Neposredno prije koncerta The Strangea u Aquariusu, ‘uhvatili’ smo izuzetno raspoložene i simpatične Scott McCaugheyja i Chris Eckmana i zamolili ih za kratak intervju. Chris je već dobro poznat zagrebačkoj publici, nebrojeno puta je nastupao ovdje, bilo sa The Walkaboutsima, ili samo sa Carlom, ili kao gost The Bambi Molestersa, dok je Scott, osnivač Minus 5 i pridruženi član REM-a prvi puta u Hrvatskoj.
Scott, reci nam za početak, kako si se ti našao ovdje, kako si došao u kontakt s The Bambi Molestersima? Dalibor nam je rekao kako si ti sam izrazio želju svirati s njima?
The Bambi Molesterse sreo sam 1999. kada je REM svirao u Sloveniji, a oni su bili predgrupa. Svima su nam se svidjeli i bili su stvarno sjajni, to je muzika koju mi volimo – surf gitare i instrumentali. Dobro smo se zabavljali s njima na tom koncertu te smo ostali u kontaktu. Kada su snimali “Sonic Bullets” poslali su mi materijale i Peter Buck i ja smo snimali sa njima u Seattleu. I od tad stalno kontaktiramo, a svirali smo i zajedno tri puta prošle godine. S druge strane, Chris je moj stari prijatelj i kada su snimali “Nights Of Forgotten Films” pitali su Petera i mene da li bi htjeli doći ovdje i svirati na albumu, ali nažalost nismo mogli jer smo imali probe za novi REM album. Na kraju smo se dogovorili da ja sviram s njima na turneji. Prvo smo mislili dovesti čitav Minus 5, ali to bi bilo prekomplicirano, a nisam siguran i da li bi svi mogli doći zbog obaveza. I tako sam došao samo ja, naučio sam svirati neke njihove pjesme, a oni su naučili svirati neke stvari od Minus 5.
Čuli smo da si ti workaholic i da čak i kada ne sviraš, jednostavno moraš svirati?
Hehe, pa donekle. Volim svirati. Nakon što sam radio na novom albumu REM-a, tamo negdje u travnju sam imao jedno tri mjeseca kada nisam imao puno obaveza i ovo je bio idealan timing za mene da dođem u Hrvatsku na ovu turneju. U srpnju idem na solo turneju po Americi, sa svojim prijateljem John Leslie Hardingom, sviramo samo akustično.
Ti nisi stalni član REM-a, da li sviraš s njima samo na turnejama ili surađuješ i na albumima?
Sudjelujem i na albumima. To najviše ovisi o tome koliko me oni trebaju. A na turnejama s njima sviram od 1994. Zapravo, svirao sam na svakom njihovom albumu otada.
Što nam novo sprema REM? Spomenuo si da ste radili na novom albumu?
Upravo završavamo novi album. Trebao bi izaći početkom listopada, a zatim odlazimo na turneju po Americi, a u Europu dolazimo u siječnju.
Ima li šanse da dođete i u Hrvatsku?
Naravno, ja ću lobirati da dođemo! Mislim čak da su neki koncertni promotori iz Zagreba već kontaktirali REM-ovog booking agenta. Nadam se da će napraviti neku dobru ponudu. Mislim da bi to bilo fantastično, volio bih da se to dogodi! Mi pokušavamo svirati u zemljama u Europi u kojima nikada prije nismo bili.
Intervju nastavljamo sa Chrisom. Chris, vidim da jednim okom pratiš nogomet na TV-u. Jesi li nogometni fan?
Pa igrao sam nogomet kao klinac, ma da, volim pogledati nogomet. Nije da imam neki poseban interes za ovo Europsko prvenstvo, jer jedini tim za koji bi navijao bila bi Slovenija, ali oni se nažalost nisu kvalificirali…
…što znači da sad moraš navijati za Hrvatsku? 🙂
Hehe, to nije tako lako kad živiš u Sloveniji, a pogotovo što je Hrvatska bila ta koja je izbacila Sloveniju.
Da li si naučio pričati slovenski? (za one koji ne znaju, Chris je oženjen Slovenkom i već nekoliko godina živi u Ljubljani, op.a.)
Ne, znam nekoliko riječi i mogu pričati nešto malo, ali bilo bi pretjerano reći da znam govoriti.
Reci nam malo o svojoj suradnji s The Bambi Molestersima?
Pa sve se u biti dogodilo postepeno, malim koracima. Nije da smo se mi sad upoznali i odmah dogovorili da ćemo snimiti zajedno album. Negdje u ovo doba prošle godine počeli smo pričati o tome kako bi mogli snimiti nešto zajedno. Tada smo već imali negdje 4, 5 zajedničkih pjesama, ali još nismo znali da li će to biti album The Bambi Molestersa ili Chris Eckman sa The Bambi Molestersima. Na kraju smo odlučili da ćemo napraviti novi bend. Znači, nismo htjeli da to bude samo nekakav side projekt, već baš novi bend. Zašto ne biti u više bendova istovremeno?
Svirali ste već u Osijeku i Rijeci, i jučer u Ljubljani. Kakve su bile reakcije publike na novi bend?
Odlične, pogotovo u Ljubljani, tamo je bilo nevjerojatno!
Je li to možda zato što si ti već poznat tamo?
Ma mislim da nije. Oni su zahtjevna publika. A mislim da nigdje ne prolaziš dobro samo zato što si negdje poznat. Možda do nekog stupnja, kad si poznat i sviraš muziku koju ljudi znaju. Ali mi smo sinoć svirali dva i pol sata muzike koju nitko nije znao. A nigdje ne možeš ‘osvojiti’ publiku samo ako si ok, moraš biti odličan!
Na neki način je i tvoja zasluga što je Scott ovdje, a često nam dovodiš i neke glazbenike koji su tvoji prijatelji i koji možda inače nikad ne bi došli u Hrvatsku?
Pa da, to je poanta, ja sam jako sretan što imam puno prijatelja koji su sjajni muzičari i koji žele doći svirati ovdje.
Ti si bio jedan od rijetkih koji su nastupali u Hrvatskoj za vrijeme rata i neposredno poslije, u doba kada je zaista malo bendova htjelo dolaziti u ove prostore. Sjećam se kada ste ti i Carla redovito dolazili svirati u Jabuku sredinom ’90-ih?
Pa mi smo bili pozvani u Hrvatsku i bilo nam je jako drago da smo upoznali ljude kao što je Aleksandar (Dragaš, op.a.), ljude koji su dolazili na koncerte The Walkaboutsa u Graz. Ja baš i nisam znao puno o situaciji na Balkanu, nisam previše pratio što se ovdje događa, ali nakon tog koncerta, kada sam upoznao sve te ljude, počeo sam se informirati i čitati o tome. A shvatio sam da je čak i te noći, to je bilo 1993., grupa od jedno pet Hrvata došla u Graz na vlastiti rizik, ne samo zato što je bio rat, već i zato što neki od njih još nisu bili u vojsci pa je postojala mogućnost da ih zaustave na granici. A kada sam to shvatio, sve priče koje sam dotada čitao počele su dobivati ljudske karaktere. Nije bila samo muzika u pitanju, već puno više. I kada su pitali Carlu i mene da dođemo svirati u Zagreb uopće se nismo dvoumili, odmah smo pristali. Ja imam sjajna iskustva sa svirkama u Hrvatskoj. Ne mogu reći da znam puno o vašoj zemlji ili o kulturi, ali svirao sam u skoro svim klubovima u Zagrebu, a sad na ovoj turneji posjetit ćemo i druge gradove. Sa slovenskim pjevačem Vladom Kreslinom sam također imao jednu turneju po Hrvatskoj, posjetili smo i Dubrovnik, Rijeku…
Sjećam se kad si mi se potpisao na ulaznicu na jednom koncertu The Walkaboutsa i rekao si mi: “Thank you for coming”. I onda sam ja tebi rekla: “No, thank you for coming”!
Hehe, pa trebaš se zahvaliti publici jer nikad se ne zna, možda se dogodi da negdje dođeš svirati pa se nitko ne pojavi.
Ma nije ti se valjda takvo nešto dogodilo?
Haha, je! Bili smo s The Walkaboutsima na turneji po Norveškoj za vrijeme zimske Olimpijade. Ako ćeš ikada imati bend, nemoj nikada ići u Norvešku za vrijeme zimske Olimpijade! Ali Norveška sama po sebi je super zemlja. Baš idem tamo ovo ljeto, radim kao producent jednog norveškog benda, mislim da ćemo u srpnju izdati album.
Što se događa s The Walkaboutsima?
Radimo na novom albumu, izlazi u rujnu. Sljedeće godine idemo na turneju, naravno, dolazimo i u Hrvatsku. Album još nema ime, ali je to jedan jako ‘iskalkuliran’ album. Često puta kad snimamo albume nemamo pojma kako će oni zvučati na kraju, ali s ovim to znamo. Sve pjesme su jako glasne i ‘bijesne’, nema tihih i sentimentalnih stvari. U fazi smo da ponovo sviramo rock’n’roll.
