U navali novih rock-bendova, svoju priliku uočili su i Sheitansi, pomalo čudna internacionalna kombinacija s istoka Hrvatske i sjevera BiH. Dečki sviraju rock na tragu ranih Majki prepun energije što se može najbolje iščitati na koncertima, ali i na njihovom prvijencu “Lica s tjeralica“.
Kako bi nam se bend predstavio, zamolili smo Dejana, frontmena benda, da nam odgovori putem e-maila na neka pitanja.
Prije svega možeš li nam ukratko opisati kako je nastao bend Sheitans… Pitam, jer je malo čudna kombinacija s članovima iz Hrvatske i BiH koliko god Orašje i Županja bili blizu…
U Orašju nije bilo moguće naći istomišljenike za ono što sam zamislio, pa se zaputih preko vode u Županju i tamo nađoh ostatak benda, ljude koji već dugo sviraju, i nakon nekoliko piva odmah smo skontali što i kako. To je bilo 2006 godine.
Koliko vam ta činjenica (dvije države) odmaže u karijeri, koliko u vježbanju, koliko u samom promocijskom smislu?
Odmaže u gorivu i možda ponekad kad nas snijeg zatrpa pa moramo otkazati probu, no sve ostalo nam ide u prilog. Bendovi su regionalno konzervirani, dok mi nemamo problema s time i sama činjenica da u današnje vrijeme barijera radimo iznad toga. Nadamo se da će i EU to skontati i dati nam financijski poticaj za međudržavnu suradnju.
Kroz vaše Internet-stranice vidi se da ste vrlo opušten bend koji mnogo energije baca na zabavu i pivu… Pa kada inspiracija za nove pjesme najbolje dolazi, u vrijeme fešti ili u osami između četiri zida i zašto?
Pa glazbu kao takvu i doživljavamo kao zabavu. Piva je sjajan katalizator te zabave i sveprisutna je. Koliko god se trudili da uhvatimo osnovni postulat rocka ‘sex, drugs and rock’n’roll’, mi nekako uvijek ‘omanemo’ za barem dvije stavke. Inspiracija najbolje dolazi kada je samostalna fešta sa samim sobom između 4 zida.
Nedavno je izašao vaš prvijenac. Što očekuješ od njega?
Da će poharati top-liste, prodati se u 12 primjeraka i donijeti brdo para. Od njega očekujem da me nakon 20 godina podsjeti šta sam radio kad sam bio mlad.
Uočavate li iz njih neke greške koje ćete implementirati na budućim albumima i koje bi to najviše bile?
Iskreno me ne tangira što mi neko suflira, a da nije suvislo. Album smo radili kako smo željeli. Najbolji studio, najbolji producent, najbolja postprodukcija i to kao činjenicu morate prihvatiti.
Mišljenje o pjesmama je osobna stvar pojedinca, ali tehničku stranu nam nitko ne može osporiti. Jer danas morate imati muda, pa uložiti 5000 eura u album koji će se prodati u smiješnom broju primjeraka, pogotovo kad se radi o rock’n’rollu. Greške uočavamo sami i svakako da ćemo raditi na tome da ih ispravimo na sljedećim albumima.
Kako ste uspjeli upecati jednog od najboljih naših rock-producenata Edija Cukerića? Kako je došlo do suradnje?
Edi je moj dugogodišnji prijatelj i poznajem ga od početaka njegove producentske karijere kada mi je radio prvi demo u Puli neke 1995. godine. Nevjerojatnim stjecajem okolnosti našli smo se nakon gotovo 12 godina i odlučili da snimamo album. Edi je prvenstveno sjajna osoba, a kao producent je vrhunski stručnjak koji iz benda izvuče ono najbolje. Snimali smo u RSL studiu u Novom Mestu u Sloveniji koji je najbolji studio u regiji.
Osjećaju se raznoliki utjecaji na albumu, od inozemnih, pa do domaćih, od The Black Crowesa do Majki… Koliko ti to smeta, a koliko gode usporedbe s njima?
Godi kad te usporede s nekim bendovima koje slušaš godinama. No danas se sve svodi na to da te uspoređuju s nekim do te mjere da zaborave pozabaviti se pjesmama. Čim se bend pojavi, čuješ ‘e, ovi zvuče k’o ovaj, onaj…’. Daj molim te, kakav bi to trebao smisliti zvuk pa da budem prvi na svijetu. Vjerojatno nepodnošljiv uhu. Normalno je da se osjete utjecaji onoga što si slušao i slušaš, ali ne bi bilo logično da sam slušao Black Crowese i snimio opernu ariju.
Ima li možda u svemu tome i najmanje originalnog zvuka Sheitansa, budući da se svaka pjesma može usporediti s nekim drugim bendom, pa pomalo ispada da Sheitansi kopiraju prokušane formule drugih rock-zvijezda?
Mi nismo originalan bend. Mi smo rock’n’roll bend. Isto mogu reći da Majke kopiraju The Stoogese ili štatijaznam ‘ko koga. To i je problem previše informacija danas. S kime li su Stonese uspoređivali? Možda i nisu nego su ih jednostavno samo slušali. Mi imamo svoj stil i svoj zvuk, koliko god vas on podsjećao na nekoga.
Vratimo se ipak na sam album… Donosi 10 pjesama i traje rockerskih 36 minuta. Što se dogodilo s ostatkom pjesama? Ako se ne varam, bilo ih je više i trebale su se naći na albumu?
Bile su još 3. “Smijem se”, ona nas nije konstrukcijski zadovoljila i još dvije koje smo htjeli još malo upeglati, ali zasigurno će nositi sljedeći album. Smatrali smo i da nema potrebe opteretiti slušatelja s prevelikim brojem pjesama.
Cover albuma je vrlo jednostavan. Zbog čega?
Glazba nam je asketska, pa tako i cover. Iako nisam pobornik slike benda na coveru, prva opcija nam je pala u vodu, pa smo pritisnuti rokovima radili ovu novu koja prestavlja ljude na traci za osumnjičene. K’o u američkim igranim filmovima.
Kako teče promocija? Gdje se svira (postoji li neki plan veće turneje ili samo pojedinačni nastupi)? Koji su spotovi dosad napravljeni, a koji će biti? Postoje li već kontakti za ljetne festivale?
Nešto se i ne rasturamo od promocije jer je zima. Sviramo u lokalnim okvirima i pripremamo se za proljeće. Sada pregovaramo o nekoliko nastupa u BiH i Hrvatskoj, te Srbiji. Do sada smo službeno izdali spot za prvi singl pjesmu “Možda”, a za nekoliko dana u Sarajevu snimamo novi spot za singl “Lice s tjeralice”.
Koncerti i sama publika su najvažniji faktor za uspjeh. Kako vas oni primaju?
Mislim kada nas čujete uživo da vam tek onda postane sve jasno. Publika nas prima sjajno jer dajemo iznad svakog prosjeka. Nije neobično da nam svirka traje i do 2 sata što ni ovi veći bendovi ne pružaju svojim fanovima. Dosta improviziramo tako da često zabrijemo na session i publika to voli i cijeni. Jedan smo od koncertno najaktivnijih bendova iz razloga što smo svjesno sami financirali i one nastupe gdje divni organizatori ne bi dali niti za gorivo.
Iako je ovaj album tek vani, jesu li se počele skupljati pjesme za novi album? Pitam jer mnogi na prvijencima sviraju pjesme koje su stare nekoliko godina i već im dosade, pa brzo žele napraviti nešto novo.
Slažem se da se pojavi malo zasićenosti sa starijim materijalom, ali mi već imamo zgotovljen novi album i to gotovo 20 pjesama od kojih ćemo raditi selekciju. Čim dignemo kakvu lovu odosmo u studio jer ne patimo od stereotipa da novi album mora ići nakon 2-3 godine i sl. Dok imamo municije, pucat ćemo.
Koliko možete živjeti od same glazbe? Je li vam ona ljubav ili posao? Ako je samo ljubav, čime se baviš u neglazbeno vrijeme?
Ne može se živjeti i to je svima jasno. Davno smo skapirali da prvo kruha, pa onda igara jer koliko god to malo odudara od klasične r’n’r šablone, ipak ne živimo u Americi, pa da bi se čovjek odvažio na takav korak. Ja sam inače menadžer u poduzeću koje se bavi prodajom audio/video tehnike.
Koji ti je najljepši dio glazbenog svijeta, stvaranje pjesama, uvježbavanje, produkcija, aranžiranje, koncerti…?
Sve ima svoje draži, ne bih se mogao odlučiti između skladanja i putovanja. Skladanje je veliki izazov i proces u kojem uživam, a putovanja i svirke svaki put donesu neke nove anegdote kojih se poslije rado prisjećamo.
Koja je osnovna razlika sada kad ste izdali album i ranije kao demo-benda?
Sada imamo neki legitimitet. Ne može nas se tako lako zajebavat’. Čujemo svoju pjesmu na radiju. Ima nas više u medijima. Jedino što se više ne možemo prijavljivati na demo-festivale koji su svaki put avantura s nepoznatim krajem.
Što se trenutno događa u BiH u pogledu muzike i rocka? Je li i tamo započela mala rock-revolucija kao u Hvatskoj ili sve stagnira? Zašto je to tako?
U BiH se dosta svira samo što je utjecaj folka neusporedivo veći. Publika je fenomenalna i svirke u Bosni su uvijek fantastično iskustvo. Dosta je glazbenih emisija na televizijama kojih ima veliki broj, no mislim da će i to opasti kada se reguliraju pitanja autorskih prava. CD-i su upola jeftiniji, te se ljudi lakše odlučuju na kupovinu i to je ono što smatram krucijalnim problemom u Hrvatskoj.
Od mlađe rock-garde s naših prostora, tko ti se najviše sviđa, koga bi izdvojio kao perjanicu rocka ex-yu?
Dosta pratim novu scenu u regiji, ali primjećujem da nema baš puno bendova sa stavom. Izdvojio bih nekoliko bendova poput Trički, beogradske Žene Kese, vinkovačke Knucklheadse, Inciter iz Zagreba, Rigorozni iz Sarajeva, Puppetz iz Slovenije… i još dosta njih koji ne stanu u ovaj intervju.
Po čemu ćeš najviše pamtiti ovu glazbenu dekadu koja je na izmaku?
Po propasti diskografske industrije u obliku kakav je bio poznat do sada.
Kako vidiš svoj bend u sljedećoj dekadi?
Vidim nas kao bend koji će imati što za reći u budućnosti i koji će kao takav imati svoje mjesto na učmaloj sceni.
