Sav taj jazz B.P.-a, kada za male novce dobijete čisto zlato

Posljednje izdanje u ediciji “Original Album Collection” Croatia Recordsa sastoji se od dva toma.

No čak 12 albuma, koliko ih je ukupno u izdanju, je dovoljno da obuhvati tek srednji period iznimne diskografske karijere ikone hrvatskog jazza, Boška Petrovića. Na “Vol.1” je okupljeno šest albuma B.P. Conventiona, a na “Vol.2” šest albuma okupljena pod zajedničkim nazivnikom “B.P & Friends“.

B.P. Convention je Boško okupio nakon razlaza slavnog Zagrebačkog jazz kvarteta (koji je prvotno nosio ime Kvartet Boška Petrovića). U njemu su djelovali vodeći zagrebački jazz, ali i (prog) rock glazbenici, a formacija nije bila fiksna, već su postojale i manje i big band varijante. Ni Conventionu nije bilo mrsko pozvati prijatelje s domaće i strane jazz strane na svirku, tako da bi onaj ‘& Friends’ sufiks savršeno pristajao i prvom tomu.Glavni motivi Petrovićeva izričaja prisutni su na oba dijela izdanja, a ključne skladbe njegovog opusa pojavljuju se u raznim oblicima na više CD-a, međutim ako treba praviti razliku između onoga što je Boško radio s Conventionom i bez njega, može se reći da prvi dio izdanja više naginje tradicijskom jazzu i bluesu, a drugi fuziji jazza s drugim glazbenim pravcima, od klasične i ozbiljne glazbe do modernog rocka i funka, no svi se ti Petrovićevi afiniteti isprepliću, tako da na kraju nema tu između dva izdanja neke izričito jasne razlike. Etno motivi našeg podneblja, od Međimurja do Makedonije, se također redovno pojavljuju i predstavljaju jedan od zaštitnih znakova Petrovićeva opusa. Uvodu u “Balkansku uspavanku” kojom počinje “Zeleno raspoloženje” (1975.) nije teško zamisliti kao temu nekog špageti vesterna, dok se glavni dio skladbe koju potpisuje stalni član Conventiona Damir Dičić poigrava s temom u stilu balkanskog folklora. Slijedi “Mali smiješak na njezin način”, sanjiva i nježna Boškova balada.

Sljedeću ploču “Blues Sunset” (također 1975.), B.P. Convention je snimio u formi ‘malenog big banda’. Na njoj se Boško sa svojim vibrafonom pomalo povlači u drugi plan i glavnu riječ prepušta gostujućim puhačima koji slušatelju pružaju prvoklasan old-school jazz/blues.

“Misterij bluesa” (1976.) je snimljen u suradnji s komornim ansamblom Zagrebački solisti, dirigentom Miljenkom Prohaskom, te Johnom Lewisom, čovjekom koji je svirao s Charliejem Parkerom i Dizzyem Gillespiejem i vođom Modern Jazz Quarteta, sastava koji je na Boška i ostale pripadnike onodobne zagrebačke jazz scene imao presudan utjecaj. Naslovna pjesma sa svojim pulsirajućim basom i pravocrtnim ritmom pokušava ‘blues’ pročitati na moderan način. Slijedi malo swinga koji Bošku pruža priliku za demonstraciju vještine na svom instrumentu, da bi se kasnije u skladbama sa Zagrebačkim solistima potpuno zašlo u klasičnu glazbu.

Na “Green Lobster Dream” (1979.) Convention je opet u big band formaciji. Ploča nudi za svakog ponešto, a ističe se razigrani mediteranski gypsy jazz “My Beautiful Balkan Lady“.

Osamdesete su u Jugoslaviji bile godine “Stabilisation Bluesa”, pa je tako nazvana ploča koju su B.P. Convention 1983. objavili sa slavnim američkim trubačem Clarkom Terryem. Terry je i ranije svirao na Petrovićevim pločama, no ovaj put je imao ulogu frontmena kvinteta kojeg su osim njega i Petrovića činili dugogodišnji članovi B.P. Conventiona Damir Dičić na gitari, Mario Mavrin na basu i Salih Sadiković na bubnjevima. Terry je dugo godina svirao u sastavu Dukea Ellingtona pa se na ploči osim njegovih, te Dičićevih i Petrovićevih originala, nalazi i par Ellingtonovih skladbi. Terry na nekoliko pjesama i pjeva, što predstavlja prvo pojavljivanje vokala na ovoj kompilaciji, ali ne i posljednje.

Finalna ploča Conventiona “B.P.C. Moods / The Blues” (1990.) sastojala se od strane A koju je odsvirao temeljni B.P.C. kvartet, i strane B koju ju opet odsvirao ‘mini big band’ s brojnim gostima. Američki aranžer i saksofonist Ernie Wilkins uz svoju skladbu “J.A.T. Blues” priložio je i vokal.

Prvi album među “B.P. & Friends” šestorkom ujedno je i jedan od najuzbudljivijih. “U mukama rođena / With pain I was born” (1977.) bio je album punokrvne moderne jazz fuzije, kojim je Boško želio zaintrigirati mlađu (čitaj: rock) publiku. Skladba koja je albumu dala ime i koja ga otvara jedan je od njegovih zaštitnih znakova koji se u raznim verzijama pojavljivao na više albuma, a ovdje je predstavljena u jednom od najzanimljivijih čitanja sa sjajnom dionicom na električnoj violini koju je odsvirao mađarski violinist Csaba Deseo.

“Tiiffany Girl” (1985.) je opet bio sav od klasičnog jazza, piana, kotrabasa i bubnjeva s metlicama. Album potpisuje Boško Petrović Quartet, a iza tog imena se opet krije inozemna postava koju čine Boško, Kenny Drew (piano), Peter Herbert (kontrabas) i Alvin Queen (bubnjevi).

Sljede tri albuma dueta s pijanistima. “(Follow Me)” (1985.) je Boško snimio s Davorom Kajfešem, a ostala dva s Nevenom Frangešem: “Sarabanda” (1986.), te “From Moscow to L.A.” (1987.). Prvi su snimili u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a potonji uživo pred publikom, ali ne u Moskvi ni u Los Angelesu, već u bečkom jazz klubu “Opus One”.

I konačno, za kraj je sačuvano opet nešto drugačije, suradnja Petrovića i Frangeša s opernom divom Ružom Pošpiš Baldani na albumu “Zvira voda” (1988.), na kojem su obrađene narodne pjesme Međimurja, tog površinom malog, ali glazbenom tradicijom nevjerojatno bogatog kraja.

Ovih 12 CD-a podsjeća na ulogu Boška Petrovića kao vođe sastava, solista, skladatelja, čuvara tradicije ali i progresivca sklonog istraživanju novih formi. Njegova uloga u povijesti domaćeg – i ne samo domaćeg – jazza je tolika da Boško apsolutno zaslužuje deluxe box-set retrospektivu, s bogatim popratnim sadržajem i informacijama.

No, to nije svrha ‘budžet’ kompilacije kakva je “Original Album Collection”. Svrha takve kompilacije je da vam ponudi dobar omjer uloženog i dobivenog, a u ovom slučaju ono što za male novce dobijete je čisto zlato.