Šćike i Veja – etno blizanci iz Istre na koje moramo paziti

3025

Nedavno su se, gotovo u isto vrijeme, pojavila dva zanimljiva i međusobno vrlo srodna debi izdanja koja dolaze iz Istre. Šćike i Veja, dva sastava koja kombiniraju tradicionalnu istarsku glazbu s rock izričajem objavili su svoje prvijence.

Grupa Veja dolazi iz Pazina, a materijal za svoj debi “Dolina mlinova” kalila po europskim etno festivalima. Njihovom glazbom dominiraju violina i harmonika, te modernija pop-rock podloga akustičnih gitara, basa i udaraljki. Priču zaokružuje upotreba tradicijskih glazbala poput miha, gajdi i kavala.

Česte promjene dinamike i tempa, građenje mističnog, pa i zlokobnog ugođaja pjesama njihova su glavna obilježja. Pored tradicionalnih istarskih napjeva i lokalnih pučkih legendi koje su im poslužile kao inspiracija za pjesme, može se primijetiti i utjecaj folk-rocka šezdesetih, talijanskih veselica, pa i sevdalinki.Šćike su na istim valnim duljinama kao i Veja, no njihov prvijenac “Istriana Jones” možda je malo ležerniji. Akustična gitara, harmonika i violina su i ovdje sveprisutne, no za razliku od Veje, u glazbi Šćika ima puno više električnih gitara, te sopila i drugih piskutavih puhačkih instrumenata. Šćike se otvorenije naslanjaju na rock, a tu su i mjestimični izleti u disco, country i tex-mex po uzoru na Gustafe, pa se može reći da “Istriana Jones” veći naglasak stavlja na moderni, a “Dolina mlinova” na tradicijski element.I kod jednih i kod drugih se može prepoznati srodnost s inozemnim sastavima koji sviraju moderniziranu tradicionalnu irsku glazbu, te koji kod nas kao i u svijetu imaju veliku bazu poklonika, pa na taj način služe kao uzori kako etno glazbu učiniti primamljivom za moderne uši.

Veja i Šćike će svakako biti zanimljivi svakom koga interesira domaća etno glazbe. Naša domaća etno glazba često živi u sjeni raznih razvikanijih tzv. ‘world music’ pravaca koji uz pomoć moćnije propagande stižu do domaće publike bolje upakirani. Domaćem etnu bi trebali pridavati više pozornosti jer to je ono najautentičnije i najvrednije što imamo, a često po pitanju kvalitete i zanimljivosti nimalo ne kaska za svojim inozemnim rođacima.

Naročito kad je riječ o sastavima poput Veje i Šćika koji tu glazbu moderniziraju i na taj način je namjenjuju u prvom redu suvremenoj publici, a ne muzikolozima.

Muziku podržava