Shoot Me Wendy: “Ljudi nas konačno mogu slušati i doma!”

2839

Mirna kao vokal, Gara na basu, Ogi na gitari i Pero na bubnju. Članovi su to power pop/post punk četverca iz Zagreba.

Nedavno su za Geenger Records izdali album prvijenac nazvan ”Sine
Waves
‘ koji u svih 13 pjesama karakterizira energičan, zabavan te
jednostavan, ali nadasve zanimljiv zvuk kojem karakterističan potpis, uz
glazbenu podlogu, svakako daje i ženski vokal.

Njihovu pjesmu ”I’ve Drowned Myself” čula sam sad već davne 2009. godine, a već tada su zvučali kao bend koji može (i mora) ponuditi puno. Ovim su albumom ‘samo’ četiri godine kasnije upravo to i napravili, a sa članovima benda Shoot Me Wendy popričali smo i o mainstream medijima, ljetu, travarici i… punku.

Konačno ste izdali prvi album. Kakav je osjećaj albuma prvijenca i zašto smo ga tako dugo čekali?
Osjećaj je odličan; konačno nas ljudi mogu slušati i doma, a ne samo na koncertima. Album smo snimali i miksali tijekom 2011. i 2012. u Pod.room studiju u vlastitoj produkciji. Producent albuma je naš basist Dražen Gavrilović, što je naravno imalo svoje prednosti i mane jer nismo imali vremensko ograničenje. Kao da smo snimali i miksali u nekom drugom studiju pa smo imali više slobode u eksperimentiranju da bismo postigli zvuk koji smo tražili. To je glavni razlog zbog kojeg je sve skupa malo potrajalo, no nama je najbitnije da smo zadovoljni kako album zvuči.

High i low nastanka albuma? Koje iskustvo vam je ostalo u najljepšem, a koje u ne tako lijepom sjećanju?
Sam proces snimanja bio je naporan, ali i zabavan. Bazne trackove snimali smo tijekom tri dana zatvoreni u studio od jutra pa do večeri uz svesrdnu ‘pomoć’ domaće travarice. Nakon toga uslijedila su dugotrajna nasnimavanja svega i svačega i učestali tulumi u studiju. Miksanje albuma potrajalo je još neko vrijeme jer smo radili više verzija mikseva za svaku pjesmu. Nismo imali nikakva loša iskustva tijekom snimanja albuma, već sve skupa pamtimo kao jedno lijepo i zabavno razdoblje.

Tko je zaslužan za (izvrsno) likovno oblikovanje covera albuma i tko je sve na njemu s vama surađivao?
Za likovno oblikovanje glavni ‘krivci’ su Antonio Karača i Željka Tkalčec, koje smo upoznali preko Sixa, našeg izdavača. U nekoliko navrata smo se nalazili i razgovarali o idejama za cover. Oni su složili više različitih verzija, a kada su nam pokazali ovu zadnju svi iz benda smo se složili da je to to. Također su napravili i dizajn za majice i to sve u vrlo kratkom roku s obzirom da smo bili u stisci s vremenom prije promocije albuma, tako da im još jednom veliko hvala.

Muziku podržava

Okarakterizirali su vas kao power pop/post punk bend. Ima li za takvu glazbu mjesta u mainstream medijima (radio, televizija) ili vas takva vrsta promocije ne zanima?
Kako većina naših medija ‘fura’ uglavnom zabavnjačke izvođače, nismo naišli na prevelik medijski prostor. U ostalim većim europskim gradovima općenito su mediji, a i izdavači, zainteresiraniji za nove bendove na sceni i ulažu u njihov razvoj i promociju. Kod nas se to svodi na pokoju radijsku stanicu, internetski portal ili entuzijaste iz ne-mainstream izdavačkih kuća koji su zainteresirani za novosti na sceni kao npr. Geenger Records koji je izdao naš album. Nadamo se da će se u budućnosti situacija promijeniti te da će i naši mediji pružiti više prostora i podrške mladim bendovima.

Kako u takvom žanru nastaju tekstovi? Jesu li oni rezultat bunta i nezadovoljstva ili nekog drugog stanja uma?
Teško je reći da tekstovi nastaju kao posljedica bunta, jer mi nismo buntovan bend niti naša glazba to projicira. Svi tekstovi imaju neku svoju priču koja je nastala u nekom određenom stanju uma, a vezani su uglavnom za međuljudske odnose i razne situacije.

Tijekom godina mijenjala se i postava benda. Naime, nekad su na stageu pjevale dvije pjevačice dok je sada mikrofon rezerviran samo za jednu (Mirna Aničić, op.a.). Čemu inzistiranje na dva vokala? Je li mjesto za drugim mikrofonom i dalje otvoreno?
Shoot Me Wendy nastao je kao bend s dva vokala i sve pjesme na ovom albumu osmišljene su, izvedene i snimljene tako. U međuvremenu je Maja napustila bend, a mi smo počeli raditi nove pjesme s jednim vokalom i to nam se za sada sviđa. Mi to shvaćamo kao Shoot Me Wendy 2.0. tako da ne. Mjesto za drugim mikrofonom je zatvoreno.

Izdavanjem albuma dolazi i veći angažman vezan uz njegovu promociju. Mislite li da će Shoot Me Wendy ikada iz hobija prerasti u ‘posao’ i pod kojim biste uvjetima na to pristali?

Shoot Me Wendy za sada je još uvijek zabava, a ne posao. Glazbom se bavimo iz entuzijazma i ljubavi. Svi u bendu živimo od nečeg drugog, ali smatramo da u glazbi imamo štošta za ponuditi. Ukoliko se pruži prilika, spremni smo ju prihvatiti, no ne želimo kompromitirati našu glazbu. U više navrata su nas pitali zašto ne pjevamo na hrvatskom jer bismo na taj način bili komercijalniji i profitabilniji međutim naš odgovor je uvijek bio isti – ne želimo se prilagođavati nečemu jer se to od nas traži ili očekuje. Radimo takvu glazbu i pjevamo na engleskom jer nam se to sviđa i zabavno nam je.

Što je s probojem na inozemno tržište? Imate li uopće takvih ambicija i što takav proboj uopće podrazumijeva?
Proboj na inozemno tržište nešto je što većima bendova želi pa tako i mi. Nama to konkretno znači da nas čuje više ljudi, da nastupamo po raznim klubovima i upoznajemo novu ekipu. Nismo zaluđeni nekom ‘slavom’ jer u moru kvalitetnih bendova koji postoje vani i bave se isključivo glazbom to je vrlo nerealno očekivati.

Planovi za ljeto – svirke ili opuštanje?
Najviše volimo kombinirati jedno i drugo. Ljeto je odlično vrijeme za usklađivanje jednog s drugim jer kad smo na odmoru i potpuno opušteni još nam je veći gušt svirati.

0 Shares
Muziku podržava