Jason Williamson i Andrew Fern, poznati kao Sleaford Mods, na prvi pogled mrgodan su nottinghamski dvojac, no zapravo ona njihova zabavna, opuštena strana prevladava, iako, nikad potpuno. Nije da za to nemaju razloga, koji se očituju i u njihovoj glazbi i kada komentiraju sve ono o čemu u njoj govore. Sve te strane pokazali su i u singlu i video spotu “UK Grim” koji je najavio novi istoimeni album, koji je upravo objavljen.
Posljednji album snimili ste usred pandemije. Kako sada gledate na cijelu tu situaciju i album koji ste tada snimili?
Jason: I sada mislim upravo ono o čemu sam i tada govorio na albumu. Ti sentimenti nisu se promijenili za mene.
UK Grim naziv je novog albuma. Čime se bavite na njemu, osim očitog koje se vidi u naslovu?
Jason: Album je nastavak onog što uvijek govorimo. To se ne mijenja puno. Ima više introspektivnih stvari iz djetinjstva, što se zbivalo tada. No i to je bilo spomenuto u prošlim pjesmama, reference na stvari iz 70-ih i 80-ih. No sada ta mjesta više istražujemo, jer ona nisu potpuno potrošena, ima još stvari koje se iz njih može uzeti.
Spot za pjesmu je vrlo ironičan i pun detalja. Tko je “mozak” iza videa?
Jason: Za video je u potpunosti zaslužan Cold War Steve (Christopher Spencer), kojeg sam tada slabije poznavao. Nazvao sam ga i on je samo otišao i napravio video. Bili smo impresionirani već s prvim nacrtom. Pomogao je jedino Dave Minton, koji je ga je pomogao animirati, a koji je ranije radio s Billy Nomates. Kad Chris nije bio siguran hoće li moći animirati kako treba, Dave je uskočio i njih dvojica su razvalili spot.
Surađivali ste s Billy Nomates, s Amy Taylor i sada s Florence Shaw. Imate li još suradnji u planu?
Jason: Trenutno ne. Mogli bi, ali vidjet ćemo. Ranije nas dvojica nikog nismo puštali unutra jer nismo morali. Ali nakon nekog vremena, Andrew je predložio da probamo raditi s drugim ljudima. Nisam bio uvjeren, ali svejedno smo to napravili. I zapravo je funkcioniralo i sada mi se sviđa kada ja i Andrew radimo s drugim ljudima, lijepo je. No trenutno nemamo nikog u planu. Sada se fokusiramo na ovu godinu, na nastupe.
Nije slučajno što su te suradnje bile sa ženama?
Pa zapravo smo htjeli imati snažnu žensku pojavu u pjesmama, pogotovo za taj album. I inače slušam mnogo glazbenica, tu ima puno zanimljivih sranja.
Što mislite o “oživljavanju” (post) punka u zadnjih nekoliko godina? Osim vas, tu su i Fontaines D.C., Idles, Yard Act…
Jason: Glazba se trebala promijeniti u ovoj zemlji, pa u tom smislu mislim da je to dobra stvar. To su bendovi ove ere, ali ne sviđa mi se puno njih, pa zapravo ne znam kako ih vrednovati. Ne smeta me puno to što su to suvremeni bendovi. Ako nema zainteresiranosti za njih, za mene tu nema velike vrijednosti. Volim Fontainese, ali druge baš i ne, no to je samo moj osobni ukus.
Andrew: Nije to baš ni za mene. No svakom njegovo.
No dijelite s njima društvenu kritiku u glazbi, što je sve rjeđa pojava.
Jason: Pa, ljudi samo nisu zainteresirani za takve stvari, pogotovo mladi koji zapravo samo žele uživati. Nisu u godinama u kojima im je to bitno.
Andrew: No kad razmisliš o tome, bendovi poput Queens of the Stone Age, nisu politični, no po meni, opet su sjajni. Isto tako, distorzirane gitare bile su politične, samo ne direktno. A s druge strane, The Levellers su bili direktni, a njih nikad nisam previše volio. A da ima previše takvih bendova, to ne bi imalo nikakvog efekta.
U dokumentarcu “Bunch of Kunst”, jedan fan vas je nazvao “glasom Britanije”. Što mislite kad čujete takve komentare?
Jason: Mislim da je to lijep kompliment. No stvar je da kada netko da neku poruku u određenom području, automatski ih se etiketira time.
“UK Grim” govori o negativnim pojavama, no što je za vas ono dobro čega se treba držati?
Jason: Ljudi i ideja. Umjetnosti, obitelji, bilo kakvih dobrih ljudskih odnosa. Ne mogu pronaći puno drugog pozitivnog, nekako se čini da svijet postaje mračniji, nadam se da sam u krivu.
Andrew: Ljudi su uplašeni, i možda nije dobro, ali uvijek može biti gore.
