Glazba i religija, još od pradavnih vremena, žive zajedno. Najraniji oblici duhovnosti gotovo sigurno su u nekom trenutku dobili glazbenu pozadinu, a ako se dobro sjećam nekih polu-prespavanih predavanja i dokumentaraca uz britanski naglasak, upravo je glazba često bila sredstvo za zazivanje božanstava. Tako je, uostalom i danas. Crkve i ostale vjerske institucije širom svijeta koriste upravo glazbu kao sredstvo okupljanja radi slave svevišnjemu, stoga nije za čuditi kako mnogi koji sviraju, na neki način dođu i do Boga. No, što kada se glazba produhovi u svijetu profanog? Što kada glazbenici čije poruke s bine propovijedaju nasilje proglase sebe novorođenim vjernicima? I finalno, što kada oni koji su traumatično proživjeli život pod kišobranom jedne, preobrate svoj bijes i sreću pronađu u drugoj vjeri? Upravo je to povod današnjeg kratkog brainstorminga.

Aktualan primjer sa Sinead O’Connor

Vjerojatno i znate, no da ponovimo gradivo: poznata Irska pjevačica, Sinead O’Connor, ista ona koja je urbi et orbi na megapopularnom Saturday Night Liveu podrapala fotografiju tadašnjeg pape Ivana Pavla II, odnedavna je – muslimanka. Shuhada’ Davitt njeno je novo ime, a na fotografiji ispod je možete vidjeti kako već ponosno nosi hijab.

Baš sam htio tu vruću vijest neki dan prokomentirati s kolegom s posla, no on mi je odmahnuo rukom i rekao: ma vjerojatno je fake vijest, ne vjerujem baš. Upravo zato se i nisam htio odmah baciti na posao pisanja teksta, jer medijski senzacionalizmi upravo to i žele – što širu i žustriju reakciju sviju. Ipak, čini se kako vijest zbilja jest istinita. Neki od vas se već pitaju: “..pa što, učinio je to Cat Stevens i tako postao Yusuf Islam, rade to i reperi već godinama, sjeti se samo Yasmina Beyja itd itd“. Sve to je itekako točno, no primjer Sinead O’Connor je kudikamo posebniji. Evo i zašto.

Sinead O Connor hijab
foto: Instagram
Muziku podržava

Poznato je kako je slavna pjevačica pokidala papinu sliku da bi upozorila na zla koja dolaze iz Vatikana. I bila je u pravu. Tada još relativno neokaljana katolička crkva narednih je godina, polako, ali sigurno potjerana iz ormara na vidjelo. Uostalom, tu priču vjerojatno i znate. Seksualni skandali unutar redova klera i ono kudikamo gore, zataškavanje istih. Teško da je za sve to bio kriv upravo Papa, no Papa je simbol katoličke crkve kao takve i upravo zato je nastradao na Saturday Night Liveu. Ono što je manje poznato je da je O’Connor unatoč svemu donedavna gajila senzibilitet prema kršćanstvu. Uostalom devedesetih se htjela i zarediti za svećenicu i to unutar nepriznate katoličke denominacije u Irskoj.

Otkud onda islam?

Religijske preobrate je ponekad teško shvatiti. Ljudi se pronađu u beznađu besmisla, a kada iz glave nije moguće stvoriti smisao, postoje već pripremljene konstrukcije u kojima se možemo pronaći. Zovu se religije, i često nude odgovore na pitanja koja sama ne znamo odgovoriti. Tako je Cat Stevens pronašao islam skoro se utopivši, tako su reperi, mahom Afroamerikanci pronašli islam u ideji bratstva. Postavljam si pitanje: kako je lucidna i svjesna Sinead O’Connor pronašla islam? Odgovor možda možemo pronaći u tweetu kojim je potvrdila svoj religijski transfer: ”Ovo je prirodan zaključak svakog intelektualnog teološkog putovanja. Svako proučavanje religijskih spisa vodi do islama. Što ostala sveta pisma čini sporednim. Dobit ću novo ime. Zvat ću se Shuhada.

Prije samog komentara na ovu prilično konfuznu vijest, za one koji možda ne znaju, O’Connor ima dugu povijest psihičkih poremećaja. I sama je izjavila kako se htjela ubiti na svoj 33. rođendan, no zanimljivo, nakon dijagnoze kod prvog, iduća tri liječnika su ustvrdila da nema bipolarni poremećaj. Bilo je tu još epizoda, poput one pretprošlogodišnje kada je netragom nestala na nekoliko dana, no to danas nije tema.

Sinead O Connor
foto: Instagram

Ono što jest tema je blaga konfuzija javnosti koja pokušava kritički sagledati fenomene oko sebe. Ukoliko Sinead nema problema podrapati papinu fotografiju uz jasnu poruku da se trebamo boriti protiv zla, kako je onda pronašla mir u glavi uz islam? Nemojte me krivo shvatiti, nemam ja ništa protiv religija kao takvih, ali apsurdno je da osoba čiji je dobar komad identiteta ležao u hrabrom istupu i borbi protiv zla unutar velikih religijskih struktura, odjednom propagira drugu stranu istog novčića.

Ako su svećenici pedofili zlo, a zasigurno jesu, i ako je zlo to što se crkva kao institucija nije od njih odvojila, već ih uspješno godinama skrivala, onda su i neke islamske strukture zle. Svjedoci smo militantnim strujanjima unutar te religije, a ne vidimo snažnu poruku nekih islamskih ogranaka gdje se odriču takvih praksi. Da ne ulazimo sada u tu temu, jer to nije tema, okrenimo se onom najbitnijem, a to je misao o profanoj glazbi i njenoj poveznici s religijom.

U neku ruku, profana glazba za razliku od sakralne, ima otpuštene kočnice. Zakoračite samo kratko u svijet rock, jazz i ine glazbe i bit će vam jasno kako dogmatizmu mjesta gotovo da i nema. Vrijednosti primaju ironičnu konotaciju, počinju primati i značajke njima suprotnih pojmova i svašta još nešto od čega se jednom fundamentalistu i tradicionalistu diže kosa na glavi. Simultano uz to, isti ti koji stvaraju tu glazbu posjeduju i jedan paralelni, privatni identitet. Tako primjerice Tom Arraya, dok ne urla blasfemističke stihove sa Slayerom, redovito odlazi u crkvu.

Za razliku od tih navedenih primjera, Sinead je svojim potezom napravila upravo bipolaran potez. Ja se samo nadam da se ne radi o PR potezu, jer bi na taj način srušila svoj jaki kredibilitet hrabre heroine koja se usudila što mnogi nisu. Uostalom završit ću tekst njenim citatom iz njezina intervjua iz 2010. godine: “…we need to rescue God from religion, all religions, they’ve become a smokescreen that distracts people from the fact that there is a holy spirit, and when you study the Gospels you see the Christ character came to tell us that we only need to talk directly to God, we never needed Religion…“.

113 Shares
Muziku podržava