Povodom hrvatske turneje (Osijek, Čakovec, Rijeka, Split, Zagreb) japanske bubnjarske koncertne atrakcije, donosimo vam intervju sa Seizanom Matsudom, voditeljem Za Ondekoze i majstor shakuhachia (japanske flaute od bambusa) koji će nam svima pokušati dokučiti njihov specifičan način i filozofiju življenja, te reći nešto o tradicionalnom japanskom umijeću taiko bubnjanja.
Demonska bubnjarska grupa ili Za Ondekoza je japanska grupa specijalizirana za taiko ritam. Može li se taiko ritam objasniti riječima?
Ne, ne može se objasniti riječima. Morate osjetiti ritam čitavim tijelom i dušom. Ako bih i pokušao to objasniti riječima, rekao bih samo da ritam bubnjeva govori sam za sebe.
Za Ondekoza postoji od 1969., a utemeljio ju je Den Tagayasu, koji je značajno pridonio razvoju kumi daiko stila, koji je dio taiko mainstreama. Možete li nam reći nešto više o kumi daiko stilu?
Jednostavni osnovni ritam se zove ‘Ji’, a obuhvaća različite ritmove odsvirane zajedno u kombinaciji. To je stil kumi daiko. Odnedavno se, pod utjecajem Zapada, poliritam povremeno svira u unisonom stilu, no mislim da on nije prigodan i da ne koristi u potpunosti sve prednosti kvalitete i jedinstvenosti japanskog bubnja.
Kažu za vas da ste savršena kombinacija umjetnosti i sporta. Što to točno znači?
Bubnjanje i izražavanje Za Ondekoze se temelji na ritmu koji proizlazi iz tijela i duše bubnjara dok se njihova fizička snaga tjera do krajnjih granica. Zato je važno svakodnevno atletsko vježbanje.
Izvedba Za Ondekoze otkrivena je 1975. u Sjevernoj Americi. Tagayasu i grupa mladića i djevojaka bez formalne glazbene edukacije započeli su otkrivati i razvijati zanimljive teknike. Recite nam nešto o primarnim tehnikama…
‘Sogakuron’ – što znači trčanje i sviranje glazbe su cjelina – metoda je i filozofija Za Ondekoze. Objašnjenje je u prethodnom odgovoru kojeg sam vam dao.
Možete li nam nešto reći o prvoj turneji 1975.? Gdje ste svirali?
Neposredno nakon što smo otrčali Bostonski maraton, nastupili smo s bubnjevima sasvim blizu cilja. To je svih iznenadilo i o tome su pisali mnogi mediji diljem Sjedinjenih Država i tada su nas pozvali u brojne druge krajeve SAD-a i Europe.
Grupa se raspala 80-ih. Većina članova se okupila pod imenom Kodo… Ipak, g. Tagayasu je zadržao ime Za Ondekoza i bubnjeve iz grupe.
Strpljivo je tražio ljude koji bi pristali na njegova pravila/ideju grupe, a to je značilo: nema alkohola, nema pušenja, nema izlazaka te trošenje svog zarađenog novca na aktivnosti na pozornici. Nakon što je okupio članove, otišli su na maratonsku kružnu live-turneju po SAD-u. Okupili su se ljudi koje je fascinirala ideja o trčanju maratona dok su na turneji po SAD-u, a rezultat je bio uspješno prikupljanje novih članova.
Nakon toga je grupa započela svoju veliku turneju po SAD-u. Koliko ste nastupa imali i u koliko zemalja?
Sjedinjene Države su stvarno velika zemlja. Nakon američke turneje, obišlo smo više od 30 zamalja u Europi i Aziji te održali više od 1000 nastupa.
2002. Mendoza je održao koncert s japanskim bubnjevima pred slavnim osobama iz modne industrije kako bi promovirao kolekciju proljeće-ljeto Christian Dior Haute Couture 2002. Ispričajte nam nešto o tom iskustvu…
Bilo mi je iznimno zadovoljstvo dobiti priliku za suradnju s dizajnerom Johnom Gallianom, a to iskustvo mi je i otvorilo oči. Imali smo predrasudu da je svijet modnog dizajna više ‘laganini’ i umjetan, a zapravo je iz njegovih kreacija izbijala tako jaka i snažna prisutnost, koja je bila uistinu impresivna. Također smo uživali i u radu s prelijepim modelima!
Njemački filmski redatelj Thomas Riedelsheimer je režirao film o vašoj grupi… O kakvom je filmu riječ?
Bio je to dokumentarni film o udaraljkašici Evelyn Glennie. Imala je jako oštećen sluh, no zbog svog je nadarenosti i talenta osvojila Grammya. Dokumentarac prikazuje njeno glazbeno putovanje oko svijeta i njenu suradnju s raznim glazbenicima koje je srela po putu. Nije bila riječ o Za Ondekozi, no pojavili smo se u filmu jer nas je posjetila za vrijeme svog boravka u Japanu.
Gospodin Den Tagayasu je poginuo u prometnoj nesreći 2001. Da li je došlo do promjene u ustrojstvu benda nakon toga?
Otkad je Den preminuo, više smo nego ikad fokusirani na otkrivanje i uspjeh njegove filozofije kroz glazbu. Članovi se izmjenjuju, kao što je uvijek bilo izmjena postave i od samih početaka, dok je Den bio živ.
Koliko je članova/svirača u grupi?
Sedam.
Što ćemo moći vidjeti na hrvatskim nastupima Za Onedkoze, kakav program?
Uz simboličan nastup velikih bubnjeva, željeli bismo vam predstaviti zvuk instrumenata od bambusa, za koje pretpostavljamo da će biti neobični europskoj publici.
Sugovornikove odgovore s japanskog na engleski preveo Yuko Kuroda, a s engleskog na hrvatski Petra Sapun.
