Proteklih dana mogli ste pročitati o najboljim domaćim/regionalnim i stranim izdanjima, te saznati koji su događaji obilježili proteklu godinu, a danas je red na autorski pojedinačni izbor članova redakcije.
Matematika je jedno, osobni izbor nešto drugo, pa je pojedinačna lista
zamišljena kao protuteža zajedničkom redakcijskom izboru. Nakon Božića
posvetit ćemo se najboljim domaćim/regionalnim i stranim izvođačima, te ufanju godine.
“Vjerujem da je, uz dužno štovanje ukočenim kritičarima” – započinje svoje viđenje Edo Plovanić – “jasno kako se hip-hop dokopao svjetskog trona, ali i plesnih podija jer se uz hip-hop napokon pleše. Stoga, apsolutni je album 2015. godine – u Americi objavljen krajem prosinca 2014., ali je urednik odobrio taj detalj – D’Angelo and the Vanguard s albumom ‘Black Messiah’ koji je uz veliki talent pametno iskoristio povratak hip hopa i dodao trendy neo soul. Soundtrack za seks. Tu se ugurao i sjajni Kendrick Lamar s ‘To Pimp a Butterfly’ koji je koristio sličnu formulu na isto zadovoljstvo. Drugi sjajan trend koji se postavio je psihodelija koja zaokružuje otuđenu generaciju – Tame Impala s novim sjajnim albumom ‘Currents’, a dodao bih mu i romantičnog Father John Mistya s ‘I Love You, Honeybear’. Isto tako, s naših prostora bih izdvojio Kandžiju koji je dokazao kako talentu treba puno rada i koji bi da ima titule za najboljeg radnika – istu i osvojio. Sve je bolji, a ‘Nema labavo’ je iako last minute – ipak najbolji album godine. Post hippy povratak je obilježio drugi najbolji album s ovih prostora, a to je makedonska grupa s beogradskom adresom – grupa Ti. S albumom ‘Život u dvoje’.”
“Godinu ću opet pamtiti po kvalitetnom INmusicu, ali i po novootkrivenim bendovima za koje smatram da će biti poznatiji jer su pokazali novost u zvuku i kvalitetu izvedbe” kaže Lari Plovanić, a ti novootkriveni bendovi su Stornoway, Ezra Furman i Luul.
I Domagoj Puzak smatra da će 2015. ostati zapamćena po terorističkom napadu na dvoranu Bataclan u kojoj su Eagles of Death Metal na najgori mogući način ušli na sve svjetske naslovnice: “Nakon toga rock i metal svijet nije glumio velike heroje, nego je priznao da ga ovaj besmisao i plaši i čudi. No, čini se da nema predaje, jer iako je tog petka trinaestog preminuo – rock pogled na svijet uskrsnuo je u ustima svih onih koji se vraćaju na pozornice i odbijaju živjeti pod staklenim zvonom i po nečijim tuđim pravilima – baš kao što je i nastao!” Kao svoje ovogodišnje favorite izabrao je Faith No More i njihov “Sol Invictus“, Lamb of God i “VII: Sturm Und Drang” (dobar metal nastaje iz nemirnog srca, a ono što je u zadnjih par godina proživio frontmen i tekstopisac garantiralo je bombu od albuma!), te Slayer i “Repentless“.
Godspeed You! Black Emperor “Asunder, Sweet And Other Distress”, Floating Points “Elaenia”, F5 “OrganiK” naslovi su koji su obilježili godinu Draženke Stančić koja kaže: “Teroristički napad na koncertu Eagles of Death Metal definitivno je obilježio glazbenu 2015. u tužnom svjetlu. Glazba koja spaja ljude svojom duhovnošću ovdje nije uspjela ostvariti tu svoju prirodu. Za teroriste glazba, kao ni ikakav drugi oblik duhovnosti, očito nema vrijednosti. Taj napad neće zaustaviti održavanje koncerata. Hoće li se podizati sigurnosna razina na budućim koncertima i koliko će ona poskupjeti održavanje koncerata? U kojim zemljama, gradovima, koncertnim prostorima? Što će to značiti za bendove, fanove i organizatore? Vidjet će se vrlo skoro.”
“Pošto u glazbi nije donijela ništa revolucionarno te kako je većinom obilovala negativnim događajima poput smrtnih stradavanja 89 ljudi u terorističkom napadu na koncertu Eagles Of Death Metal u Parizu i 27 ljudi na koncertu rumunjskog metal benda Goodbye to Gravity u bukureštanskom noćnom klubu Colectiv, a čiji je broj potom rastao, 2015. godina najviše će mi ostati u sjećanju po novim studijskim albumima Mylene Farmer Interstellaires, New Order Music Complete i Faith No More Sol Invictus. Sva tri albuma bila su mi podsjetnik kako život itekako može biti lijep i u ovim turbulentnim i vrlo nemirnim vremenima” osvrnula se na proteklu godinu Nevena Šindik.
“Jedna riječ: albumčina!” kaže Tena Škiljević za “Nema labavo” Kandžije i Golih žena kojima u autorskom izboru pridodaje “In Colour” Jamie xx (‘u potpunosti je ispunio moja (stvarno) visoka očekivanja’) i “Hairless Toys” Róisín Murphy (‘žena koja zna što i kako radi. A to je još jednom dokazala i ovim albumom’).
Pita li se Zorana Tučkara, najbolji koncerti bili su Božo Vrećo u Jedinstvu i Van Morrison u Bresciji, a ličnost godine je Benjamin Clementine: “Drugačiji senzibilitet od bilo čega što sam čuo ove godine, a muzika odiše dubinom netipičnom za njegovu dob”.
Tri naslova koja su obilježila godinu Ante Veršića Were su Cradle of Filth (‘povratak na zlatno doba njihove karijere . Prva četiri studijska albuma.’), Iron Maiden (‘vratili su nas u “Somwhere In Time” period i nakon “Brave New World” albuma, napravili hvalevrijedan album.’) i Defiant (‘domaće brutalno, fenomenalno rasturanje’)
Uz časne izuzetke, ova je godina za Stjepana Vrečka donijela konačnu potvrdu da je glazbeni PR postao znatno važniji od glazbenog sadržaja i umjetničkih uvjerenja. Koncertima i turnejama jedinima uspijeva malo prodrmati rutinu, stara garda se i dalje drži, a disperzija žanrova i izvođača dovela je do toga da velikih, dugotrajnih zvijezda i pamtljivih izdanja više nema. Koncerti Davida Gilmoura i Ennia Morriconea kulturni su događaji godine, vjerojatno i desetljeća.
Osobni izbor Marka Vukušića su Du Blonde i “Welcome Back to Milk“, Leonard Cohen s “Can’t Forget: A Souvenir of the Grand Tour“, te “The Deepest Lake” Dengue Fever.
“Početak godine donio nam je Bebe na Vole, a kraj Vatru, Chui i Kandžiju s Golim ženama i svako od ova tri izdanja može se uvrstiti na bilo koju svjetsku top ljestvicu albuma i dalje će zvučati svjetski. Na kraju godine lijepo je znati da smo u tekućoj godini slušali kvalitetniju muziku doma nego preko granice. Također možemo biti sretni što smo Davida Gilmoura i Ennia Morriconea gledali u našem dvorištu. Arsen nas je napustio ove godine, i to je zapravo trenutak koji je obilježio godinu” zaključuje 2015. Krešimir Blažević.
– Najbolja domaća/regionalna
izdanja 2015. godine –
– 50 najboljih inozemnih albuma 2015. godine –
