Sister Bliss (Faithless): “Na pozornicu dolazimo spremni za ‘fajt’!”

Nakon što je nedavno prodana i posljednja ulaznica za zagrebački koncert popularne electro grupe Faithless, zbog velikog interesa, koncert je preseljen u Veliku dvoranu Doma sportova.

Uoči trećeg koncerta Faithlessa u Hrvatskoj, dražesna Sister Bliss odgovorila nam je na nekoliko pitanja vezanih za odnos njene matične grupe prema glazbi općenito, neka njezina razmišljanja i posljednji album nazvan jednostavno “The Dance“.

Nastupate li još uvijek u klubovima ili samo na velikim koncertima?
Oboje pomalo. Češće na velikim koncertima, festivalima, no ponekad i u klubovima ako pronađemo mjesto gdje možemo smjestit cijeli bend.Koja je razlika između toga kako zvučite uživo i zvuka na albumu, osim one očigledne?
Razlika
je velika jer na albumu pjesme možete preslušavati ponovo i ponovo, i
opet sve ponoviti te u tim ponavljanjima uvidjeti razne teksture
materijala koje niste mogli uočiti pri prvom slušanju. U live izvedbi
imate jedan sat da ostavite emocionalni utisak na ljude, stoga smo
naučili ogoljeti svoju glazbu do kosti i remiksirati je za arene uživo.Jesu li vaši fanovi uglavnom oni koje
vas već godinama prate ili misliš da ste uspjeli privući i novu
generaciju klinaca na vaš zvuk?
Uvijek me iznenadi ta nova
generacija fanova koja dolazi na naše koncerte, a nisu se ni rodili u
vrijeme kad smo mi počinjali. Očito mlade ljude još uvijek veseli
elektronika, a mi još uvijek stvaramo glazbu sličnu onoj koju čuju i od
mlađih izvođača u raznim klubovima.

Naziv novog albuma “The Dance” pomalo je običan, jednostavan…
Nismo se puno premišljali jer ne mislimo da je naziv uobičajen. On je stanje volje, metafora za ples života koji sve nas uključuje u njega i predstavlja sve odnose koje smo ikad imali, sami sa sobom, jedno s drugim, s političkim svijetom u kojem živimo i slično.

Otkud crpite inspiraciju za svoju muziku?
Nema tu puno filozofije, jedina inspiracija je život sam za sebe kao i ljudi koji nas okružuju. Maxijeva budistička perspektiva dakako itekako utječe na njegov autorski rad.

‘Jammate’ li zajedno i onda se složite oko određene melodije ili svatko radi za sebe?
Ja uglavnom pišem svoju glazbu odvojeno za sebe te ju onda i tako odsviram, a nakon toga uskače Rollo kako bi usavršio melodiju. Tek nakon toga dolazimo zajedno u studio kako bismo pjesmu doveli do savršenstva.

Kako biste opisali svoju suradnju s
Dido? Mislite li da vam je pomogla da podignete svoje ime na glazbenim
ljestvicama ili je bilo obrnuto?
Dido je nastupala s nama od
prvog albuma stoga nam je ta suradnje postala uobičajena i prirodna.
Naviknuli smo se na nju. Mislim da se međusobno komplementiramo iako su
naši glazbeni stilovi dosta drukčiji. Njen uspjeh je samo njezin i veći
nego što će Faithlessov ikad biti!

Kako odabirete svoje suradnike, bilo na albumu, bilo na izvedbama uživo?
Suradnja s ostalim glazbenicima često naiđe prirodnim spletom okolnosti. Dido je dio obitelji pa je eto, s nama, na turnejama srećemo razne ljude koji nam se i sami nude predstaviti ono što mogu i vrlo često nas isti ti oduševe pa i pristanemo na suradnju s njima.

Dok god imaju izvrstan glas koji će sam ‘sjesti’ u naš zvuk perfektno, svojim autorskim radovima imaju sličan svjetonazor kao i mi i pomalo su ekscentrični, savršeno će se uklopiti u našu domenu.

Koliko marite za političke i društvene teme u svom radu?
Treba biti politički i socijalno osviješten u ovom poslu jer ti nitko ne može zabraniti pjevati bilo to protiv ili za nekoga. S druge strane, sjajno je imati pjesme koje reflektiraju svijet u kojem trenutno živimo, uhvatiti ‘trenutak’ i raspoloženje u kojem smo svi bili u stvaranju određene stvari.

Stvarate glazbu od 1995. godine. Koliko se electro-dance scena promijenila od tada do danas?
Mislim da je scena puno manje konstantna, jedan tren vam se sviđa jedna stvar, drugi tren druga. Isto tako, s godinama i životni vijek pjesama traje kraće, pogotovo od fenomena ‘downloadanja’. Prije ste trebali čekati objavu albuma ili pjesme i razviti osjećaj iščekivanja. Danas se glazba manje cijeni jer je nadohvat ruke.

Kako je majčinstvo utjecalo na način na koji stvaraš svoju muziku?
Zapravo i nije previše promijenilo način na koji skladam, samo me primoralo da svoje vrijeme rasporedim efektivnije. Sada ne mogu ostajati do 2 ujutro u studiju čekajući da me ‘uhvati’ inspiracija već moram rasporediti svoje vrijeme da stignem biti i kreativna i provesti kvalitetno vrijeme sa svojom obitelji.

Od svih silnih instrumenata koje sviraš, na kojem najviše voliš ‘prebirati’?
Kratko i jasno, klavijature.

Postoji li neka zemlja u kojoj dosad niste svirali, a želite u budućnosti?
Ja bih osobno htjela svirati na Islandu.

Kako se pripremate za koncerte? Imate li kakve rituale?
Pa zapravo i ne. Pokušavamo se ponašati kao da krećemo u bitku, tako da dolazimo na pozornicu spremni za ‘fajt’!