvala od takvih ljudi super, ali nam ne smije udariti o glavu.
Imao si kolaboraciju s Prodigyjem na pjesmi “Ibiza”, kakvo je to bilo iskustvo, što misliš o Keithu Flintu?
Bilo je odlično, stvarno imaju masovno nasljedstvo, povijesni su bend i zauvijek će ih se sjećati. Bilo je odlično raditi s njima.
Iako najčešće spominješ hip hop kao utjecaj, čini se da Sleaford Modsi imaju veće korijene kod punk publike, slažeš li se?
Bloody hell da! Na mene je utjecalo puno hip hopa, sviđa mi se mehanika toga, minimalizam i jednostavni “jebi se” stav oko svega. Repere nije briga. Prihvatila nas je takva rulja jer smo takav bend.
Vaši koncerti imaju tu punk energiju, anarhistički stav.
Nismo tipični ljevičarski punk bend, to mi je dosadno. Imamo elemenata anarhizma i zainteresiran sam za destrukciju kapitalističkog sustava, ali s realističkim idejama što ćemo nakon toga, pod uvjetom da nam se priroda ne osveti prije toga na katastrofičan način. Još smo mladi, stigne nas uništiti rat, nasilje, novac. Mi ćemo samo nastaviti dokle možemo. Drago mi je da si to primjetio.
Da, izgleda kao nastavak punka drugim sredstvima.
Definitivno. Bez propovijedanja, samo sviraj. Iako spominjemo nešto politike, ne koristimo žargon ili isključujemo ikoga, jednostavno je za razumijeti.
U nedavno intervjuu spomenuo si da Idlesi prisvajaju glas radničke klase, bi li kategorizirao njihovu glazbu kao elitističku ili propovjedačku?
Sigurno. Vrlo su popularan bend i to se sviđa puno ljudi jer prodaju jednostavnu poruku s različitim sloganima i klišejima i to je njihov način. Oni to tako rade i jednostavno ih trebaš pustiti i raditi svoje, da te ne muči, ali ipak me muči. Kategorizirao bi ih kao običan ljevičarski pop punk bend, čak više pop nego punk.
Uživaš li u njihovoj glazbi, pa makar starim stvarim?
Ne, nikako, mislim da je to njihov način, ali nije za mene. U Engleskoj, bilo gdje zapravo, ne možeš previše kritizirati ljude da ne bi dobivao negativne reakcije. Postoji vrijeme i mjesto kad trebaš biti glasan oko toga, naročito jer je glazbena industrija sve manja i svi ovisimo više jedni o drugima pa ti se vrata mogu lako zatvoriti. Sve dok izbacuješ dobru glazbu uvijek ćeš imati posla, a ako ćeš izbacivati vrlo dobre stvari to je to.
Jeftinije ulaznice za koncert u ljubljanskoj Kino Šiški ulovi putem Muzika.hr FanCluba.
