Sentenced je nastao 1988. godine u finskom gradu Ouluu, i u početku su svirali death metal, kao i većina mladih bendova iz skandinavskih zemalja. 1990. godine snimaju prvi demo “When Death Join Us?”, a 1991. i debi album “Shadows Of The Past”. Na slijedećem albumu “North From Here …”, objavljenim dvije godine kasnije, njihova muzika evoluirala je u pravcu tehničkog death metala u kombinaciji s tada sve popularnijim tzv. ‘Gotheburg melodic deathom’.
Slijedeće godine izlazi MCD “The Trooper”, što je ujedno bio zadnji uradak za Spinefarm Records. Nakon toga potpisuju ugovor sa Century Mediom, za koju objavljuju album “Amok” 1995. godine, a ubrzo i MCD “Love & Death”. Tada odlazi vokal/basista Taneli Jarva, na čije mjesto stiže Ville Laihiala, što za posljedicu ima promjenu stila na slijedećem albumu “Down”.
Kako Ville više preferira clean vokale, Sentenced dobiva novu, melodičniju dimenziju, približivši sound dark metalu. 1998. objavljuju slijedeći album “Frozen” koji se kreće u okvirima prethodnog, da bi 1999. snimili singl “Killing Me Killing You” s naslovnom pjesmom, koja postaje njihov najveći hit, i najavljuje album “Crimson” iz 2000. godine. Dvije godine kasnije, albumom “The Cold White Light”, sound grupe evoluira u melodični dark metal s influencama hard rocka. Taj je album postigao veliki uspjeh, a u nekim je europskim časopisima (Metal Hammer), izabran za najbolji album u 2002. godini.
Na njegovom je tragu i novi, “The Funeral Album“. A prije izlaska tog albuma, u veljači ove godine, grupa je na brojne adrese, među ostalim i na našu, poslala obavijest kako je on posljednji, i da nakon njegova objavljivanja Sentenced prestaje s radom.
O razlozima takve odluke, novom albumu, i o još nekim stvarima popričali smo sa Sami Lopakkom, gitaristom i jednim od osnivača grupe.
Za početak pitanje koje ti zasigurno u zadnje vrijeme svi postavljaju, pa ćemo njime i mi započeti razgovor. Koji je glavni razlog raspada Sentenceda?
Za to ima puno razloga, i trebalo nam je dosta vremena da donesemo tako tešku odluku. A glavni je razlog to što je popularnost benda tijekom godina osjetno porasla, pa se tako i žrtvovanje koje smo morali ulagati u bend drastično povećavalo, zbog čega je trpio naš privatni život. U zadnje vrijeme više nismo mogli spojiti obveze iz privatnog života s onima u Sentenced, i budući da jednostavno nismo bili u mogućnosti toliko se žrtvovati za bend, odlučili smo da je najbolje rješenje za sve da prekinemo. Zato smo napravili i zadnji album, jer mislimo da su naši fanovi zaslužili dostojan oproštaj.
Vjerojatno se zato i zove “The Funeral Album”?
Da. Ali njegovo je značenje i nešto više od samog naslova albuma, i ima veze s temom kompletnog materijala, jer naše pjesme govore o smrti, o samoubojstvima, općenito o crnim stranama života. Tako da je bilo logično napraviti “The Funeral Album” i na taj načini ‘pokopati’ Sentenced.
Kako bi usporedio sound “The Funeral Album” – a s onim na “The Cold White Light”?
Mislim da je prirodan i logičan korak nakon “The Cold White Light” bio napraviti “The Funeral Album”. Znajući da će nam on biti posljednji, na njemu ima nekih posebnih elemenata završetka naše priče. Isto tako, ima dosta različitih pjesama, od progresivnih, brzih dijelova, pa sve do melankolično tužnih. Po meni je on kao duga osjećaja i sretan sam što ću karijeru u Sentenced završiti takvim albumom.
Na njemu se nalazi pjesma “Where Waters Fall Frozen” koja odstupa od koncepta ovog albuma. Ustvari, ona podsjeća na vaše prve albume kada ste svirali death metal. Kako se našla na albumu?
Pjesma je nastala na probi kada smo čekali pjevača Villea. Ustvari, igrali smo se instrumentima, i shvatili da je novonastala pjesma dosta čudna. Isto smo ponovili u studiju, snimili je, i odlučili staviti u sredinu, između ‘normalnih’ pjesama, da malo protrese slušatelja. Osim toga, željeli smo se njome malo osvrnuti na prošlost, mada ona i nema neko posebno značenje.
Počeli ste kao death metal bend. Zašto ste s vremenom promijenili stil?
To je ustvario bio dug put, ne baš kako se mnogima čini da smo se iznenada promijenili. Jer kada smo prije 16 godina počeli, bili smo mladi i impresionirani bendovima poput Slayer, Entombed, Death, i željeli smo tako nešto svirati. Prvi album bio je tipični death metal 90-tih, ništa posebno. Mi smo ustvari tražili smo svoj stil, nešto što još nije napravljeno i mislim da smo ga s vremenom i pronašli. No, kažem, ta je transformacija trajala dosta dugo.
Vaši su tekstovi depresivni na neki poseban, ironičan način. Misliš da ih fanovi razumiju?
Da, mislim da ih većina fanova razumije. Istina, oni koji ih prvi puta čuju, možda i ne. Ili bar ne odmah. Kroz sve te godine taj crni humor, sarkazam i depresija je sveprisutna u našim pjesmama i iz razloga što smo imali dosta tužnih trenutaka u životu, tako da je i to utjecalo na tekstove, te naše osobne negativne emocije. Želim također reći da većina fanova, osobito oni koji su s nama duže vremena, prepoznaju i humorističnu stranu koja se krije u našim tekstovima. Nije baš sve tako tamno kako se čini.
Svirat ćete na Wacken Open Airu početkom kolovoza. Gdje još planirate nastupati?
Da, na Wackenu će biti naš posljednji veliki nastup. Trenutno imamo potvrđenih još 9-10 koncerata, ali bit će ih još. Tako da zasad ne mogu reći mjesta na kojima ćemo nastupiti, jer za neka još ni mi nismo sigurni.
Kada i gdje ćete održati posljednji koncert?
Zadnji koncert biti će u 9. mjesecu u našem rodnom gradu Oulu u sjevernoj Finskoj. Održat će se u dvorani i trajat će jako dugo. Taj će se koncert snimiti, i biti objavljen na DVD – u. Na taj ćemo način svoje posljednje zajedničke trenutke podijeliti sa svim fanovima.
Prošle godine ste svirali na Metal Campu u Sloveniji. Kakvi su tvoji dojmovi s tog festivala?
Sjećam se da je publika bila divna, premda je kiša padala cijeli dan. Svi su bili blatnjavi i ludi. Bili smo tada prvi put u Sloveniji, i bilo je odlično svirati pred takvom publikom.
Što češ raditi nakon Sentenced?
Ja ću se koncentrirati na pisanje knjige. To je ideja koju imam mnogo godina, no zbog nedostatka vremena nisam je mogao realizirati. Dosad sam već napisao 100 stranica, i sada ću je konačno moći završiti.
Koja je tematika knjige? Naravno, ako je želiš otkriti. Možda slična onima sa Sentenced pjesama?
Takve su teme također prisutne. No, ustvari je to izmišljena priča o europskoj turneji. Izmišljena je, ali bazira se i na stvarnosti, zato što smo tokom turneja doživljavali mnoge čudne stvari. Dakle, izmišljena priča s mračnom stranom, ali ujedno i smiješna na određeni način.
Čime će se baviti preostali članovi?
Većina glazbom, poput pjevača Villea, bassista Samia i bubnjara Vese, koji otprije imaju svoje bendove.
Nema nade za reunion Sentenceda nakon što se malo odmorite?
Ne. Kao što smo i najavili, Sentenced će počivati u miru.
Moram ti reći da mi je strašno žao što prestajete s radom, jer ste mi jedan od najdražih bendova, i doista mi ništa drugo ne preostaje nego da tebi, ali i svim ostalim članovima zaželim sve najbolje u životu.
Hvala ti. I hvala svim fanovima u Hrvatskoj koji su nas pratili tijekom naše karijere.
Postava benda:
Sami Lopakka – gitara
Ville Laihiala – vokal (Poisonblack)
Miika Tenkula – solo gitara
Sami Kukkohovi – bas (Solution 13)
Vesa Ranta – bubnjevi (Anthony)
Bivši član:
Taneli Jarva – vokal/bas (do albuma “Amok”; Chaosbreed, The Black League, Impaled Nazarene)
Diskografija:
When Death Join Us /Demo/1990
Rotting Ways To Misery /Demo/1991
Shadows Of The Past /Album/1991
Journey To Pohjola /Demo/1992
North From Here… /Album/1993
The Trooper /EP/1994
Amok /Album/1995
Love And Death /EP/1995
Down /Album/1996
Greatest Kills /Best Of/1997
Frozen /Album/1998
Killing Me Killing You / Singl/1999
Crimson /Album/2000
No One There /Singl/2002
The Cold White Light /Album/2002
Routasydän /Singl/2003
Ever-Frost /Singl/2005
The Funeral Album /Album/2005
