Trideset godina prošlo je otkako su u njemačkom industrijskom središtu Essenu, gitarist/pjevač Miland ‘Mille’ Petrozza, basist Rob Fioretti i bubnjar Jürgen ‘Ventor’ Reil pod utjecajem Venoma osnovali bend Tyrant, kojemu su ubrzo promijenili ime u Tormentor.
Nakon objavljivanja demo snimki “Blitzkrieg” (1983.), “End of the World” (1984.) i “Satan’s Day” (1985), pojačanih utjecajima Slayera, Tormentor potpisuje ugovor s Noise Records. Na inzistiranje labela, a kao jedan od glavnih razloga navodi se i činjenica da je postojalo nekoliko bendova istog imena, Tormentor postaje – Kreator.
Debitantski album “Endless Pain” (1985.) snimljen je u samo deset dana i donio je kombinaciju thrasha s blackom, otvorivši tako novu stranicu europskog metala. “Pleasure to Kill” (1986.) bio je stilski na tragu debija, a ujedno i europski odgovor na tri monumentalna američka thrash izdanja objavljena iste godine, “Master of Puppets” Metallice, “Peace Sells… But Who’s Buying?” Megadetha i Slayerov “Reign in Blood”, s kojima postaje svevremenski klasik.
Sljedeća dva albuma, “Terrible Certainty” (1987.) i “Extreme Aggression” (1989.) definiraju sound, a Kreator zahvaljujući njima, zajedno s Destruction i Sodom, potvrđuje status vodećih njemačkih i europskih thrash bendova, čije utjecaje ne negiraju mnogi bendovi tada nadirućeg death metala. Godine 1990. stiže remek-djelo “Coma of Souls”, koji se opravdano smatra jednim od najboljih metal albuma u povijesti i označava vrhunac prvog dijela Kreatorove karijere.
Devedesete godine Kreatoru, kao uostalom i velikoj većini metal scene, nisu donijele puno dobroga, bend je uglavnom eksperimentirao, albumi “Renewal” (1992.), “Cause for Conflict” (1995.), “Outcast” (1997.) i “Endorama” (1999.) kombinirali su industrial, groove, neo-thrash, progressivu, čak i gothic, približavajući se komercijalnijem soundu. No nešto tako nije uspjelo, a bend se, kako je sam Mille znao reći, nekoliko puta približio raspadu. Nešto se stoga hitno moralo poduzeti, a jedini logičan potez bio je povratak soundu ’80-ih., koji je obogaćen modernim thrash elementima rezultirao punim pogotkom na albumu “Violent Revolution” (2001.), još jednom klasiku thrash metala. Po mnogima, album se ubraja među najbolje prve dekade novog milenija i početak je Kreatorove ‘druge mladosti’.
Sami, u sklopu ove turneje, skupa s Fueled By Fire, Nile i Morbid Angel, dosad ste odsvirali dvadesetak koncerata. Kako se turneja razvija?
Započeli smo turneju u Belgiji, a Pariz je za nas uvijek odličan, kako nastup, tako i rasprodan koncert. Također smo imali još nekoliko rasprodanih koncerata, a meni osobno će biti najbolje početkom prosinca u Helsinkiju, kad dođem kući, da bar nakratko obiđem svoje.
Kreator se na sceni pojavio 1985. godine s albumom “Endless Pain”. Ti si rođen 1972. i zasigurno se ni u najluđdim snovima nisi nadao da ćeš jednog dana postati gitarist tako velikog benda. Dapače, nisi se u bendu zadržao kratko, nego si tu već dvanaest godina. Kako si uopće stigao?
U načelu, stvar je jednostavna, sviram šesterožičani instrument (smijeh), a s Kreatorom je počelo još 1997., kada se Tommy Vetterli (gitarist od 1996. do 2001., op.a.) žalio da ga boli ruka i nije bio siguran hoće li moći nastaviti svirati s Kreatorom, pa sam ja bio kao pričuva. Međutim, Tommy je uskoro napustio bend i dobio sam izravan poziv da dođem. To mi je bilo izuzetno drago i bio sam jako sretan. U početku mi je bilo teško, jer ja sam ipak u Helsinkiju, a bend u Njemačkoj, pa nisam znao kako će to funkcionirati, no kada sam došao u Njemačku na snimanje albuma (“Violent Revolution”, op.a.), sve je išlo jednostavno, jer Kreator je old school bend, pa nije bilo razloga za brigu.
Koncerti Kreatora uvijek su, blago rečeno, vrlo dobri, neovisno je li u pitanju mali klupski koncert ili veliki open air show. U godinu dana nakon što si došao u bend bili ste preko 300 dana na turneji. Kako izlaziš na kraj s umorom, koja ti je najbolja terapija, osim spavanja?
U principu nemam neke velike probleme, osim kad turneja zna biti duga, pa se puno popije tijekom nje i kada dođem kući, sam sebi dam zavjet da neću piti do iduće turneje, bar ne puno (smijeh).
Postoji li još koja država na svijetu u kojoj niste svirali? Npr., Sodom je prije nekoliko godina svirao u Vijetnamu i
tamo ih je čuvala vojska s puškama.
Naravno. Nama kao
glazbenicima jako je teško da pogledamo svaki grad ili svaku državu u
kojoj sviramo, jer se često događa da se iskrcamo ispred kluba u kojem
sviramo i odmah putujemo u idući grad, ali nikad nismo naprimjer svirali
u Južnoj Africi.
Pretpostavljam da je to nezahvalno pitanje, ali, reci mi, koji ti je album Kreatora najdraži?
Da, u pravu si, skroz je nezahvalno. Previše je dobrih albuma, tako da nije fer da ističem baš jedan posebno. Ako idemo uspoređivati npr. “Pleasure To Kill” s “Endorama”, onda dolazimo u situaciju da ih je nemoguće usporediti, jer je glazbeni stil skroz oprečan, ali ako bih baš morao birati, onda bi to bio naš zadnji studijski album “Phantom Antichrist”.
Njemačka scena puna je različitih metal žanrova, dok je u Finskoj, koja također ima jako puno dobrih bendova, možemo slobodno reći, naglasak, i najveća popularnost, trenutno na folk metalu. Kako ti, kao Finac u njemačkom bendu, gledaš na sve to skupa i koga bi eventualno izdvojio?
Da, razlika je, prvenstveno, što se Njemačke tiče, u gradovima. U Hamburgu i okolici prevladava power metal, dok je u ruralnoj Njemačkoj thrash metal ‘kičma’ metala, što meni u potpunosti odgovara, jer volim takve bendove. U Finskoj ima svega, a budući da sam Finac, volim i podržavam jako puno bendova.
Sudeći po bookingu za iduću godinu, opet ćete odraditi gomilu koncerata, a za sada je potvrđen i jako interesantan Beastside festival, na kojem ćete nastupiti s vašim starim prijateljima Destruction, Tankard i Sodom. Koliko si turirao s njima otkad si u Kreatoru?
Imali smo 2002. godine Sodom, Destruction, Kreator turneju, zatim, prije dvije godine nastupili smo na festivalu, čini mi se u Bugarskoj, a što se tiče budućnosti, naravno da mi je čast i zadovoljstvo biti dio toga, njima još više, jer se većina njih zna još iz doba kad su bili klinci.
Prošlo ljeto svirali ste na prvom metal open air festivalu u Hrvatskoj, u Zadru. Sjećaš li se tog koncerta?
Da, sjećam se. Uglavnom, kad padne kiša, puno ljudi bježi u zaklon, u obližnji natkriveni šator ili pak kući. Na tom koncertu, koliko sam primijetio, malo tko da je napustio prostor s kojeg je gledao naš koncert još prije nego je počela padati kiša. Hvala svima zbog toga.
