Uoči zagrebačkog koncerta Zabranjenog Pušenja u Tvornici 10.4. razgovarali smo s alfom i omegom ovog legendarnog sarajevskog benda, Sejom Sexonom. Saznajte kako je nastao najnoviji album “Live In St. Louis“, kakve je probleme Zabranjeno Pušenje imalo u bivšoj Jugi i još neke pojedinosti iz životopisne karijere Seje Sexona.
Odmah čim je došao na zakazani intervju Sejo Sexon me ugodno iznenadio spoznajom da trenutno studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i redovito posjećuje predavanja za razliku od nekih. Za ovaj put ćemo faks zaobići i posvetiti se muzičkoj karijeri Seje Sexona.
Kako to da ste se odlučili snimiti baš koncert održan u St. Louisu?
To je u stvari zanimljiva priča. Bio ti je tamo tip iz Stone Temple Pilots-a, njihov tonac, Mark Burris, i tako kroz priču on je rekao da ima svu opremu za snimanje, i da, ako hoćemo, snimit će nam koncert, a da mi samo platimo trake. I tako, dok smo pričali s njim, shvatili smo da je i cijela oprema od benda Stone Temple Pilots. Snimili smo više koncerata na turneji po Americi, ali smo ovaj baš odabrali jel’ je ipak to tip koji zna svoj posao.
Koliko je ljudi bilo na koncertu?
500-600 ljudi, to su ti sale kao OTV dom, pretežito Bosanci i Hrvati. Ima tamo 50 000 ljudi iz bivše Juge. Ma, sve ti je više tih turneja po Americi, jer to su ti gradovi u gradovima. St. Louis ti je deseti bosanski grad.
Gdje ste nastupali u New Yorku?
Kako se ono zove?! (razmišlja…)Zove se Mrki. Sad ću ti ispričati priču. To ti drži bivši boksač Želje, koji je kaže otišao u Ameriku ilegalno, preko Meksika. Onda je radio u New Yorku kao vratar. Svaki dan je snimao neku ženu što je prolazila svakog dana, radio je blizu Pete avenije, te se počeo raspitivati tko je ta, da bi mu objasnili da je to – Jackie Onassyis. Uglavnom, Mrki ti je poznat po tome što je u njegovoj kavani snimana “Priča iz Bronxa” i to na sljedeći način… To ti je neka stara kavana, poznata iz još onih starih mafijaških vremena, i trebala im je zbog arhitekture. I nazvala producentica Mrkog i rekla kako bi Robert De Niro htio snimati film u njegovoj kavani, a ovaj ju poslao u pičku materinu, mislio da ga neko zajebava. Zove ženska ponovo, a Mrki nju ponovo pošalje u kurac. Da bi priča završila tako što je jedan dan došao Robert De Niro kod Mrkog, na što je Mrki poludio od sreće jer je Robert bio amaterski boksač. A Robert ti je tamo negdje početkom 60-tih autostopom prošao cijelu Jugoslaviju i tako su oni postali dobri. Ima ti jedan stol kod Mrkog sa dvije stolice iznad kojeg visi slika Robert De Nira, i tu ne smije nitko da sjedi, osim Roberta kad navrati. A to ti je svake tri godine.
Najveći klub, za dvije tri hiljade ljudi, bio je u Chicagu. Klub je bio odličan. Bilo je oko 500-600 ljudi, i tamo smo snimali koncert, ali je najbolja snimka bila ona iz St. Louisa pa smo nju odlučili objaviti. Gostovali smo i u Torontu, tamo je bilo najviše ljudi.
Kako komentiraš to što vi najviše nastupate? Da li su ovi drugi tako ‘loši’ ili ste vi hiperaktivni?
Ma nije, medijska slika ti je iskrivljena. Ljudi na osnovu medijske slike misle da je to realitet. Medijska slika nije realitet niti po tiraži, a i sasvim drugi ljudi rade koncerte u Hrvatskoj, a i u Bosni, a i u Srbiji. Tako neke od onih ljudi s televizije ja nikada nigdje nisam vidio, ni 90% ljudi u Hrvatskoj, jer 90% tih ljudi nigdje ne nastupa. Kontaš? Ono… u stvari su to neki virtualni ljudi. Rock and roll bend mora imati publiku, televizija ne može stvoriti rock’n’roll bendu publiku. Može nekoj sisatoj pjevačici, kojoj pola pičke viri ispod suknje, ali rock bend mora svirati. Mi idemo i u gradove u kojima nemamo interes, mi moramo otići u te gradove, mi širimo religiju, shvaćaš? Mislim, od love se živi, a tamo se love nema, ali ima publike. Mislim, ideš zaradit u Sloveniju, Njemačku, ne moraš svugdje zaradit. Vidi, meni je draže otići svirat u Karlovac nego radit probu, radije ću svirat tamo pred 250 ljudi nego pred nikim. Ali kažem, mi se možemo ovako komotno ponašat jer mi smo stari bend, koji se zna i iz onog vremena. Mi možemo otići u i Bosnu i u Srbiju i u Hrvatsku.
Bili ste u Srbiji, kako je bilo?
Da, bili smo u Beogradu, prva liga, tri bisa, stvarno ono… ludilo… Bio sam skeptik. (Na to uletava stolar, koji mu je sređivao kuhinju, kaže Sejo da čovjek ima najbolje new age CD-e u gradu. A stolar. Ne bi čovjek nikad rek’o)
Jesi se u Beogradu vidio s Neletom?
Nisam, Nele nije bio, bio je u nekoj gužvi, nije bio u gradu, ali bili su ovi drugi. Seid, Neletov brat, je čak pjevao na koncertu. Da skratim priču, mi imamo priliku da sviramo na nekim mjestima gdje drugi ne mogu, jer vrlo je teško novom bendu iz Hrvatske da postane popularan u Srbiji. Ne postoji više nikakav kanal. Televizija ti u Srbiji funkcionira tako da ima svoju izdavačku kuću, svoju distribuciju, ima svoje novine, ima svoje zvijezde. Ti možeš doći tamo i napraviti intervju i pustit će ti tvoj spot, tada i nikad više, jer ostalo vrijeme je rezervirano za njihove proizvode, kao Super Nova.
Šta kažeš na Rafu i naše talente?
Super, super. Rafo ti je jedan tip koji je uspio u toj instant varijanti, ali je pametan. Mislim da on nije klasični instant proizvod, čini mi se da je on OK, da je pošten. Ono ima neku priču koja je na toj estradi rijetka, ima tu neku skromnost, ima neku, ajmo reći, bliskost s ljudima. Ljudi su ga prihvatili kao ličnost, ne kao pjevača i zvijezdu i sad je na njemu da napravi pjevačku i muzičku karijeru, ali već je napravio dosta sa tim što su ga ljudi prihvatili, jer puno je bitnije to nego da prihvate tvoj glas i tvoju pjesmu. Ne znam, to je moje mišljenje.
Šta je s Elvis J. Kurtovićem?
On ti je u Sarajevu, radi jedan show na TV BiH, sad je trenutno suspendiran jer je doveo Let 3. Bilo je nekakvih nesporazuma kad su ovi izvadili svoje čuvene brnjice. A statisti su uglavnom bili preko 60 godina ili ispod devet, došle su, naime, bake sa djecom i onda su izašli Let 3 sa svojim programom i tu je Elvis dobio malo po prstima.
Sastav benda se ustalio u posljednje vrijeme?
Ustalio se u posljednjih godinu dvije. Otišao je Elvis, Girice su se udale… Sada imamo stalni sastav, sposoban managment. Otkako imamo novog menadžera agenta koji radi odlično ja više ne moram brinuti o svemu, pa imam puno više vremena. Onako, nekako mi je dosadno, jer sad u stvari imam slobodno od ponedjeljka do petka. Svirke su preko vikenda, nema više da možeš svaki dan održavat koncerte i privlačiti ljude. Tako da sam se sad malo i faksa prihvatio jer imam vremena i za čitanje.
Kako gledaš na vrijeme Nadrealista?
To je bilo jedno lijepo vrijeme, mislim da je to bio bosanski punk, koji je malo zakasnio u odnosu na zagrebački i beogradski. Zakasnio je par godina, i imao je zadatak da prodrma scenu i to je i učinio i sad je prošlost.
Koji su planovi za novi album?
Album smo tek počeli raditi, ne znam… Ja se nadam u devetom-destom mjesecu, deseti mjesec bi bio realan. Mi moramo ranije početi raditi, jer imamo dosta koncerata, radimo ga pet-šest mjeseci, stalno se prekida, to je najviše jeben posao.
Mogli bi dosaditi ljudima pošto imate puno koncerta?
Ogroman je teren, mi recimo idemo sad u Skopje, gdje nismo bili četiri godine, onda idemo u Ljubljanu, gdje nismo bili godinu dana, onda imamo Zagreb. Ja ne znam? U Zagrebu smo bili zadnji put prije dvije godine u KSET-u, e da, imali smo koncert na Brucošijadi, ako se to može nazvati koncertom jer je bilo još pet-šest sastava. Prošli smo tjedan svirali u Puli, u Uljaniku, na dobrotvornom koncertu za jednu djevojčicu. Bilo je dosta izvođača. Bilo je odlično, imali smo slobodnu subotu, ponudili nam i mi bez puno razmišljanja prihvatili, sjeli u kombi i otišli u Pulu. Na koncertu 1500 ljudi, iako je tamo optimum oko 900 ljudi. Ekipa je visjela sa nekakvih gredi. Mi smo se do stejdža probijali preko nekih čudnih okolnih puteva… Ludnica.
Koja su tvoja očekivanja za Tvornicu, hoćete je napuniti?
Pa nama to uopće nije bitno. Bitno je da ljudi koji dođu odu zadovoljni, uopće se ne opterećujem s time. Ovo ti je posao u kojem sam u svakom gradu imao ono 100 ljudi i 10 000 na koncertu. Ovaj ne pravi nikakvu razliku u tome, kako bi ti rekao nije tako tempiran. Ljudi koji su nas gledali znaju da smo imali fantastičnih koncerata pred, ono, 200 ljudi. Moja škola je bila baš Zagreb. Moj prvi koncert u Zagrebu 1984. imali smo 150 ljudi, to je bio takav koncert, svirali smo gotov tri sata, svirali smo sve što smo znali, da bi samo tri mjeseca kasnije imali koncert u Dom sportova pred 10 000 ljudi. Mi smo klupski bend, mi nismo bend koji treba pauzu tri godine jer to će onda biti neki mega-spektakl. Mi smo ljudi koji sviramo za svoj gušt i uspijevamo od toga da živimo. Mi smo klupski bend, ja tako nas vidim. Mi znamo napraviti stadionski koncert, u Sarajevu smo svirali koncert za 15 000 ljudi, ali zapravo gdje se mi najbolje furamo, gdje smo mi pravi ljudi, gdje je u stvari tvoja najvjernija publika to je tih 200 ljudi. Zapravo mi najbolje sviramo za tih 200 ljudi, jer su oni ti koji zaslužuju. Bendovi inače najlošije sviraju pred malo ljudi, skroz zanemare da su to ti najbitniji ljudi.
Kako ekipa reagira na pjesme? Da li više traže starije ili ove novije
E, zavisi kako je gdje novi album prošao. Recimo novije pjesme u Dalmaciji raja puši jako puno. Ma to sve zavisi od radio stanica, generalno mi moramo odsvirati stari dio materijala, jer dođe dosta stare raje. Dosta kompliciran koncert, jer imaš ljude od 20 i one od 45 godina. Uvijek dođu ljudi i kažu nije bilo ovo nije bilo ono i onda ja znam da sam dobro složio materijal jer onda znam da su svi ravnopravno zakinuti.
Jer ti već tlaka svirat “Zenicu”?
Ma nije… Mi smo je sad promijenili, ona je sad u hip-hop varijanti. Mi često mijenjamo aranžmane, svaka naša turneja ima potpuno nove aranžmane. Sad ćemo za novu imati i DJ-a, napravit ćemo jednu DJ varijantu… Ono od 30 minuta refrena tih starih pjesama da možemo odsvirati malo više pjesama.
Kad ljudi iz Amerike čuju da dolazi Zabranjeno Pušenje, da li znaju da je to nova postava?
Znaju, znaju, a osim toga taj Neletov bend već četiri godine ne svira rock, sad svira etno muziku: Taj se bend uopće ne zove Zabranjeno Pušenje, nego Emir Kusturica bend, oni sviraju muziku iz filmova Emira Kusturice, jedina stvar koju sviraju s bivšeg repertoara Pušenja je “Ibro dirka”.
Da li su vaše pjesme neke osobne priče ili izmišljene?
Kombinacija. Jedina pjesma koja je dosta dokumentarna je “Pišonja i Žuga”, prva pjesma. Ostalo je isto kako Homeru prepisuju “Ilijadu”, međutim, oni koji se bave tim, prema izboru riječi, stilu, vremenskim slojevima tvrde da to uopće nije napisao jedan čovjek. Tako su i naše pjesme doživljaji više ljudi ubačene u jednu pjesmu, pa onda ispadne jako uzbudljiv život jednog čovjeka.
Jeste li imali dosta problema zbog svojih pjesama?
Prije da, jebi ga, to je bilo takvo vrijeme. Moglo se najebat objektivno, ako ti se poklope loše karte, mi smo imali sreću, mi smo najebali ustvari kad su oni već počeli da se svađaju.
A ona priča sa ‘crko Maršal’?
To je to, mislim bilo je i drugih sranja, ali to je bio najopasnije, išli smo više u muriju, ispitivanja, pretresa stanova oko tog sranja, oko ovih sitnih je bilo iznuđivanja, prisluškivanja, ali ovo ‘crko Maršal’ je bilo baš jebeno. Mi smo ono to klinci isfurali ‘ko zajebanciju, makar to ljudima ne izgleda tako, mi nismo nikad o tome pričali. Mi uopće nismo očekivali kojom će se silom taj sistem obrušiti na nas, meni je tad bilo 22 godine, Neletu 21, bili smo baš totalni klinci, to je bilo kao da se radi o neki stvarno jebenim državnim neprijateljima, to me vrlo brzo uozbiljilo, vidio sam da je vrag odnio šalu i počeli smo hvatat neke veze i kombinacije da se iz toga iščupamo.
Pričalo se da ste jednom prilikom cijeli TV studio razvalili?
Ne sjećam se više, bilo je toliko sranja, nama je bio imidž da smo mali sitni krimosi. Mi smo to radili iz imidža, mi bi sad ovdje prevrnuli stol, napali onu žensku, frajera izmaltretirali, ne da ga povrijedimo. Ma većina tih sranja se pravi zbog medijske frke, ni Stonesi nisu krimosi, sve su to djeca iz finih kuća. Šta je najbolje, i mi smo igrali tu igru. Mi svi imamo završene fakultete, a razgovarali smo s fondom riječi od 120.
Scenarij za Nadrealiste ste radili sami?
Bio je samo jedan čovjek koji nije bio na ekranu, Srki, svi ostali su pisali i glumili. On se nije osjećao spremnim da glumi, pa tako nikada nije stao pred kameru u Nadrealistima.
Na kraju vrlo ugodnog, gotovo jednosatnog, razgovora Sejo je odmah odjurio na nove sastanke i dogovore oko novog albuma. Novi koncerti slijede, a u međuvremenu posjetite novu, redizajniranu i poboljšanu web stranicu benda.
(i.v.) &
