Sasvim osobni odabir redakcije iz 2016. godine

4177

Proteklih ste dana mogli pročitati o najboljim domaćim/regionalnim i stranim izdanjima, saznati koji su događaji i izvođači obilježili proteklu godinu, otkrili smo novo ufanje, a danas je red na autorski pojedinačni izbor članova redakcije. Matematika je jedno, osobni izbor nešto drugo, pa je pojedinačna lista zamišljena kao protuteža zajedničkom redakcijskom izboru.

“Od samog početka 2016. godina je krenula tragičnim nizom smrtnih slučajeva, koji se poput lavine pokrenuo još od smrti Lemmya Kilmistera krajem 12. mjeseca prošle godine. Smrt Davida Bowiea, Princea, Leonarda Cohena samo su neki od tragičnih događaja koji su uveliko obilježili ovu godinu. Osim ružnih stvari, 2016. ćemo pamtiti i po mnoštvo izvrsnih izdanja stranih, ali i domaćih izvođača, kao i neke povratke na scenu poput Greaseballsa i Kojota, velikih reuniona svjetski poznatih bendova te velikog broja odličnih nastupa” kaže Leonora Bedić i na vrh autorskog izbora stavlja “Blackstar” Davida Bowiea ((mračan album pun alegorija genijalca koji nas je napustio početkom godine i njime najavio vlastitu smrt), “Bloodshed Across The Empyrean Altar Beyond The Celestial Zenith” Inquisitiona (najbolje ovogodišnje black metal izdanje) i “Terminal Redux” benda Vektor (remek-djelo i epsko putovanje najboljeg progresivnog thrash metal benda novoga vala).

Blackstar” Davida Bowiea na vrhu je autorskog izbora Maje Biloglav, slijede ga “You Want It Darker” Leonarda Cohena i “Ape in Pink Marble” Devendre Banhart: “Protekla godina uzela je previše, ali i dala puno. Napustili su nas vrhunski glazbenici srećom ostavljajući divno nasljeđe, zato dok njegujemo uspomenu na njih nastavljajući ih slušati stvaramo veliku povijest. Sigurna sam, 2016. godina jednom će biti velebna i posebna, prožeta tragedijom i ljepotom, velikim gubicima koje je samo glazba mogla tako vješto ublažiti. R.I.P… and thank you for the music!”Tri su koncerta ove godine oduševila Nikolu Burčula: “Nastup PJ Harvey na INmusicu bio je kazališna predstava vrhunske kvalitete. Sve je tamo funkcioniralo kao da je vođeno iz redateljske stolice nekog sjajnog režisera: scenografija, radnja, rasvjeta… Njezina dva posljednja velika albuma zasjala su u punom sjaju ove mračne epohe. Ova krhka i sitna ženica ispred nas je izgradila svijet, a onda ga srušila. Jedan od najboljih nastupa na INmusicu ikada. Glen Hansard nam je pjevao iz petnih žila, ne štedeći glasnice – kao da je zaboravio na podršku moćnih pojačala – i tako samo svojim glasom htio ozvučiti cijeli Lisinski. Sa scene su frcale kvalitete kojih danas u glazbi i nema napretek: energija, iskrenost, izravnost, beskompromisnost… Izvedba “Falling Slowly” s Irglovom i Cvitešićkom bio je jedan od najljupkijih dueta koje sam uživo vidio. Jedan od onih koncerata sa kojeg izađeš s blesavim smješkom na licu. Mark Lanegan u Primoštenu na SuperUho festivalu održao je sat vremena dug recital, samo uz pratnju svog vjernog i genijalnog gitarista Jeffa Fieldera. Ispucali glas vjerojatno najboljeg rock-vokalista današnjice je tako još više došao do izražaja. Nevjerojatno koliko mnogo priča stane u sat vremena nastupa, kad se te priče znaju ispričati. Ray Davies je rekao da ‘rock pjesma traje tri minute i vječno’. Ovih Laneganovih šezdeset će se razvući unedogled.”Amon Amarth dokazali su da su u prvom redu jedan od najznačajnijih metal bendova današnjice, Megadeth se vratio pomalo iznenađujuće dobrim albumom, Opeth potvrdio klasu, Abbath se izvukao iz ralja Immortala, a Testament pokazao kako treba zvučati pravi thrash metal album” sažeo je godinu Ivica Cikač.Ljudevit Cikač Ciky smatra da je “Atoma” Dark Tranquilitya najbolji album godine: “Jedan su od rijetkih švedskih metal bendova koji održava kontinuitet kvalitete svih svojih studijskih izdanja. Svaki od njih barem je mrvu različitiji od svih ostalih, a zajednička poveznica im je da su svi barem dobri, a većina jako dobri ili odlični.” Na drugo je mjesto stavio Drugi način i “Zgubidana”: “Drugi način je povratničkim albumom svojim prozračnim, empatičnim i nadasve eksplicitnim, sebi svojstvenim autentičnim rock zvukom te inteligentnim, dubokim, misaonim, izražajnim tekstovima dokazao da je ‘stara škola’ rocka još uvijek nekoliko kopalja iznad i ispred današnjih izvođača”. Treće mjesto na njegovoj listi drži Metallica i “Hardwired… to Self-Destruct“: “Metallica je objavila album od kojeg se, barem u ‘realnom sektoru’ nije skoro pa ništa očekivalo, ali je svakako jedno od najočekivanijih izdanja godine. Bend je i ovim albumom pokazao kako sve manje sliči samome sebi i od kojeg je uglavnom ostalo samo – ime. Jednom davno veliki poznavatelj i još veći štovatelj Metallice je napisao – ‘Teško je gledati u nadgrobni spomenik nekada mi najdražeg benda’. S godinama ipak sve lakše.”Za Mateja Devčića ova je godina iznjedrila prilično malo albuma koji bi uhvatili pažnju slušatelja i natjerali ih da ih u svom playeru vrte iznova, praktički dok im ne dosade: “Ipak, domaća i regionalna izdanja nisu razočarala, pa tako možemo posebno istaknuti albume Amire Medunjanin, Elementala, Repetitora ili Kozmodruma. Godinu je obilježilo i umiranje mnogih glazbenih zvijezda, zbog čega se nameće pitanje tko je idući do kraja ove godine? Nadajmo se nitko, jer izgubiti u istoj godini Cohena, Bowiea te Lemmya dovoljno je užasno za svakog ljubitelja njihovog opusa. Po pitanju tri izdanja koja su obilježila ovu godinu valja istaknuti dvostruki album elementala pod nazivom “Tijelo“, a koliko kod dvostruki album naizgled izgledao suludim potezom, dva njihova koncerta u KSET-u na kojima su odsvirali čitav album pokazala su značaj njihovog novog izdanja. Eli “Paperboy” Reed s albumom “My Way Home” vratio je dašak sedamdesetih u 2016. i pokazao da se iskrenim i predanim radom na glazbi može napraviti jedan kvalitetan i odličan album. Treći album koji je obilježio godinu zasigurno je “Gde ćeš” od Repetitora koji je, kako je kolega Miklaužić u recenziji napisao, ponudio čitavu svoju energiju na pladnju. ““Tri naslova koja su obilježila 2016. godinu” – kaže Tino Friščić – “po meni su Bowieva i Cohenova oproštajna djela te Caveov “Skeleton Tree” kojim se australski princ tame na svoj način pozdravlja sa svojim tragično preminulim sinom. Ovo je sasvim dovoljno da se pod godinu na izmaku podvuče crta i ispod nje napiše jedna riječ: smrt. Zvuči depresivno, no svi dobro znamo da su često iz najmračnijih i najbolnijih tema često rađaju predivna umjetnička djela. Upravo su to dokazali “Blackstar”, “Skeleton Tree” i “You Want It Darker”, koji su obilježili tu dominantnu, tamnu stranu 2016. Godinu je obilježio i hype oko novog albuma Radioheada koji nije loš, no ni slučajno veličanstven kao što su to kritičari diljem svijeta prenosili. Kao entuzijastu po pitanju soundtrackova, proteklih 365 dana također je uljepšala i prva europska turneja najvećeg skladatelja filmske glazbe, Hansa Zimmera koji me zajedno s 80 glazbenika koji ga prate na stageu, oduševio briljantnim koncertom u gradskoj dvorani u Grazu.”I Luka Kerečin slaže se da je 2016. bila mračna i depresivna, baš kao i glazba koja je proizlazila iz nje: “No to možda nije ni toliko tragično uzmemo li u obzir da su smrt te raspadi odigrali glavnu ulogu kao katalizatori u stvaralaštvu raznih umjetnika. Bowieva smrt potpisala se na “Blackstar” smrt mladog gitarista Architectsa Toma Searla na njihov nuklearni “All Our Gods Have Abandoned Us“, smrt sina Nicka Cavea na izuzetno emotivan “Skeleton Tree” dok je bend koji je redefinirao metal, The Dillinger Escape Plan odlučio objesiti instrumente o klin što je rezultiralo sveopćom tugom njihove vojske fanova, ali i labuđim pjevom koji je njihov posljednji uradak – “Dissasociation“. Da nije ipak sve baš tako crno, pokazale su mlade snage Andreson .Paak i Jacob Collier. Prvi je napravio najbolji i najinovativniji album 2016. godine miješajući funk, jazz, rnb i hip-hop u jednu skladnu, rasplesanu i groovy cjelinu, te je pokazao da može obrisati pod s puno većim zvijezdama koji koketiraju tim zvukom kao što je naprimjer Bruno Mars, ali i Kendrick Lamar. Drugi se je pak držao one poznate ‘budi toliko dobar da te ne mogu ignorirati’. Ovaj 22. godišnji virtuoso je svojim fusion jazz i pop majstorijama izuo iz cipela kritičare i publiku svojom svestranošću i inovativnošću, te je tako zaradio dvije nominacije za Grammya i poštovanje kreme svjetske glazbene industrije. Ukratko, još jedno putovanje od 365 dana oko sunca je prošlo, vrijeme nemilosrdno ide, neki odlaze a nova imena dolaze. A imena koja dolaze dokazuju da se nemamo čega bojati jer budućnost izgleda sjajno!” Kao tri naslova koja su obilježila godinu izdvojio je “Malibu” Andersona .Paaka (zvijezda u usponu donijela nam je fenomenalan spoj funka, rnb-a, jazza i hip hopa u kojem Anderson pokazuje da je svestran i talentiran glazbenik koji se podjednako dobro snalazi u ulogama pjevača, repera, bubnjara i klavijaturista.); “Dissasociation” The Dillinger Escape Plana (labuđi pjev najvažnijeg metal benda u zadnjih 10 godina. Dissasociation je dramatičan opraštaj koji sadrži sve elemente s kojima se Dillinger igrao tijekom karijere, i koji jasno pokazuje zašto su i dalje totalni luđaci koji su redefinirali metal kakvog poznajemo); “Blackstar” Davida Bowiea (Izuzetno mračan album koji najavljuje autorovu smrt. Može li ‘umjetničkije’ od toga?)Ivanu Kišiću favorit je Angel Olsen: “Zaista je procvala i nakon dobrog prethodnog albuma snimila odličan ‘My Woman’ koji se kroz retro melankoliju i romantiku pokazao kao najbolje indie izdanje godine, koje bi u pravednijem svijetu sviralo na svakoj drugoj radio postaji. Još manje šanse za to imaju Pink Mexico, malo poznati alter ego još manje poznatijeg Roberta Prestona koji je popunio godišnju kvotu garažnog rasturanja inače rezerviranu za Ty Segalla. Činim veliku nepravdu odličnom Cassu McCombsu, Modern Baseballu i još uvijek impresivnom Car Seat Headrestu, ali za vrhunac top 3 albuma ipak biram Teenage Fanclub čiji “Here” predivno pokazuje da su još uvijek tu i ne, nisu nikada niti otišli.”I Igor Maračić odabrao je svojih pet najboljih ovogodišnjih albuma:
1. Descendents – “Hypercaffium Spazzinate”
2. Tiger Army – “V”
3. Brian Fallon – “Painkillers”
4. toyGuitar – “Move Like A Ghost”
5. Pulley – “No Change In The Weather”“Diskografski gledano, 2016. je bila nešto slabija u odnosu na prošlu godinu, ali je ipak donijela nekoliko vrhunskih izdanja” – započinje sažetak Siniša Miklaužić – “Kod nas su #1 Cojones, u regiji su već godinama nenadmašivi Repetitor, dok su se na inozemnom planu izdvojila dva albuma koji su svaki na svoj način odmak od ‘ostatka’ – genijalni čikaški americana bend Railway Gambles, koji su ove godine izdali dva albuma, te luđaci King Gizzard & the Lizard Wizard, koji su u ovoj godini izdali samo jedan album (inače ih uspiju izdati po nekoliko). Zato je koncertna godina oduševila i dovela nam neka imena koje još nismo imali priliku vidjeti (Noel Gallagher, PJ Harvey, Florence and the Machine…). Hrvatska publika se pokazala kao izvrsna, pa smo tako vidjeli da Noel može pokazati emocije (što se nije dogodilo na koncertu u Beču na kojemu sam bio nekoliko mjeseci prije toga), uspjela je rasplakati Jesse Hughesa, a vjerujem da još postoji i hrpetina drugih primjera. Igrom slučaja, ove godine sam pohodio mnoge koncerte i u inozemstvu, od kojih Muse spada u prave spektakle, a gorko-slatko iskustvo je bilo u Beogradu na oproštajnom koncertu Rebel Stara. Mislim da mi se još nije dogodilo da u istoj godini neki bend gledam tri put, a ove godinu se to dogodilo s bendovima Repetitor i Bernays Propaganda, koja je s promjenom zvuka dobila novu dimenziju. Kad gledam inozemstvo, jasno upada u oko da su nas mnoge legende napustile. S druge strane, mnogi velikani su objavili i vrlo slabašne albume, počevši od R.H.C.P. preko Nicka Cavea do Bon Ivera, dok su mnogi upali u sferu svojih prosječnih izdanja, počevši od Bowiea, preko Dylana do Cohena, ali i Radioheada. Kad smo kod Dylana, velika je stvar što je dobio Nobela, te se nadam da će budućnost donijeti još nobelovskih pjesnika/glazbenika.”Marked For Death” Emme Ruth Rundle, “Ten Commandments According to SCAC” Slim Cessna’s Auto Cluba i “case/lang/veirs” case/lang/veirs autorski je izbor Anite Milićević.“Tekuću bih godinu sažeo novim albumom Opetha, debitantskim izdanjem Salty Tailsa, povratkom Megadetha na metalne vrhove s albumom “Dystopia“, kao i koncertima Matije Dedića u ZKM-u, Tommya Emmanuela u Kastavu, Maidena u Splitu, Slayera na Zagrebačkom velesajmu te odličnih nastupa predgrupa DarkvuD i Spiridon za koje se toplo nadam da će dočekati svoje headlinerske pozicije. I naravno – R.I.P. Nick Menza i mnogi mnogi ostali” zaključuje 2016. Ivan Miočić.

“U inače osrednjoj glazbenoj godini (po pitanju full-length izdanja)” – kaže Sandro Njegovan – “ističu se veličanstveni oproštaj Davida Bowieja “Blackstar“, povratak The Avalanchesa (“Wildflower“) i mladi Car Seat Headrest (“Teens Of Denial“) kao prijeko potrebno osvježenje indie rocku, dok su King Gizzard & the Lizard Wizard (“Nonagon Infinity“) snimili najveće glazbeno iznenađenje. “Rings Of Saturn” Nicka Cavea, “Wide Open” u suradnji The Chemical Brothersa i Becka te “Nobody” Operatorsa Dana Boecknera moj su najbrži odgovor na pitanje ‘najbolje pjesme 2016?’.

Muziku podržava

“Osim što je bila zadnja godina za velik broj velikih imena u muzici čije ćemo radove dalje gledati u remasteringu i kompilacijama, bila je ovo i godina koja je porodila velik broj sjajnih albuma. Osim vječnih favorita Radioheada i Bowiea koji su opet zasjali na samom vrhu, zasjao je i čitav niz imena s američkim hip-hop utjecajem – Frank Ocean s “Blonde“, Kendrick Lamar s “untitled unmastered.” i novo ime koje ćemo viđati sve više Anderson .Paak s “Malibu” te pred kraj godine A Tribe Called Quest sa svojim “We Got It From Here…Thank You 4 Your Service“. Albumski je domaća je godina briljirala sa Elementalovim “Tijelo“, Sarom Renar i “Tišinom” te “Gde ćeš” susjeda Repetitora. Dok se kod festivala smirila situacija navale novih ljetnih festivala i očekuje se rast u kvaliteti, ne kvantiteti. A od koncertne sezone je osjetno čeličenje programa u Tvornici kulture i Vintage Industrial Baru u Zagrebu, kao i nekoliko dragulja poput The xx ili senzacionalnog gostovanja Justina Biebera” sažeo je godinu Edo Plovanić.

Na sličnom tragu razmišlja i Lari Plovanić: “Iako je i ove godine lijepa ponuda novih albuma i novih bendova, definitivno ću 2016. godinu pamtiti po najvećem broju preminulih poznatih osoba. No, na kraju je godine ljubav između članova The xx prenesena i na publiku pa se punog srca radujemo novoj godini.” Kao favorite naveo je “A Moon Shaped Pool” Radioheada, “I Had a Dream That You Were Mine” Hamiltona Leithausera + Rostam te “K” Cigarettes After Sex.

“2016. započela je tužno jer nas je napustio čovjek koji je ostavio traga na apsolutno sve generacije i na apsolutno sve žanrove – David Bowie. Nedavno je u miru i tišini otišao i Leonard Cohen, a kada tome zbrojimo i Lemmya Kilmistera koji je otišao prekasno da bismo ga se sjetili s rekapitulacijom 2015. – ova godina čini se kao jako tragična. Tragična je bila i jednom bendu koji je bez ikakve konkurencije obilježio moje ovogodišnje muzičke avanture” – sumira Domagoj Puzak i dodaje dva albuma koncert koji su mu obilježili godinu: 1) Architects – “All Our Gods Have Abandoned Us” (“Metalcore kao dizajniran za 2016. godinu, apsolutno atipičan i sve samo ne generičan. Emotivan, očajan, inteligentan i ponosan. Osim što su svojim aktivističkim i vegansko-vegetarijanskim pogledima na svijet izašli iz uobičajenih rock ‘n’ roll okvira, tijekom samog izlaska i promocije albuma potvrdili su ono čega su se bojali i što su uspješno skrivali od svojih fanova – gitarist i glavni kreativan u bendu Tom Searle napustio ih je i ostavio ogromnu prazninu. Prazninu koju su hrabro odlučili upotpuniti na turneji. Čini se – jako uspješno”); Periphery III – “Select Difficulty” (“Album kojem sam se, unatoč svakojakim novim izdanjima, redovito vraćao kao sigurnom utočištu – nenametljiv, logičan, kvalitetan, jasan i neisforsiran album jako simpatične ekipe. Kad začujem “The snow coming down now like December, burning up in the summer rays” na odjavnoj “Lune” poželim da padne kiša i da romantično gledam kroz prozor (nekog boljeg) auta.”); 3) Killswitch Engage – “Onakav koncert kakav su nam priuštili u Ljubljani, nekako zalutao headlinerski nastup u moru festivalskog odrađivanja posla definitivno je još podebljao vjeru u ovu ekipu – muzičke nerdove metalcore koji nakon ponovnog spajanja s neprežaljenim pjevačem proživljavaju svoju drugu mladost. Neka potraje što duže, jer čini se da Adam D ima još puno mega-riffova u rukavu.”

Ni Neveni Šindik ova godina nije među najdražima: “2016. godina neće mi ostati u lijepom sjećanju jer nas je u njoj zauvijek napustio popriličan broj glazbenih veličina kao što su David Bowie, Prince i Leonard Cohen, a koji su svojim neizmjernim utjecajem trajno promijenili naličje popularne i rock glazbe. 2016. godinu također je obilježila pogibija sve četvorice članova mlade britanske indie grupe Viola Beach, koji su skupa s menadžerom poginuli u prometnoj nesreći u blizini Stockholma kada je njihov automobil iz nepoznatih razloga sletio s mosta u 25 metara dubok kanal. Zamjena glazbenoga televizijskog programa VH1 Classic MTV Classicom na području Sjedinjenih Američkih Država čime se fokus s osamdesetih prebacio na devedesete godine prošloga stoljeća te HBO-ovo otkazivanje uspješnoga i hvaljenoga serijala ‘Vinyl’, dodatni su razlozi da 2016. godinu na svjetskoj razini okarakteriziram kao ‘izrazito lošu’.” U toj lošoj godini na vrh autorskog izbora stavila je “Blackstar” Davida Bowiea, “You Want It Darker” Leonarda Cohena i “Skeleton Tree” Nicka Cavea i njegovih The Bad Seedsa.

“Godinu za nama definitivno ću pamtiti po koncertima” – kaže Tena Škiljević – “Kod ‘nas doma’ bili su svi: od The xx, preko Placeba pa eto sve do Justina Biebera. Na žalost, godinu je obilježio i odlazak dvojice glazbenika koji su ostavili neizbrisiv trag na globalnoj razini, ali su nam srećom ostavili svoju glazbu koja će nas na taj trag (za)uvijek podsjećati. Otvorili su se neki novi prostori – Pločnik, The Garden Brewery…, a i prekidali se koncerti (Svemir u KSETU). Naravno tu su i postupci srećom bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji su se negativno odrazili na cjelokupnu kulturu pa tako i na onu glazbenu.” A Tribe Called Quest “We got it from Here… Thank You 4 Your service“, Muscle Tribe of Danger and Excellence “Eagles and Chainsaws and Bears: The First Five Years of Muscle Tribe of Danger and Excellence” i David Bowie “Blackstar” njezini su ovogodišnji favoriti.

“Ako su album “Blackstar” i smrt Davida Bowiea obilježili početak 2016., dodjela Nobelove nagrade za književnost Bobu Dylanu obilježila je posljednje mjesece ove godine. Čini se da je masovna histerija koja je zavladala prostorommedija i kulture diljem svijeta neposredno nakon tih događaja, zasjenila ili potisnula u pozadinu drugazbivanja, dakle i ‘druge smrti’, iz popularnih ili pak alternativnih glazbenih strujanja. Rasprave se vode na razini ili-ili: ili ‘pripadate’ taboru koji status eksperimentalnog remek-djela posljednjeg studijskog ostvarenja Davida Bowiea uopće ne dovodi u pitanje ili ste u taboru koji s distancom razmatra umjetničku specifičnost tog albuma, upravo iz razloga što zvuči kao da je pod utjecajem Radioheada napravio vlastitu retrospektivu, zbog čega na “Blackstar” pronalazite, primjerice, i odjeke klasika “Absolute Beginners”. Ono što je, s druge strane, zabrinulo ‘čuvare duha i tradicije’, te otvorilo pitanje o ‘budućnosti književnosti’, zapravo i nije došlo iznebuha. Čudnovato, no odbor za dodjelu nagrade ipak je ozbiljnije promislio što bi to bila književnost i jesu li Dylanove pjesme poezija, nego što bismo to mogli očekivati od pojedinih renomiranih autora ili proučavatelja iste danas. O slučajnosti slučaja da je baš Dylan nagrađen Nobelom za književnost u godini obilježavanja 400. obljetnice smrti Shakespearea, vrijedi promisliti, kao što se je i Bob to zapitao, a značaj ove poveznice tek će pokazati vrijeme koje dolazi. Divovi se i dalje kotrljaju među nama ostavljajući iza sebe i tekst i glazbu” poentirala je Barbara Dolenc.

“Na svjetskoj sceni ovu godinu su obilježile mnoge smrti, pa smo tako mogli čuti oproštajne albume Davida Bowiea i Leonarda Cohena, kao i potresan album Nicka Cavea koji je nastajao u vrijeme kad je Cave izgubio sina. Vrijedno je spomena i da je Bob Dylan dobio Nobelovu nagradu za knjževnost” izdvojio je Zoran Tučkar ključne događaje i njima pridodao par favorita među izvođačima: “Bow vs Plectrum – ovaj dvojac je donio nove zvukove i poseban način igranja s jazzom. Tambura Filipa Novosela u jazz kontekstu zvuči kao da je oduvijek tamo pripadala i ako bude imalo pravde u inače surovom i odvratnom show-businessu, Novosel i Hosjak trebali biti sljedeći veliki hrvatski izvozni glazbeni proizvod. Oni su trenutno najkreativniji instrumentalni interpretatori u Hrvatskoj i spreman sam se u svojim natikačama i potkošulji popeti na stol 2Cellosima da im to kažem u facu. Zrinka Posavec – Em sjajno pjeva, em je okupila sjajne muzičare oko sebe, a kako stvari stoje, njen autorski kapacitet također nije zanemariv.”

“Ako ste glazboljubac, 2016. nije godina koja će vam ostati u lijepom sjećanju, no svakako ćete je pamtiti. Svaki su nas mjesec pratile loše i tužne vijesti koje vode prema samo jednom zaključku: polako, ali neumoljivo, završava jedna era. A nova era i smjer u kojem se kreće glazbena kreativnost i prateća industrija jednoga će dana u budućnosti zasigurno otvoriti pitanje je li popularna glazba u svom pravom značenju i utjecaju – s pjesmama koje ne izađu iz mode nakon tri mjeseca – bila tek fenomen 20. stoljeća” zaključak je Stjepana Vrečka.

Blackstar” Davida Bowiea, “Post Pop Depression” Iggya Popa i “You Want It Darker” Leonarda Cohena osobni je izbor Marka Vukušića: “Tema godine nije bio ni Brexit, ni Sirija, ni izbjeglička kriza, ni izborni rezultati sve šizofrenijeg biračkog tijela (na domaćoj i globalnoj sceni). Ne, ovu godinu je obilježila tema važnija i drevnija od svega toga. Od velikih artista koji su sami povukli zastor nakon zadnjeg naklona, preko onih koji to nisu stigli i onih koji još uvijek samo razmišljaju o svom mjestu u rockerskoj Valhalli, pa do ožalošćenih očeva, ovu godinu u svijetu glazbe je obilježilo njeno crno veličanstvo Smrt.”

“Alternativna i eksperimentalna strujanja sa svjetske scene u 2016. godini izvukla su mnogo dobroga od hrvatskih glazbenika – NLV, Mr.Lee & IvaneSky, ABOP, Sara Renar. Hvala im na tome!” kratko je zaključio Krešimir Blažević.

Najbolja domaća/regionalna izdanja 2016.
Najbolja inozemna izdanja 2016.
Događaj 2016.
Najbolji izvođači 2016.
Ufanje godine

0 Shares
Muziku podržava