Jedan od najvećih i najpoznatijih rock gitarista – Saul Hudson, diljem svijeta poznat pod imenom Slash, 26. lipnja dolazi u Zagreb s Mylesom Kennedyem i grupom The Conspirators.
Nakon Guns N’ Roses, Snakepita i Velvet Revolvera, ova gitaristička ikona već neko vrijeme plovi solo glazbenim vodama.
Dobili smo priliku popričati sa Slashom, pa evo njegova razmišljanja o turnejama, Mylesu Kennedyu, albumima, suradnicima, gitaristima, riffovima te ostalim stvarima vezanim za rock’n’roll, a manje vezanima uz Gunse…Zagreb je nenadano uletio na turneju, što je hrvatske fanove odmah oduševilo s obzirom da nikada nisi nastupio kod nas. Dobili smo informaciju da si ti inzistirao da dođete pred hrvatske fanove?
Da, to je jedna od odličnih stvari kada imaš svoj bend jer možeš kontrolirati na koje ćeš destinacije ići, a na koje ne ideš uobičajeno. Osim toga, promotori znaju izbjegavati neke od zemalja i gradova, tako da je dobro kad na to sam možeš utjecati i svirati na mjestima gdje bi još želio, a iz nekog razloga nikada do sada nisi.Što je to Myles Kennedy kao vokal donio tvojoj muzici što ti je možda nedostajalo do sada?
Kada je pjevao na mom prvom solo albumu, to je bio prvi put da sam ga čuo kako zvuči. Nakon toga sam pomislio kako ima jebeno genijalan glas. On zaista mnogo emocija prenosi svojim pjevanjem. Radili smo na tih prvih nekoliko pjesama i pomislio sam kako bi bilo izvrsno da sa mnom krene na turneju promovirati taj album. Od tog trenutka nismo prestali surađivati. On je izvrstan izvođač i s njim je stvarno jednostavno raditi.Cijeli svijet već skoro 30 godina zna za tvoje ime, zašto si tek zadnjih par godina odlučio pod vlastitim imenom objavljivati albume i ići na turneje?
Zato jer sam uvijek bio u bendovima i nikada prije nisam težio biti solo izvođač. U jednom trenutku, pred kraj surađivanja s Velvet Revolverom, odlučio sam da stvarno trebam isprobati nešto sam raditi. Muka mi je bilo od situacija kada bendovi diktiraju što bi se trebalo raditi. Ponekad bi se dogodilo da svatko iz benda želi nešto drugačije napraviti, pa bi zbog toga znalo doći do razmirica i problema u grupi. S Velvet Revolver mi je pred kraj postalo dosta teško i zato sam odlučio krenuti u solo vode. Tako je sve ovo i počelo.
Na tvom prvom solo albumu nalaze se mnoge zvijezde. Koji je bio kriterij kod odabira i na koji način biraš suradnike?
Zapravo, glazba je prvenstveno diktirala koje ću pjevače izabrati i to je u pravilu bilo to. Kako sam stvarao svaku pojedinu pjesmu, tako sam razmišljao tko bi od ljudi koje poznajem zvučao odlično za svaku od njih. Na taj sam način zapravo i birao vokale.
Naprimjer, Fergie stvarno djeuje kao prava rockerica u duši. Što misliš o ideji da napraviš album s njom?
Stvarno bih volio ponovno raditi s Fergie na nečemu, ali nekako je baš ne mogu vidjeti na cijelom rock’n’roll uratku (smijeh). Ona je ipak prvenstveno pop izvođač, iako postoji impresivan rock’n’roll prizvuk u njenom glasu. Mislim da bi cijeli album ipak bio previše za nju.
Puno nastupaš i radiš, zasitiš li se s godinama turneja i putovanja po cijelom svijetu?
Pa i ne baš. Mislim da je glavni razlog zašto to radim u tolikoj mjeri ipak ljubav prema tome svemu i to što uživam u onome što radim, jer volim nastupati. Ono što me najviše motivira je osjećaj kada napokon snimiš pjesmu ili cijeli album i onda imaš priliku to predstaviti uživo na nastupima.
Što misliš o fenomenu novih rock zvijezda koje brzo postanu poznate, a još brže izgore na glazbenoj sceni? Možeš li to usporediti s vremenima kada si ti krenuo sa svojom glazbenom karijerom?
Ne, to je ipak nešto u potpunosti drugačije. O tome bi se dalo puno raspravljati, za što nažalost i nemamo toliko vremena, ali je definitivno drugačije nego u usporedbi s vremenom kada sam ja počeo. U današnje vrijeme mladi glazbenici nemaju šansu razviti se koliko bi trebali. U našem bendu, iako sam u tome svemu već dugo, bilo je mnogo razvijanja do trenutka kada je objavljen album “World On Fire“. Za sve izvođače i bendove jako je važno da imaju dovoljno vremena za razvitak. Svi oni danas moraju imati neki veliki hitoidni singl, inače u suprotnom nemaju šanse.
Možeš li nam navesti neke od pjesama u kojima te gitara posebno dojmila?
To je dosta komplicirano za odgovoriti jer postoji toliko puno pjesama. Kada sam tek krenuo sa sviranjem gitare inspiriralo me mnogo poznatih britanskih gitarista, primjerice Pete Townshend, Peter Green, Jimmy Page i Jimmy Hendrix koji je Amerikanac, ali je bio povezan s Engleskom. Svi oni su imali ogroman utjecaj na mene. Kasnije su se pojavili i dečki iz Aerosmitha i AC/DC-a, zatim Billy Gibbons, Joe Walsh i Rick Nielsen iz benda Cheap Trick. Lista bi mogla ići u beskonačnost. Tu su naravno i B.B. King, Albert King, Buddy Guy i još mnogo blues izvođača. Keith Richards također. Mogli bismo još sat vremena pričati samo o gitaristima.
Skladao si neke od najpoznatijih gitarističkih riffova svih vremena, koji su te na neki način stvorili besmrtnim. S obzirom da se tvoje ime navodi uz bok s brojnim rock velikanima, koliko ti je to značilo kao mladom glazbeniku, a koliko sada?
Nikada o tome nisam razmišljao kao klinac, niti mi je to bila ambicija i namjera. Čak i sada kada si to spomenula, ne osjećam ništa od toga. Nije mi to nikada predstavljalo cilj. Jedino što pokušavam je stvarati kul stvari i uživati u njihovom izvođenju na turnejama, a to je u pravilu i ono što radim. Međutim, naravno da mi to laska. Toliko je glazbenika bilo prije mene u koje se ugledam, da mi je teško svrstati se među njih.
I za kraj, veseliš li se koncertu u Zagrebu?
Naravno, jako sam uzbuđen zbog toga i siguran sam da će biti odlično! Zaista se veselim nastupiti kod vas i mislim da će to biti izvrstan provod.
