Nakon rasprodanog koncerta u maloj dvorani Doma sportova, pred zagrebačkom punk folk petorkom Brkovi sada se nalaze novi izazovi.
Prvi u nizu je najveći solo koncert početkom travnja u beogradskoj Hali sportova, povodom kojeg su 15. ožujka priredili i besplatan mini nastup za velik broj fanova koji se okupio na Zidiću ispred Doma omladine Beograda.
A kakve su reakcije fanova na nove pjesme?
Jako dobre. Još zbrajamo dojmove jer je tek mjesec dana prošlo od izlaska albuma. Najavni singl je za 10 dana od objave skupio preko 100.000 pregleda na YouTubeu i većina komentara je pozitivna.
Kao i prethodni, i ovaj album ste objavili samostalno i postavili ste ga na besplatan download. Zbog čega i dalje ne doživljavate izdavačke kuće?
Ništa se na tom polju nije promijenilo što bi nas natjeralo da promijenimo kurs. Najveći benefit koji bendovi ostvaruju od izvođača je airplay koji se postiže slanjem snimaka radio i tv postajama, što ima veći efekt kada to rade izdavači već uhodanim kanalima. Međutim, nama se to ne isplati pošto ionako gajimo dosta ekstreman stil da bi u tom segmentu profitirali od takve suradnje. Uostalom, primjećujem da je sve više i više izvođača koji prelaze na takav način rada, osnivaju samostalno vlastite izdavačke obrte…
Pod kojim uvjetima ste jedino spremni potpisati ugovor s diskografom?
Prihvatili bismo takvu ponudu kada bi nam to olakšalo djelovanje i kada bi sve ovo što trenutno sami radimo netko drugi napravio jednako dobro ili bolje. Pored toga, uvjet bi bio da nam se garantira potpuna kreativna neovisnost. Danas postoje agencije koje te usluge obavljaju dosta kvalitetno, tako da zaista nema potrebe potpisivati ugovor s izdavačima. Ne želim generalizirati naravno, govorim isključivo u ime našeg benda.
U pjesmi “Cirkusko kopile” nisi zainteresiran da te zovu na predizborne skupove, kažeš da si protiv svih i da ne želiš nove promjene. Ipak, kakvo je tvoje viđenje trenutne političke situacije u Hrvatskoj?
U toj pjesmi sam se osvrnuo na neke pozive za učlanjenje u udruge i stranke koje sam dobio od izvjesnih osoba, pogotovo u periodu kada je bend svirao Dom sportova jer nas je bilo dosta po medijima, pa su me htjeli vrbovati. Taj tekst je jedan skupni odgovor svima njima. Što se tiče politike, ne bih puno komentirao jer to nije moj posao, postoje ljudi koji su plaćeni da razmišljaju i govore o tome. Kao građanin ove zemlje i porezni obveznik mogu reći samo da me dosta smetaju podjele na naše i vaše i konstantno vraćanje u prošlost. Prilično sam uvjeren da se radi o mazanju očiju narodu i skretanja teme sa stvarnih problema, a to je po meni prije svega iseljavanje mlade i kvalitetne radne snage iz ove prelijepe zemlje. Nažalost, to je nepopravljiv gubitak jer onaj tko ode i vani stekne bolje uvjete za život jako teško će se vratiti, a bez mladih nema budućnosti.
Kako gledaš na usporedbe s Thompsonom, primjerice na pjesmi “Zemljo moja”?
Ta pjesma govori upravo o ovome o čemu sam pričao u prethodnom pitanju, a to je prisilni odlazak ljudi u emigraciju. Kad god putujem u dijasporu vidim da su ti ljudi zadovoljni što su riješili egzistencijalne probleme i napokon ih se tretira kao ljude na tržištu rada, međutim u njihovim očima je prisutan žal za zavičajem i tuga zbog činjenice da ista prava i životni standard nisu mogli ostvariti u svojim domovinama. Što se tiče Thompsona, mislim da je osnovna razlika između nas što ja, kada sam pisao pjesmu, nisam imao na umu samo svoj nego sve narode koji su silom emigrirali. Što njemu naravno ne oduzima to pravo i ja s tim apsolutno nemam nikakav problem. Što se tiče instrumentalnog dijela pjesme, očekivao sam usporedbe tog tipa pogotovo zbog dijela pjesme u kojem dominiraju ženski etno vokali, ali mislim da nije ničije ekskluzivno pravo koristiti to u pjesmama. Koristili su to mnogi ranije, a koristit će vjerujem i u budućnosti.
Emir Hot je na gitari umjesto Prasca. Na koje vam je sve načine pomogao tijekom procesa snimanja?
Emir je prije svega naš prijatelj i pomogao nam je dosta jer je Prasac slomio prst i bio out nekoliko mjeseci. On se jedini od nas može nazvati glazbenikom. Jako dobro vlada svim žičanim instrumentima, posebno gitarom i izrazito je muzikalan. Posjeduje i neka znanja i iskustvo u studijskom radu i produkciji, tako da nam nije pomogao samo svirajući na albumu. Što bi se reklo u narodu ‘ima uho za neke stvari’.
Prvi singl “Seks i droga” je moguće jedna od vaših najeksplicitnijih stvari…
Moguće. Ne bježimo od toga. Pjesme mogu pisati jedino onako kako mi dođe. Tu nema mjesta kalkulacijama. Ako mi dođe da pišem i pjevam o cvijeću, sljedeća pjesma će se zvati “Suncokret” (smijeh).
Pjesma “Ovce” je za vas dosta neuobičajena zbog gostovanja Sassje. Kako je došlo do te suradnje i kako ste zadovoljni s ishodom?
Upoznali smo se na Ok Festivalu na Tjentištu preko zajedničkog prijatelja DJ Soula iz FMJam ekipe čiji je i ona dio. Odmah sam joj ponudio da napravimo stvar zajedno. Većinom od tih veselih dogovora ne bude ništa, međutim ženska se javila i bio sam primoran održati obećanje (smijeh). Svi smo jako zadovoljni kako je na kraju sve ispalo.
Mišljenja sam da bi upravo “Ovce” mogle biti novi singl…
Sačekajmo još malo da vidimo jesi li bila u pravu…
Postoji li kakva anegdota oko prošlogodišnje ‘humanitarne akcije’ za razvedene muškarce?
Iako smo dijelili neke upade ne bih to baš nazvao humanitarnom akcijom, pošto grupa Brkovi nikada javno ne sudjeluje u humanitarnim akcijama. To radimo isključivo anonimno ili privatno. Ljudi su tom prilikom donosili razno-razne dokaze o razvodu, bilo je svakavih priča. Neki su bili u procesu razvoda, ali nisu imali adekvatne papire, a pravila su bila rigorozna. U svakom slučaju zanimljivo i nesvakidašnje iskustvo. Pojavio se čak i jedan odvjetnik specijaliziran za to područje i nudio nam svoje usluge (smijeh).
S obzirom da ste izjavili da je to tek početak suradnje s razvedenima, jeste razmišljali o nastavku ili imate neki novi plan u igri?
Razmišljali smo dosta u to vrijeme, ali nas je ideja polako napuštala kako je prolazilo vrijeme. Imamo dosta prijatelja invalida koji dolaze na naše koncerte i napiju se u backstageu k’o svinje, pa smo razmišljali da možda za početak njima zabranimo upad (smijeh).
Usklađivanje stalnih poslova s koncertima?
Dali smo otkaze! (smijeh) Ne svi, Prasac i Žorž još rade. Nemaju muda da kao mi naprave taj iskorak i oslobode se skroz (smijeh).
Koliko je vama značilo to što ste prošle godine napunili Dom sportova i kako je to utjecalo na daljnji uspjeh benda?
Nismo ni slutili da će jednog dana toliki broj ljudi kupiti ulaznicu za naš koncert, pošto smo zaista krenuli od nule i svirki za nekoliko ljudi. Najveći pritisak je dok se sam događaj ne dogodi, nakon toga stižu novi izazovi. Trenutno je to Hala sportova u Beogradu, dakle još veći prostor, opet slijedi iščekivanje, trema, napetost. Na uspjeh benda je utjecalo u smislu da smo privukli veću pažnju na sebe generalno, što za sobom vuče gomilu stvari, više kvalitetnijih poziva na svirke, festivale…
U travnju radite dupli koncert u Tvornici. Zašto dva dana, po čemu će se razlikovati?
Nismo htjeli ponavljati Dom sportova. Na stolu je stajalo nekoliko ponuda i na kraju smo prihvatili dva dana Tvornice. Ponudili su nam dva dana vjerojatno zato što smo prethodna dva puta rasprodali klub, a osim Doma sportova u Zagrebu ne postoji neki prostor tog kapaciteta s resursima kakve posjeduje Tvornica. Nastupi će se razlikovati po tome što ćemo prvi put nastupiti s 3 gitare. Emir stiže iz Londona, a Prascu je zarastao prst. Imamo i zanimljive goste, ali ne smijem sada o tome.
