Šank?!: “Od punka se očekuje da bude sirov i iskren”

Sa zagrebačkim punkerima Šank?! publika je itekako upoznata ne samo kod nas, već i diljem regije.

Ipak, za one koji slučajno ne znaju, radi se o street punk-rock skupini koja se danas smatra jednim od najznačajnijih bendova u tom žanru, barem kada je riječ o novijoj generaciji. Njihove pjesme su žestoke, melodične i pune energije, a upravo takvi su im i nastupi, na koje svaki puta dolazi sve veći broj vjernih fanova. Šankeri su nedavno proslavili svoj peti rođendan, objavili novi album, a za subotu 23. svibnja najavili i koncert u zagrebačkoj Tvornici. Sve to bio je i više nego dovoljan razlog da popričamo s frontmenom benda, Alenom Rakićem.Mnogi vas danas smatraju jednim od najvažnijih punk bendova nove generacije. Po tvom mišljenju što vas najviše izdvaja od ostatka bendova?
Od punka se očekuje da bude sirov i iskren. Jednostavno radimo ono što volimo, a poklopilo se da veliki broj ljudi dijeli našu emociju. Nema tu nekakve čarobne formule niti velike filozofije. Bitno je uživati u onome što radiš, a broj publike je tu sporedna stvar. Ako se igrom slučaja i poklopi da se određenom broju ljudi sviđa ono što se i tebi sviđa, onda imaš rasprodane koncerte. Ukoliko se to ne dogodi, i dalje imaš ono zbog čega se i baviš glazbom, svoja dva sata na probi uživanja neopterećen svakodnevnim problemima i brigama. Iz tog razloga smo i počeli svirati, tako da nismo niti razmišljali o tome gdje ćemo biti za pet godina. Spletom okolnosti tu smo gdje jesmo. Već sutra nitko ne zna di bu bio, a za sada smo tu i uživamo.Reci mi nešto više o vašim počecima, kako ste došli na ideju da oformite bend?
Sve je krenulo spontano 2010. godine. Svi smo se i prije toga poznavali dugi niz godina i iz jedne ideje kako bismo svirali punk obrade novog vala, logično je bilo da probamo u ovoj postavi. Naravno da nikad nismo odsvirali niti jednu novovalnu pjesmu, no već na prvoj probi smo napravili dvije, tri svoje pjesme. Kasnije je to postao album “Grad je naš”, a ostalo je, kako kažu, povijest.Koji su izvođači imali najviše utjecaja na vaše glazbeno stvaralaštvo?
Po glazbenim ukusima koliko smo sva četvorica slični, toliko smo još više različiti, pa vjerujem da svatko ima svoje neke utjecaje. Na mene su najviše utjecale prve kasete koje sam dobio još u trećem osnovne, Zabranjeno pušenje i Hladno pivo. Nešto kasnije dolaze The Ramones, čija je stvar “The KKK Took My Baby Away” bila zapravo prva pjesma koju sam ikada otpjevao na pozornici. S Cock Sparrerima je priča konačno bila zaokružena. Što se benda tiče, mislim da se osjeti kako je Mrva zapravo veliki metalac, Bojan rocker, a da Dinko između ostaloga brije i na ska. U konačnici smo nekakva hrvatska mješavina svega navedenoga.Nedavno je bend proslavio peti rođendan, pa ste prigodno, 5. svibnja, objavili i vaš novi album pod nazivom “Naša stvar“, koji sa sobom nosi većinom jako pozitivne kritike. Što je drugačije kod njega u odnosu na prva tri albuma?
Album “Naša stvar” je logičan nastavak na “Treću rundu“. Ništa se suštinski zapravo nije promijenilo. Najveća promjena je tehničke prirode, a odnosi se na činjenicu da smo album snimali sami u svojoj garaži za probe pa smo imali malo više vremena poraditi na detaljima. Isto tako nam je sam proces uzeo i daleko više vremena, točnije noći, a sve radi neiskustva rada na takvim projektima i atipičnog radnog vremena. Što se sadržajnog dijela tiče album je za dozu mračniji i melodičniji od prijašnjih, no nije to bilo planirano, jednostavno je došlo samo po sebi kao reakcija na trenutak u kojem su pjesme nastajale. I dalje je to naš zvuk i svakodnevne teme koje muče ili raduju nas i ekipu s kojom se družimo. Svi ti razlozi su nekako i iznjedrili logično ime albuma, naša stvar. Naravno, moramo spomenuti i Igora Meistera Malečića koji je također uložio poveći broj besanih noći kako bi zvuk bio takav kakav je, a sigurno je najbolji do sada.

Tematski ste i dalje vjerni svemu onome što muči dobar dio ljudi, ali da se primjetiti kako na novom albumu prevladava još ‘teža’ i mračnija vibra. Tko je zadužen za tekstove i u čemu najviše pronalazite inspiraciju?
Da, kao što sam i u prošlom odgovoru naglasio, album je za dozu mračniji. Nema tu nekog posebnog razloga i dubokoumnog objašnjenja. Čisto nekakva podsvjesna reakcija na trenutak u kojem se nalazimo. Inspiraciju za tekstove ne moramo toliko tražiti koliko ona nađe nas. Nisu to nikada nekakve velike filozofije i pjesme koje mijenjaju svijet. Izražavamo se onako kako i komuniciramo na svakodnevnoj razini. Jednostavno i prosto. Na ovom albumu su tekstovi najvećim dijelom moji, no tu zapravo nikada nema pravila. Svatko u bendu je maksimalno slobodan izražavati se na bilo koji način, pa ćete tako na svakom albumu do sada, pa i na ovome, naletiti na tekstove i vokalne izvedbe svih iz benda. Ok, Bojana do sada nismo nacimali da se okuša pjevački, no zašto ne na sljedećem albumu već (smijeh).

Jesu li u igri više osobna razmišljanja koja imate o svijetu oko sebe i svemu što vas okružuje ili ipak želite potaknuti ljude na nešto i poslati određenu poruku?
Definitivno osobna razmišljanja. Svatko u konačnici donosi odluku na osobnoj razini, i nismo od onih koji će pametovati drugima kakav život trebaju živjeti. Nemamo misiju mijenjati svijet. Samo govorimo o onome što primjećujemo i kako se osjećamo. To ti zapravo dođe kao nekakav birtijaški razgovor praćen muzikom. Znamo da postoje daleko pametniji ljudi sposobni činiti velike stvari. Mi ćemo biti tu da drugima pričamo o tome.

Neupitno je koliko volite Zagreb, što se vidi i po samim pjesmama. Međutim, je li ikada netko od vas poželio otići van Hrvatske u potrazi za nekim boljim životom?
To je upravo i tema naslovne pjesme albuma. Svjedočimo velikom broju ekipe i dobrih prijatelja koji su svoju snagu i kvalitete odlučili iskoristiti tamo gdje vjeruju da će njihov rad biti i pravednije nagrađen. Apsolutno ih nitko radi toga nema pravo osuđivati, dapače. Svaki čovjek je sa sobom slobodan činiti što god želi, a sam je sebi dužan činiti si dobro. U ovom trenutku to možda znači i odseliti se. Ne možemo lagati kako i nama nikada ne prođe kroz glavu takva ideja, međutim, za sada ostajemo ovdje, na prvoj crti ovog pokvarenog društva, stvarajući bolje dane. Koliko smo uspješni u tome, to je pak malo duža tema.

Do sada ste održali popriličan broj koncerata, a nastupili ste zajedno s dosta velikih bendova kao što su Dropkick Murphys, Cock Sparrer, Perkele… Uzevši u obzir kvalitetu svirke, publiku, provod i slično, koji vam je koncert ipak ostao u najljepšem sjećanju?
Ovo će sada zvučati patetično i užasno prozirno, no onaj tko svira shvatit će. Svaki koncert ima nekaj svoje po čemu ga pamtiš i po čemu ti je drag. Od takvih kolapsa o kojima se godinama priča kroz smijeh, preko malih prostora nabijenih strašnom atmosferom, do velikih koncerata i pozornica gdje ne možeš vjerovati koliko ekipe pjeva s tobom u glas. Nikad ne znaš po čemu ćeš pamtiti onaj sljedeći koncert, no u konačnici ih zaista sve upamtiš.

U subotu, 23. svibnja, svirate u zagrebačkoj Tvornici, a koncert će ujedno biti i promocija novoga albuma. S obzirom da imate više razloga za slavlje, spremate li nešto posebno za tu večer?
Ništa posebno se ne sprema. Dobit ćete skoro dva sata klasičnog Šanka, i mislimo da je to i najpoštenije. Dati ljudima ono po što su i došli, bez filozofije i kompromisa. Kao i na većini koncerata u našoj organizaciji, podršku nam pruža po jedan odličan bend na svojim počecima koji ljudi još možda nisu imali prilike čuti, pa su tako to ovaj put naši jako dobri frendovi s kvarta SpokOi! Dečki prže ojčinu po našem ukusu, tako da nam je jako drago da su pristali biti dijelom ove priče. Konačni šus cijeloj priči će dati naša braća po punku, veliki Mašinko (zaista ih ima sto u bendu), tako da je koncert zapravo zagrebački paket 3u1! ‘Ko dođe, pričat će!