Sanja Lalić (S.A.R.S.): “Žene se i dan danas moraju dokazivati više nego muškarci, pa tako i u muzici”

Zagrebački Dom sportova na dva dana će, 21. i 22. listopada, postati dom poznatog beogradskog sastava S.A.R.S., u kojemu će nastupiti 4. i 5. put po redu.

Povod ovog velikog koncertnog spektakla je slavljenička turneja kojom obilježavaju 10 godina benda.Sanja Lalić, prateći vokal i jedina djevojka u bendu, uoči koncerata odlučila je dati svoj prvi samostalni intervju, i drago nam je da je upravo Muzika.hr dobila tu priliku. Napokon smo uspjeli saznati i njenu stranu bendovske priče, ali i vlastita promišljanja, interese i ambicije.Sanja, kako ti pamtiš početke S.A.R.S.-a, prve nastupe, probe, međuljudske odnose u bendu i sve ono što prati mladi bend u usponu?
Sjećam se sebe iz tog perioda kako s velikom tremom idem na probe, na koncerte… Sve je to za mene bilo novo kao i za ostatak benda. Nitko od nas na početku nije ni bio svjestan da ćemo doživjeti ovoliki uspjeh, niti smo to mogli pretpostaviti.Samo smo željno iščekivali svaki koncert jer smo u tome oduvijek maksimalno uživali, a uvijek smo se svi dobro slagali i zabavljali, kako na bini tako i van nje.

Kako je izgledala tvoja vizija S.A.R.S.-a u to vrijeme?
Pa iskreno nisam imala određenu viziju o bendu tada. S.A.R.S. sam promatrala kao grupu koju čine prijatelji koji se dobro zabavljaju svirajući ono što vole i govoreći o svakodnevnim temama bez nekog daljeg i konkretnijeg cilja.Koji je bio prijelomni trenutak kada si shvatila da više nema zezancije i da stvarno krećete prema nečem ozbiljnom?
Kada su nas ljudi počeli prepoznavati na ulici.Vjerujem da je bilo i puno odricanja? Žališ li zbog nečega ili bi voljela da ste zbog biločega drugačije postupili? Što bi promijenila da imaš priliku?
Možda je najviše odricanja bilo u vrijeme studiranja, u smislu da sam morala uskladiti predavanja i ispite s nastupima, a da to nekada i nisam uspijevala. Mada sam imala sreće, jer u periodu mog studiranja nismo imali ovoliki broj koncerata pa to i nije bio čest slučaj.

Žao mi je, kao i ostatku benda pretpostavljam, što smo par puta surađivali s ljudima zbog kojih smo prolazili kroz svakakve situacije zbog vrlo loše organizacije, ali zato sad iza sebe imamo doživljaje o kojima možemo pričati.

Kako objašnjavaš činjenicu da ste u kratkom roku postali popularniji u Hrvatskoj nego ‘doma’? Ili se situacija u međuvremenu preokrenula?
Ni jednom članu benda nije bilo jasno što se događa kada smo 2009. godine u Željezničaru vidjeli gomilu ljudi kako pjevaju sve naše pjesme, u vrijeme kada ih je malo tko znao. Super nam je što je ta ljubav između naših fanova u Hrvatskoj i nas nakon toga samo nastavila rasti.

Kod nas’doma’ situacija i jeste drugačija nego što je bila prije, jer sada zaista imamo znatno veći broj ljudi koji nas vole i podržavaju.

Imaš li kakav ‘ritual’ prije svirke, nešto što te skulira, razbije tremu ako je imaš ili pak nabrije za pozornicu?
Volim bar desetak minuta prije izlaska na binu pjevati nešto što inače volim slušati jer me to opušta, a često pjevam i vježbice za raspjevavanje. Neki poseban ritual ne postoji.

Do sada ste svirali i van granica bivše države, kako vas je strana publika prihvatila?
Koliko god daleko svirali, uvijek bi nas sačekali ljudi s naših prostora, a ukoliko bi se dogodilo da u publici budu stranci, obično bi nam poslije koncerta rekli da nisu razumijeli ni jednu riječ, ali su uživali u našim pjesmama i našoj energiji.

U bendu djeluješ dosta nenametljiva, ali kakve su tvoje želje sada? I postoji li u bendu tendencija da ubuduće budeš u vokalno ravnopravnijoj poziciji sa Žaretom?
Imam želju da jednog dana stvorim nešto što bi bilo malo drugačije od S.A.R.S.-a gdje ću ja biti glavni vokal, a kada je naš bend u pitanju, mislim da je Žarko taj koji treba da nas ‘predstavlja’, jer po meni njegov vokal savršeno odgovara konceptu naših pjesama. Upravo zbog toga sebe u S.A.R.S.-u vidim kao vokal koji i treba ostati prateći.

Osim s pjevanjem u bendu, čime se još baviš i što te još okupira u životu?
Pored muzike, koja čini najveći dio mog života, znam dosta vremena provoditi i u kuhinji gdje eksperimentiram s namirnicama, jer volim spremati zdrave obroke i stvarno uživam u tome. Generalno se trudim da vodim zdrav način života, što između ostalog podrazumijeva i zdrav način prehrane, tako da imam sreću što je kuhanje nešto što me ispunjava i čini sretnom.

Smetaju li te neke određene predrasude o glazbenicima ili možda još konkretnije, o ženama u glazbi?
Činjenica je da se žene i dan danas moraju dokazivati više nego muškarci o kojoj god sferi posla da je riječ. Tako i u muzici mislim da je potrebno da prođe određeno vrijeme kako bi se žene ozbiljnije shvaćale i kako bi uspjele ‘zaslužiti’ da budu okarakterizirane kao talentirane i uspješne u onome što rade. Znam da žene nisu ništa manje sposobne od muškaraca, pa bi tako i trebale biti tretirane.

Koje žene bi izdvojila u pop kulturi i zašto baš njih?
Izdvojila bih npr. Aliciu Keys, Norah Jones, Indiu Arie… Njih jako volim slušati, a jedne su od rijetkih koje su zadržale svoj stil i nisu podlegle nikakvim promjenama koje im muzička industrija nameće, a upravo zbog toga su i dalje odlični uzori našoj mladeži, a danas ih je tako malo.

Koji je najbolji savjet koji si dobila od nekog glazbenika ili glazbenice?
Mislim da mi se za sve ove godine nastupanja s raznim muzičarima još uvijek nije dogodilo da od nekog dobijem neki savjet.

Svaki put kod nas nastupate u sve većoj dvorani, a sada nakon jedne večeri u Domu sportova nastupate čak dvije večeri zaredom. Po čemu će se razlikovati ta dva dana?
Pa prije svega naša lista pjesama će se razlikovati prvog i drugog dana koncerta, tako da će naši najveći fanovi, koji budu došli oba dana, imati prilike čuti još neke pjesme koje prvu večer nisu čuli. Nismo željeli da imaju utisak da su slušali potpuno isti koncert obje večeri.

“Poslednji album” je zaista posljednji album koji planirate objaviti… Je li razlog tome što ste bend internet generacije i imate većinom fanove kojima nije bitan toliko taj format ili je u pitanju drugi razlog?
To i jeste razlog zašto je “Poslednji album” posljednji. Ljudi u današnje vrijeme više nemaju naviku kupovati albume jer im je preko interneta sve dostupno, tako da takav format ostavljamo iza sebe i prilagođavamo se novom načinu slušanja muzike.